Tragedija Genija: William Shakespeare

William Shakespeare (1564 – 1616. god.)

William Shakespeare ostavio je poslije sebe malo biografskih podataka, a još manje patografskih. Iz sačuvanih oskudnih podataka moglo bi se zaključiti da je u djetinjstvu i mladosti bio neradan i raspusan, sklon skitnji i porocima, zbog čega nije svršio nikakvu školu, niti je izučio ma koji zanat. Zato je bio čas prepisivač u advokatskoj kancelariji, čas seoski učitelj, a čas zaposlen u trgovačkoj radnji svog oca. Zbog istih nedostataka bio je prinuđen da se oženi djevojkom starijom osam godina od sebe, jer ju je zaveo i učinio trudnom, a uskoro poslije toga bio je prinuđen da bježi iz svog rodnog mjesta u London zato što je.krao srne i zečeve što je zbog tih krivica bio često batinan, a ponekad i hapšen, kako je zabilježeno o njemu.

Pošto je napustio porodicu i kuću i našao se u velikom gradu bez sredstava za život, nastavio je i ovdje skitnju. Dolazi u dodir s raznolikim siromašnim svijetom, naročito s glumcima. Izdržavao se time što je za bakšiš držao konje jahača posjetilaca pozorišnih predstava, pa se potom priključio jednoj putujućoj pozorišnoj družini. Pošto se istakao kao darovit glumac i dospio u prvo londonsko pozorište, koje je igralo i u dvoru, uskoro je postigao uspjeh i kao dramski pisac. U prvo vrijeme služio se uzajmicom i preradom tuđih djela. Njegov posao nije bio uvijek čist i ispravan. Jedan pisac ga je javno napao zbog plagijata i izobličio kao skorojevića — vranu koja se kiti tuđim perjem.

Ali, on se svojim radom uzdigao do slave najboljeg glumca i najvećeg dramskog pisca i dospio do imućnog stanja. U to doba svoga života dao je i najbolja svoja djela, vedre, humorističke i komične sadržine, kada je, po riječima jednog svog poznanika, bio “dobrodušan čovjek, vrlo prijatnog ponašanja i vrlo zanimljiv u društvu”. Najednom, poslije toga, počeo je postupno zapadati u sjetno, turobno, pa i mračno raspoloženje. U njegovoj duši nešto se preokrenulo, ali posljedice nisu bile negativne. Naprotiv iz tog drugog suprotnog raspoloženja ponikla su također izvrsna dela. ali sada tragične i satirične sadržine, u kojima se izobličavaju i gibaju ljudske slabosti i poroci i iznosi njihova neizbježna zla sudbina.

Pritisnut teškom melanholijom i crnim pesimizmom, tjelesno istrošen, William Shakespeare se povlači u svoje malo rodno mjesto na odmor. Poslije jedne duže večernje sjedeljke u veselom društvu, za kojom je došlo zapaljenje pluća, umro je u svojoj 52. godini. William Shakespeare je osjetio, iskusio i živio sva dobra i sva zla svoga i ljudskog života, i suočio se sa ljudskom sudbinom. Napisao je o svemu tome besmrtna dramska djela kojima je u svijetu ovjekovječio svoje ime.

Njegovu veličinu, dubinu i širinu , uprkos njegovih mnogostrukih unutrašnjih opterećenja, zapazili su i ocjenili još njegovi savremenici. Oni su mu na nadgrobnoj ploči napisali da je „po mudrosti Nestor, po geniju Sokrat, po umjetnosti Vergilije”. William Shakespeare se ubraja u red najvećih dramskih pjesnika svjetske književnosti i najslavniji je engleski dramatičar. On je nenadmašan u postavljanju kompozicije drame i u stvaranju i analiziranju karaktera likova. Iako je motive za svoja djela, a vrlo često i samu građu, uzimao iz narodne književnosti, engleske i druge, i iz historije, pod njegovim perom su likovi i događaji iz prošlosti dobivali nov, puniji život i sadržinu.

Njegove ličnosti govore sasvim prirodno, nenametljivo, ali nerjetko njihove riječi sadrže pjesničke misli i životnu mudrost. U njegovim djelima ima istinskog, ljudskog bola i tragike, ali isto tako i blistavog humora. Ponekad ta dva suprotna osjećanja idu naporedo, jedno s drugim.

Shakespeareova genijalna obdarenost sretno se udružila s njegovim ogromnim životnim iskustvom. Iz te sinteze ponikla su mnogobrojna odlična djela. Za žaljenje je, međutim, što o njemu nema dovoljno patografskih podataka. Tada bismo mogli dublje da prodrijemo u pjesnikov unutrašnji život i da učinimo paralelu između njegovog duševnog stanja i njegovog djela.

Izvor: Vladimir Stanojević – Tragedija genija