Poezija, Zerina Kulović

Zerina Kulović rođena je 1996. godine u Sarajevu. Studij Komparativne književnosti i Arheologijena Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu upisala je 2014. godine, a sada je peta, završna, godina. Svoje književnoumjetničke radove, književnu i filmsku kritiku, te eseje i prikaze objavljivala je u časopisima Život, Behar, u online časopisu KULT, Avlija, na portalima Strane, Bundolo, Poezijaonline, itd. Njena poezija će biti dio narednog Almanaha udruženja Planet poezija, a u okviru aktivnosti ovog udruženja svoju poeziju je čitala na pjesničkoj večeri naslovljenoj Ptice od papira

Ćilibar

Na otoku grubosti,
zarobljen
u kapljici jeline smole,
poput insekta
u ćilibaru moje ukosnice
leži
moj muškarac.

Igra

Na dnu starog ormara od ružinog drveta,
jedan naspram drugog,
sjede dva plišana medvjedića.
Nedostaje im po jedno
oko.
(Mora da sam ih ja tako smjestila, davno,
kada sam se prestala
igrati.
Vjerovatno ih nisam htjela ostaviti da
vječno,
gledaju u drveni zid,
ionako imaju po jedno
oko.
Zar to nije dovoljna kazna za
godine i godine
igranja?)

Trebala bih zaključati vrata ormara i
baciti ključ,
ali ja želim da se
igram,
stoga im nudim svoje
oči:
Vadim ih noktima,
krv
kapa po drvetu,
liči na ružine latice,
sve miriše,
medvjedići se kikoću,
igra počinje.

Sahrana

Sinoć sam,
ponovo,
čula dobro poznati zvuk.
Grudve zemlje u jednoličnom ritmu
padaju preko mog lijesa.
Plač.
Odjednom,
Tišina. Kratka pauza.
Duboki, muški glas
Postavlja pitanje,
Govori sporo,
Pucka jezikom,
Kao da su mu usta puna šećera:
Hoćemo li joj oprostiti?
Odjednom,
Tišina.
Pauza.
Kao da su im usta puna zemlje.