Život i djelo: Fjodor Mihajlovič Dostojevski

Rubrika: Život i djelo značajnih filozofa i umjetnika

“Ja sam bolestan čovjek… Zao. Nesimpatičan. Mislim d ame boli jetra. Doduše, ja pojma nemam o svojoj bolesti, i ne znam tačno šta me boli. Ne liječim se i nikada se liječio nisam, iako poštujem medicinu i ljekare. Pored toga, ja sam još i sujevjeran do krajnosti, ili bar toliko da poštujem medicinu. (Dovoljno sam obrazovan da ne budem sujevjeran, ali sam ipak sujevjeran.) Ne, gospodo, neću da se liječim za inat. Vi to sigurno ne možete razumjeti. A ja, vidite, shvatam.”
– Uvodne riječi iz romana Dostojevskog – “Zapisi iz podzemlja”.

Fjodor Mihajlovič Dostojevski (Фёдор Михайлович Достоевский) rođen je 11. 11 1821. godine u Moskvi. Uz Tolstoja i Gogolja je najvažniji ruski pisac, kao i jedan od najvećih svjetskih pisaca. Njegov otac bio je vojni ljekar plemićkog porijekla. Radio je u jednoj javnoj bolnici u Moskvi, ali je taj položaj u tadašnjoj Rusiji bio vrlo skroman i obitelj je Dostojevski živjela u skučenom stanu i u okolnostima koje ni u kom slučaju nisu bile raskošne. Studirao je na Vojnoj inžinjerskoj akademiji u Santk Peterburgu, no nakon završenih studija napušta vojnu službu i posvećuje se isključivo pisanju.

U tom periodu se priključuje Petrašovskom krugu, skupini intelektualaca radikalnih socijalističko – utopističkih ideja. Uhapšen je i osuđen na smrt. Pomilovanje je stiglo tek onda kada je stao pred streljački vod na izvršenje kazne. Umjesto streljanja kažnjen je progonom i prisilnim radom u Sibiru, gdje provodi skoro deset godina. Iskustvo prognanika i otpadnika od društva ga je temeljito preobrazilo. Posljedica toga su djela “Poniženi i uvrjeđeni”, “Zapisi iz podzemlja”, te “Zapisi iz mrtovg doma”. Navedena djela su plod razmišljanja Dostojevskog i pokušaj da se ostatku carske Rusije pokaže život odbačenih od strane društva. Nakon objavljivanja navedenih djela, Dostojevski se nametnuo kao

Završne riječi romana “Zapisi iz mrtvog doma”

Pored navedenih, romani kao što su “Zločin i kazna”, “Idiot”, “Bjesovi”, “Kockar”, i Braća Karamazovi” su utjecali na razvoj moderne zapadnoevropske proze 20. stoljeća, te se smatraju temeljem u razvoju svjetskog romana.

Izuzetno mjesto u književnom opusu Dostojevskog zauzima roman “Kockar” (1866. godine). Ideja za ovaj roman je sazrijevala tri godine, i onda kada je dozrijela, Dostojevski je ovaj roman izdiktirao gotovo u dahu, za samo 27 dana. Roman “Kockar” u osnovi je priča o paklu kockarnice koju je i sam pisac duboko iskusio, priča o užasima ruleta i sreće koja zagospodari dušom čovjeka, o duhovnom sljepilu koje proizilaz iz strasti i ovisnosti za kockom.

Završne riječ romana “Kockar”

Roman “Idiot” (1868. godine) – pokušava oslikati savršeno dobru osobu kroz priču o mladom bogobojaznom knezu Miškinu, svojevrsnom ruskom don Kihotu. Njegov lik je u svojoj moralnoj dimenziji u potpunoj suprotnosti sa petrogradskim salonskim polusvijetom, a zbog svoje nemoći figurira i pasivnosti tek kao sveta budala (jurodiv).

Fjodor Mihajlovič Dostojevski je umro 09. 02. 1881. godine

Autor: Senad Arnaut