Razgovor sa Armanom: Muzički projekat Exponati, mjesto knjige i muzike u društvu


Biografija: Arman Bušatlić (Gornji Vakuf, 1993. godine). Diplomirao Filozofiju i Bibliotekarstvo 2016. godine na FFUNSA. Na  odjeku za filozofiju brani diplomski rad na temu „Osnovne crte savremene filozofske antropologije“, a na odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo diplomira na temu „Nacionalna bibliografija Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije“ . Lider je muzičkog projekta Exponati Entertainment Orchestra, gitarista i glavni pjevač. Aktivno piše radove koje podrazumijevaju oblasti filozofije, sociologije i književne kritike. Apsolvent drugog ciklusa studija na odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo, teza –„ Oblikovanje mrežnih stranica visokoškolskih biblioteka za korisnike sa invaliditetom“.

Kada je muzika postala sastavni dio vašeg života?

Teško je precizno odrediti početak bavljenja muzikom, jer takve stvari naprosto počnu da „isplivavaju“ iz vas. Jedno sam sigurno znao, da me sport ne privlači na način da budem dio igre. Pripadam generaciji koja je u svakom smislu morala da improvizuje, naravno posmatrajući tinejdžere današnjice. Dolazim iz male sredine, koja kao i sva ostala skromnija okruženja za odrastanje nemaju sluha za umjetnost. Sve je podređeno jednom modelu koji mnogostrukost umjetnosti svodi na školske priredbe. Ali to je tako u regionu, kada je riječ o malim gradovima. Onda sebi „izmisliš“ kreativni prostor.

Prije petnaestak godina, kad je CD bio glavni medij prenosa zvuka, moj fokus su bile EX-Yu grupe, kompilacija The Beatlesa i poneki tvrđi zvuk. Iz razmjene manjih kolekcija, slušanja mnoštva muzičkih sastava, počinjete da izoštravate muzičke receptore. Kao trineastogodišnjak  sam posudio gitaru „dok ne naučim“, tako se to definisalo u okruženju. Sam sam se „borio“ s njom. U to doba su bili popularni internet klubovi, pa sam lekcije koje sam nalazio po web-u pisao i kući vježbao. Bile su to faze kada sam znao svirati po 4 sata dnevno, dva mjeseca – onda ne sviram cijeli mjesec. To je nerijetko slučaj sa samoucima. Bio sam okružen dobrom rajom, tako da sam mogao uvidjeti da li to što radim ima smisla.

Osposobljavali smo prostore, mislim na ljude koji su voljeli muziku, radili na tome da imamo mjesto gdje ćemo  razvijati pojedine sposobnosti i ideje. To se najkvalitetnije ralizovalo u projektima nevladinih organizacija te kampovima za mlade – čiji su oni tvorci bili.

Da li je prije osnivanja grupe Exponati bilo određenih muzičkih angažmana, osnivanja grupe?

Radio sam i često nastupao sam, s druge strane bilo je mnogo pokušanih kombinacija, no do početka studija nije bilo ništa ozbiljnije. Samo nastupi lokalnog tipa. Moj prvijenac je cover band Nervozna Generacija. Tinejžerski bunt uokviren u čupavce koji sviraju rock hitove bivše juge.

Na drugoj godini studija u studentskom domu smo oformili bend Ugursuzi. Više iz razonode, jer su težišta bila na knjigama i skriptama. To je bilo više dobro druženje, par nastupa.

Opišite nam kako je došlo do formiranja i pokretanja muzičkog projekta – Exponati.

Exponati nastaju kao finalni produkt druženja muzičara različitih umjetničkih skonosti jedne generacije u studentskom domu u Sarajevu. Bilo je dosta muzičara, pokušaja bendova, ali taj sastav je uspio naći interesnu sferu. Sam naziv je bio revolt na tada još uvijek zatvoreni Zemaljski muzej. Jedan skromni pokušaj da se povuče paralela jedne tako bitne institucije, dakle njenog simbola,  i nas studenata čiji je „glas“ koliko i prašnjavog exponata u muzeju. U početku su to bile svirke vikendom u prostorijama studentskih domova Nedžarići i Bjelave, a poslije Pub-ovi, klubovi i kafići po Sarajevu.Nakon tri godine došlo je izmjena u sastavu, što je za posljedicu imalo ne tako učestale svirke, kada Exponati zapravo postaju projekat. Bili smo bend nepune tri godine i to je bilo dovoljno. Bendovi već dugo nisu popularni, barem ne onako kako se to preuzelo od prije 30-40 godina. Odlučno sam jednu dobro započetu muzičku priču smjestio u kontekst vremena u kome živimo. To će se vidjeti u naredom periodu. To nije više band, nego će biti matrica u kojoj postoji  10 „slobodnih“ muzičara, jedna formula koja podrazumijeva žive zvuke smješane sa pažljivo odabranom „digitalom“. Spoj milozvuka violine, čarobnog saksofona, akustike, višestrukog elektrnoskog ritma će biti Exponati Entertainment Orchestra.

Šta su Exponati u dosadašnjem periodu uradili?

Kao bend snimili smo dva single-a. Jedan je više kao simbolična pjesma vezana za živote u studentskim domovima, a drugi single „Ja te čuvam“ je zaista bio produkt onoga šta smo bili. Pjesma koju smo mi „odsvirali“. Spot je snimljen na Treskavici i što je najvažnije od svega to je naš rad. Spot smo sami režirali, napravili kostime, planinarili i snimili ga. Zaista, najiskreniji i najljepši dio cijele priče jeste to druženje. Snimanje spota za navedenu pjesmu je jedno od „najzdravijih“ iskustava.Od zanimljivijih nastupa naveo bih otvorenje parka „Ravne 2„ u Visokom, kao predgupa Goranu Karanu i Adventour Zimski Festival na Bjelašnici prije dvije godine. Exponati su zabilježili otprilike 200 nastupa.

Koliko su knjige sastavni dio života ljudi?

Kao bibliotekar mogu reći da ljudi ne čitaju i ne shvataju važnost obrazovanja. Za to smo svi krivi, ali ponajviše smišljeni sistem obrazovanja. U digitalnom vremenu kada je informacija najvrijedniji resurs (to vidimo iz društvenih mreža) mi smo nastavili djecu učiti i prikazivati knjigu samo kao neku dosadnu lektiru, isključivo lektiru. Nakon čega su „knjige“ neke daleke basne, bajke, pripovijetke i romani, neki pisc i pjesnici našeg ranog školovanja. Često se pitamo zašto imamo lošu prosvjetu, ko zna kakve inžinjere, smiješnu politiku i poražavajući etički kodeks. Zato što je kod nas čitanje zanimanje, umjestno dnevna aktivnost svakog ko za sebe kaže da stremi da bude intelektualac i da unapređuje svoje strukovno polje djelovanja. Tome treba učiti djecu, a ne da su informacijski centri mjesta prašine.Prije neki dan kaže mi jedna poznanik, fakultetski obrazovan, „Čuo sam da si počeo raditi pipravnički u biblioteci, moram doći da se upišem, da  te poguram“ – kao da je gradska biblioteka moj privatni obrt. Iz mog iskustva knjige su toliko sastavni dio života kod ljudi. Haha!

Koliko nam knjige i muzika mogu pomoći da budemo bolji ljudi?

Istinska nauka i umjetnost, gdje svakako spadaju i muzika i sve što spada pod pojam knjige, oplemenjuju. Umjetničkim iskustvom najviše iskušavamo sebe i doživljaj svega onoga što nas okružuje. To zaista rijetko može biti negativno. Sve što ljudi pišu, pišu sa nekim ciljem koji mi čitatelji moramo prepoznati. Nešto je dobra književnost, dobar naučni rad, nešto ima isključiv cilj da se proda. Isto je i sa muzikom. Do pojedinca je šta će fokusirati i izabrati da ga plemeni.

Razgovor vodio: Senad Arnaut