Poezija Kenana Kundalića

Rubrika: Promocija neafirmisanih umjetnika, prilika za objavljivanje autorskih tekstova (poezija i proza). Šaljite nam svoje radove u inbox fb stranice: https://www.facebook.com/dunjalucar
ili na mail : dunjalucar@gmail.com

BIografija:
Rođen u Zenici 1991. godine kao sin Azre i Edina Kundalić, što će biti presudno za pjesnički angažman ali i odabir životnih puteva. Književnim radom se bavi od osnovne škole. Objavljivao je pjesme u školskom listu “Mostovi mladosti”.Nastupaona pjesničkim večerima širom Bosne i Hercegovine i u regiji, kao što su Zagrebačke večeri poezije i međunarodni festivali u Puli, Labinu, Rovinju. Učesnik na 54. Sarajevskim danima poezije kao mladi pjesnik. Uvršten u zbornicima „Perom za mir“, Kao čvorom vezan stihom“, „U pjeni stihova“ i „Antikvarnica stihova“, „Antologija Posljednji cvjetovi zla“, „Slavonija na dlanu.  Član Udruženja balkanskih umjetnika.Osvojio treće mjesto na konkursu za dodjelu knjževne nagrade Mak Dizdar. Što se tiče angažmana, a koje se vezuje za umjetnost, bio je jedan je od radio-voditelja na prvom community radiju „Active“, za koji je pisao i autorske članke na web stranici. Dio je redakcije koji stoji iza fanzina „Liberte“.

NEDOSTOJANSTVENOST SMRTI

Ništa nema dostojanstvenog u trenutku
Kada nastupi smrt
Ideologije padaju u vodu
Dozivanje boga gubi na značaju
Sav besmisao se ocrta na licu
Umirućeg bića
Mi koji to gledamo
Pokušavamo biti dostojanstveni
Dok nas bol savladava
Uzaludno, ali takav je red
To što je moj djed tijelom zaštitio drugove partizane
Pa odletio u paramparčad
Ne čini taj trenutak nimalo privlačnijim
Iako bi se, bez pretjerivanja, moglo reći
Da je odletio u nebesa
Ili recimo moj komšija
Koji umire u zagrljaju devetnaestogodišnjakinje
Na licu mu nije ostao smiješak
Nego ukočeni strah u ukočenoj vilici
I još štošta mu je ostalo ukočeno
Potpuno nedostojanstveno
Jutros je stradala jedna djevojčica
Pala je sa ljuljaške i slomila vrat
Nevinost ne poznaje dostojanstvo
Mahalski klošar umro je ove zime
Našli su ga smrznutog u obližnjem parku
Možda najdostojanstvenija smrt od svih
Otići bez saznanja o trenutku umiranja
Jer upravo to što što znamo da imamo rok trajanja
Tjera nas da postanemo filantropi, mizantropi, proleteri
Umjetnici, generali ili naprosto klošari
Samoubice sa odgođenim rokom djelovanja
Kažem vam
Nema ničeg dostojanstvenog u smrti
Osim, možda, te činenice da isto umiru
Stogodišnji hrast
Potočna pastrmka
I oči moga oca

Kako uzgojiti riječ

Prvo se posmatra svijet
Pa se otvori flaša
Pa se otvori grlo
Pa se onda otvori čovjek
Zatim se u njega posije misao
Zalije se da poraste
Da stasa u riječ
Kada postane prevelika
Pušta se kao ptica
Da obleti svijet
Onda čovjek ponovo otvara flašu
U nadi da će dobiti novu misao
I to bi bilo to
Ponekad se sretnicima
Njihove ptice vrate
Oni se sjedine sa njima
I žive vječno
Poput Feniksa