Tragedija genija: Vincent van Gogh


Vincent van Gogh (1853 – 1890. god )

Vincent van Gogh u naponu svog prvog stvaralaštva, kada je kritika progovorila o njegovom talentu i lijepoj umjetničkoj budućnosti i kada mu je prodata prva slika po vrlo visokoj cijeni, odjednom iznevjerava sve nade. On jedne večeri, na redovnoj sjedeljci sa svojim prijateljima, bez vidnog povoda, baca u lice čašu svom dobrom drugu slikaru Gogenu. Sutradan, njegovi prijatelji bili su preneraženi još jednim njegovim neuračunljivim postupkom: odsjekao je sebi jedno uho, zavio ga u hartiju i poslao jednoj javnoj ženi u bordelu.

Zatvoren najpre u azil za duševne bolesnike u San Remiju, smirio se poslijee izvjesnog vremena, te je pušten na slobodu. Tada je prešao u selo Overn, na rijeci Oazi, četrdesetak kilometara sjeverno od Pariza. Boravak u prirodi, u proleće 1890. god., ubrzao je oporavljanje i slikar je nastavio svoj rad, uz pohvalne odzive umjetničke kritike.

S nastupanjem nesnosnih ljetnjih žega njegovo duševno zdravlje ponovo se pogoršalo: zapada u tešku melanholiju, spopadaju ga neizdržljive halucinacije, muče ga opsesije i proganjaju ga impulsivni postupci, ‘koje savlađuje teškom mukom. Jedne vrele julske večeri, iste godine, na poljani izvan sela, ispalio je na sebe revolverski metak i posle nekoliko časova izdahnuo u bolnici.


Izvor: Vladimir Stanojević – Tragedija genija