Poezija, Kenan Kundalić

Promocija pjesnika, književnika i istraživača iz sfere društvenih nauka, prilika za objavljivanje autorskih tekstova (poezija, proza eseji, recenzije, kritike, rasprave i osvrti ). Šaljite svoje radove u inboks facebook stranice, ili na mail : dunjalucar@gmail.com

Kenan Kundalić rođen u Zenici 1991. godine kao sin Azre i Edina Kundalić, što će biti presudno za pjesnički angažman ali i odabir životnih puteva. Književnim radom se bavi od osnovne škole. Objavljivao je pjesme u školskom listu “Mostovi mladosti”. Nastupao na pjesničkim večerima širom Bosne i Hercegovine i u regiji, kao što su Zagrebačke večeri poezije i međunarodni festivali u Puli, Labinu, Rovinju. Učesnik na 54. Sarajevskim danima poezije kao mladi pjesnik. Uvršten u zbornicima „Perom za mir“, “Kao čvorom vezan stihom“, „U pjeni stihova“ i „Antikvarnica stihova“, „Antologija Posljednji cvjetovi zla“, „Slavonija na dlanu”.  Član Udruženja balkanskih umjetnika. Osvojio treće mjesto na konkursu za dodjelu knjževne nagrade Mak Dizdar. Što se tiče angažmana, a koje se vezuje za umjetnost, bio je jedan je od radio-voditelja na prvom community radiju „Active“, za koji je pisao i autorske članke na web stranici. Dio je redakcije koji stoji iza fanzina „Liberte“.

Neću sasvim umrijeti

Ubit će me
Pogrešne ljubavi
Pogrešni prijatelji
Pogrešna pića
Ubit će me
Čitanje pogrešnih pjesama
Bez želje da kažem
Ubit će me prejaka riječ
Jer bi bilo pogrešno, a
I neko se prije mene toga sjetio
Ubit će me
Krici neodraslih dječaka i djevojčica
Ubit će me sto i jedan članak o mršavljenju
Ili kako biti sretan
Ubit će me komšije
Koje me vec dvije godine sahranjuju
Ubit će me politika, novine i kritičari
Ubit će me to što nikada nisam završio roman
Ubit će me pogrešan stav o životu
Sve me  polako ubija
Već vidim posmrtni marš
Pa i da, nekim čudom
Uspijem proživjeti dovoljno dugo
Da ostarim, na koncu
Ubit će me obična prehlada
Ili će me zateći neka druga staračka smrt
Ali u međuvremenu
Ako ostavim dovoljan broj zagrljaja
Osmjeha, poljubaca i svih tih malih nježnosti
Sto čine sjećanja
Odvažit ću se reći da sam živio
I da možda,  ipak
Nikada neću umrijeti

Kukci

Lakardijaši i ridikuli
Vješti žongleri emocija
Kapetani bez brodova
Brodovi bez kapetana
Padavčari i skitice
Vječiti bolesnici
Vinopije, pivopije
Rakijaši
Polomljeni kavezi
Napukle ličnosti
Ružokradice
Pjesnici, patnici, ratnici
Nikakvi ratnici
Dezerteri
Mjesečeva djeca
Skakači
Kukci
To smo mi

Kada jednom budemo
kameni spavači
Govoriti će da smo
Nježne duše
Dobri prijatelji
Još bolji ljubavnici
Romansijeri
Rapsodi
Umjetnici par excellence
Sanjari ranjenici
Suncokreti van Goghovi
Posurnuli bogovi
Melemi za dušu
Arijski slavuji
I još koješta
Propala apologija

Mi ćemo morati
Izroviti zemlju
Zapjevati kreštećim glasom
Pjesmu o vlastitom nepostojanju
Pa se vratiti nazad tmini
Tamo gdje su nas od početka gurnuli
U naše jedino mjesto boravka