Ruska književnost

Svi smo mi izašli iz Gogoljeva Šinjela.
Fjodor Dostojevski
(o važnosti Gogoljeve pripovjetke Šinjel za rusku književnost)

Ruska književnost

O istaknutoj poziciji ruske književnosti unutar korpusa književne historije svijeta ne treba trošiti previše riječi, dovoljno je navesti tek nekoliko svima poznatih prezimena: Puškin, Tolstoj, Dostojevski, Čehov, Bulgakov, Majakovski, Solženjicin… Svi su oni književni autori čiji je utjecaj teško precijeniti, mnogi od njih su dio lektire i predmet izučavanja u brojnim državama svijeta, pa tako i u BiH koja je u vrijeme komunizma naročito bila usmjerena na rusku književnost. Danas je situacija ipak donekle drugačija, na što je utjecala i promjena društvenog konteksta i političkog sistema (od komunizma u kapitalizam, iz jednopartijskog u višepartijski), pa se mnogo manje pažnje obraća suvremenoj ruskoj književnosti koja i dalje proizvodi velike pisce.

Puškin, rođen 1799., umro 1838. Godine, utemeljitelj je ruske književnosti i teško je procijeniti njegov utjecaj. On je prvi i još uvijek najviše voljen od svih svojih nacionalnih pjesnika. Divljina i entuzijazam koji je pozdravio njegov stih nikada nije preminuo, a on se u Rusiji općenito smatrao jednim od velikih pjesnika svijeta. Ipak, uvijek je teško u cijelosti cijeniti poeziju na stranom jeziku, pogotovo kada je jezik ruski. Sigurno je da nijedan evropski jezik nije bio u stanju pravično zastupati ljepotu Puškinovog stiha. Slavu ruske književnosti predstavlja njezina poezija.

Lukavost još nije dokaz pameti. Ima glupana pa čak i luđaka koji su izvanredno lukavi.

A. S. Puškin

Cijela historija ruske književnosti ujedno je i historija pisanja pod ovim ili onim manje ili više totalitarnim režimom. Zato i ne čudi da je jedna od vječnih dinamika ruske književnosti sukob između disidenata i tzv. režimskih pisaca. Dvadeseto stoljeće ne samo da nije bilo pošteđeno ideološke kontrole, nego se ona pojačala. Tada je još jače primjećujemo, jer se izdavaštvo razvilo, porastao je broj pismenoga stanovništva, odnos čovjeka prema individualnim slobodama se promijenio i naravno da se ograničavanje autonomije kulturne proizvodnje osjeća kao težak teret. Oni su svoje prve tekstove sedamdesetih godina 20. stoljeća, upravo zbog takvih redaktura, objavljivali u inozemstvu. Dinamika pisac-vlast važno je obilježje ruske kulture.

Značajno je navesti da je Turgenjev koji je bio tako pun saosjećanja za ideje i civilizaciju Zapadne Europe, te su ga zbog toga njegovi sunarodnjaci tako često smatrali (nepravedno) izdajicom Rusije, smatrao je da su sva svoja remek djela trebali pisati na voljenom majčinskom jeziku.

Rusi su oblikovani u velikoj mjeri a njihovi romani toliko zanimljivi cijelom svijetu. U Rusiji je osvježavajuća širina vizije u ruskom karakteru, koja je često strancu poput vjetra koji prolazi kroz ogromne prerije. Uopće ne upućujem na dužinu knjige (koja može biti vrlo velika) a ipak stvara dojam sitničavosti poput mnogih engleskih romana. Ne, to je nešto iz čega izdire na stranicama, bez obzira da li ih ima malo ili mnogo. Kao ilustracije ove kvalitete prostranstva potrebno je samo podsjetiti na dva romana: Rat i mir, Tolstoja (ruski romani su najduži, u čitavom nizu slavenske fikcije) i Taras Buljbu, Gogolja (znatno kraći roman). Oba ova izvanredna djela daju nam najprije dojam neizmjernog osjećaja beskrajnih stepa, beskrajnog snijega i duge zimske noći.

Neki od najboljih i najčitanijih ruskih romana;

Lolita

Jedan od najprovokativnijih romana Vladimira Nabokova. Napisan je na engleskom jeziku. Priča o odnosima između odraslog muškarca i dvanaestogodišnje djevojčice raspaljivala je maštu Amerikanaca. Roman je 1962. godine ekranizirao Stanley Kubrick, a scenarij za film napisao je Nabokov osobno. Prema verziji Modern Libraryja Lolita je na četvrtom mjestu liste 100 najboljih djela napisanih na engleskom jeziku.

Zločin i kazna

Danas se u Sankt Peterburgu organiziraju ekskurzije po mjestima gdje se odigravala radnja ovog najpoznatijeg djela Fjodora Dostojevskog. To je urbani roman o običnom studentu s Napoleonovim kompleksom. Dostojevski je bio primoran napisati ga jer je prokockao sav novac i nije imao od čega lihvarima vratiti dugove. Jedan od najčešće ekraniziranih ruskih romana (8 ekranizacija u inozemstvu), a poslužio je i kao osnova za mnoge kazališne komade.

Ana Karenjina

Princip Ane Karenjine – tako se u društvenim znanostima naziva početak romana: Sve sretne obitelji nalikuju jedna na drugu; svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način. Brojne čitatelje iritiraju, kako glavna junakinja (prilično histeričan lik), tako i melodramski sadržaj, ali roman je i pored toga doživio preko 20 ekranizacija u svijetu. Najnovija britanska filmska varijanta s Keirom Knightley u glavnoj ulozi pojavit će se na velikom ekranu u septembru.

Rat i mir

Sprava za mučenje svih ruskih školaraca (obavezna lektira u njihovom školskom programu), četvorotomni roman-epopeja zamišljen je kao priča o sudbini dekabrista (sudionika ruskog plemićkog opozicijskog pokreta 19. stoljeća). Međutim, u potrazi za idejnim izvorima dekabrističkog pokreta Tolstoj se morao posvetiti ratu protiv Napoleona 1812. godine. Oko sedam puta Tolstoj je svojom rukom prepisao cijeli roman, a pojedine epizode i preko dvadeset puta. Poslije svake redakture on je u vlastitom romanu nalazio idejne i literarne nedostatke.

Braća Karamazov

Najdublje i najsloženije djelo Fjodora Dostojevskog. Pisac je umro prije nego što je završio rad na romanu. Postojeći roman samo je prvi dio zamišljene Životne priče velikog grješnika. Prema zamisli, Aleksej Karamazov trebalo je postati revolucionar. Pisac nije dočekao prvi atentat na cara Aleksandra II., a da jest, taj događaj bi njega, istinskog monarhista, vjerojatno potaknuo da usmjeri roman u posve drugom pravcu.

Autorka: Zerina Hasanica