Promocija pjesnika, književnika i istraživača iz sfere društvenih nauka , prilika za objavljivanje autorskih tekstova (poezija, proza eseji, recenzije, kritike, rasprave i osvrti ). Šaljite svoje radove u inbox facebook stranice: https://www.facebook.com/dunjalucar, 
ili na mail : dunjalucar@gmail.com

Biografija: Kenan Kundalić rođen u Zenici 1991. godine kao sin Azre i Edina Kundalić, što će biti presudno za pjesnički angažman ali i odabir životnih puteva. Književnim radom se bavi od osnovne škole. Objavljivao je pjesme u školskom listu “Mostovi mladosti”. Nastupao na pjesničkim večerima širom Bosne i Hercegovine i u regiji, kao što su Zagrebačke večeri poezije i međunarodni festivali u Puli, Labinu, Rovinju. Učesnik na 54. Sarajevskim danima poezije kao mladi pjesnik. Uvršten u zbornicima „Perom za mir“, “Kao čvorom vezan stihom“, „U pjeni stihova“ i „Antikvarnica stihova“, „Antologija Posljednji cvjetovi zla“, „Slavonija na dlanu”.  Član Udruženja balkanskih umjetnika. Osvojio treće mjesto na konkursu za dodjelu knjževne nagrade Mak Dizdar. Što se tiče angažmana, a koje se vezuje za umjetnost, bio je jedan je od radio-voditelja na prvom community radiju „Active“, za koji je pisao i autorske članke na web stranici. Dio je redakcije koji stoji iza fanzina „Liberte“.

Poezija Kenana Kundalića:

Lijek

Nisi sam
Na ovome svijetu gdje vladaju ubice
Još vas nisu ubili
Nisi sam, zapamti
Pjevaju i drugi o ljubavi dok jurišaju na nebo
Bježali su prije tebe i slavili bijeg
Bježati će i poslije tebe
Nisi sam
Mika je spjevao mit o ptici
Ladin je pisao o pticama, Sarajlić također
U dobrom si društvu
Kada sjediš u čošku kafane, nisi sam
Oči gledaju u tebe, piju tvoje piće
Zidovi ti upijaju misli
Takav ti je usud
Na putu do kuće psi te prate
Zavijaju za tobom dok im ne dosadiš
Tada, napokon, ostaješ sam

Kada se zatvoriš u sobu
I javi se dobro poznati strah
Kada pomisliš da nigdje na svijetu nemaš nikoga
U noćima kao što je ova
Ti pišeš jednu od pjesama nalik ovoj
Da bi stvorio sebi prijatelja

——–

Ovo nije samo pjesma
Ovi stihovi su podsjetnik da nisam sam
I posljednji lijek u borbi protiv
Moje otrovne usamljenosti

Mijene

Vidio sam djelić čovjeka
Tamo gdje je nekada stajala statua
Želio sam da ga podignem
Ali su mi otkazale ruke

Vidio sam perje
Tamo gdje je nekada letio bijeli golub
Vjetar duhnu
I ono nestade u prašini

Vidio sam zemlju
Tamo gdje je nekada bio moj dom
Tek što se sagnuh da je poljubim
Ona postade asfaltirani put

Krenuh tim putem
Ka nekim drugim prostranstvima
Jer sam se ovdje
Već svega nagledao

Zahvala

Hvala ti
O ti!
Što mi pomažeš
Da budem ja,
a ne neko drugi

Hvala vam
O vi!
Što učiniste
Da prisvojim
Svoje izgubljeno ja

Sad kad ulicama
Budem hodao
Napokon će reći
Evo ga, on!
Umjesto neko ono