Poezija Jana Kovalskog


Nisam

Ne, nisam
Nisam pjesnik jednog stiha
baš kao i što život nije samo
otrcani dvoslog ….

Ja sam more Božije
oluja nebeska, što se spušta
i bije do kosti!!!!
Nestajem, i gubim se u magli ….

Snaga ovih riječi
počiva u srcu onog koji ih čita
Ja se rastačem na dvoje i milion
U bezbroj ….
U jednom i istom otkucaju tvoga srca
Ja nisam ….


Putnik i njegova sjenka

Šta je to ljudska hrabrost?
I šta je to ljudski grijeh?
Upita najsjajnija zvijezda zalutalog čovjeka ….
I nadasve, ta šta je to
ljudsko uopšte?

A sjenka pomaljajući se iza
mrtvila nijema čovjeka odgovori:
Ljudska hrabrost je stajati izvan
savšenosti ljudskog kruga
Ljudski grijeh je uživati u
mirisu uvenulog cvijeta

A ljudsko je najsjajnija zvijezdo
dobaci sjenka iz mraka ….
Polako već nestajući – blijedeći u tami
Biti hrabar ….
Biti grješan ….