Tvrđave i utvrđeni gradovi Bosne i Hercegovine

Utvrđeni gradovi na prostorima Bosne i Hercegovine nastaju u periodu od XII do XV stoljeća. Građeni su na prirodno zasštićenim mjestima, na grebenima iznad sastajališta dvaju potoka ili rijeka, u jakoj krivini vodotoka, na strmoj litici brda, te na planinskim visovima. Ovi gradovi – utvrde čine najvažniju skupinu arhitektonskih spomenika srednjeg vijeka, a često sadrže u svojim strukturama ne samo antičku ili ilirsku fazu, vež i kasnije dogradnje i preinake iz dugog osmanskog perioda pa. ponekad čak i dogradnje iz austrougarskog vremena. Stolac i Zvornik su svjedoci kontinuirane fortifikacije od blizu dva milenija.

Broj ovakvih utvrđenja u Bosni i Hercegovini se procjenjuje na oko 300, ali u posljednjih stotinjak godina neka od tih utvrđenja su porušena do temelja, dok se na drugim mjestima kule opasane bedemima još visoko izdižu i ukrašavaju bosanskohercegovačke pejzaže. Mali broj utvrda je arheološki istražen, i gotovo u svim slučajevima je utvrđeno dugo trajanje odbrambenog sistema na istom mjestu, sa određenim brojem pregrađivanja i njihove adaptacije.

Vranduk, srednjovjekovni grad, prvi put se spominje 1410. godine

Raspored gradova uvjetovan je prvenstveno odbrambenim potrebama, a građenje im je vezano za prirodno najbolje zaštićene položaje. Kako su doline rijeka u većini slučajeva i pravci nadiranja eventualnog neprijatelja, to je razumljiva i koncentracija utvrda u pojedinim slivovima rijeka. Tako se u slivu Drine istuču utvrđenja: Pavlovac, Višegrad, Srebrenica, Zvornik …. u slivu rijeke Bosne: Hodiđed, Visoki, Bobovac, Travnik, Vranduk, Maglaj, Doboj, Tešanj, Dobor …. u slivu Vrbasa pripadaju: Jajce, Sokol na Plivi, Bočac, Banja Luka …. slivu Sane Ključ i Kamengrad. Sliv Une je izuzetno gusto posut gradovima – utvrdama među kojima su: Bihać, Sokolac, Ostrožac, Bužim, Krupa …. U graničnim područjima prema Savi nalaze se Srebrenik i Gradačac. Među stotinjak utvrđenih gradova u Hercegovini svakako su najznačajniji Blagaj, Mostar, Počitelj, Ljubuški, Vidoški grad (Stolac), Trebinje.

Prostorni koncept srednjovjekovnog grada – utvrde teško bi bilo svoditi na bilo kakve primarne sheme. Osnovni elementi bedemi i kule se raspoređuju tako da prate konfiguracije i uslove terena, obezbjeđujući svojim zagrljajem prostor, teško pristupačan, a koji se najlakše mogao braniti. Kule u unutrašnjosti prostora- glavni i često početni djelovi utvrde, pa ugaone i pobočne po njegovim obodnim pozicijima, pa kapikule, ključna su mjesta odbrane, a njihov je raspored od slučaja do slučaja sasvim različit. te je dirigiran konkretnom situacijom terena.

Veličina prostora bedemima srednjovjekovnih gradova kreće se od nekoliko stotina do hiljadu kvadratnih metara. Manji gradovii su uglavnom obezbjeđivali naselja i putne pravce, dok su veći bili centri nekadašnjih žuvpa i lokalnih feudalnih vlastelina. Najveće utvrde su služile kao kraljevske rezidencije, kao što je slučaj sa Bobovcem, ili su bila sjedišta najmoćnijih feudalaca (Jajce, Borač, Blagaj).

Bedemi utvrđenih gradova su širi u temeljima, a iz razloga efikasne odbrane često su bili deblji na djelovima grada koji je bio direktnije izložen udaru neprijatelja. Gradska vrata često su bila u posebnoj kapi – kuli, rjeđe direktno u bedemu. Neki veći gradovi imali su i po dvije kapije, također je i za slučaj opasnosti postojao i tajni izlaz. Grad je na pojedinim dijelovima mogao biti obezbjeđen usjecima, jarcima i hendecima, a ispred ulaznih kapija obično je bio hendek i preko njega se pružao pokretan drveni most. U svakom gradu bila je bar jedna ili više cisterni, u većim gradovima bile su palate za stanovanje feudalnih gospodara, neki gradovi su također imali i crkvu, a dolaskom Osmanlija i džamije.

Srebrenik, grad u kojem je ban Stjepa Kotromanić marta 1333. godine izdao povelju Dubrovčanima

U osmansko doba, naročito do kraja XVII stoljeća, mnogi gradovi se obnavljaju i pregrađuju prema uslovima novije ratne tehnike, a neki se i nanovo izgrađuju. Vidoški grad, oronuo i razrušen da ga 1664. godine putopisac Evlija Čelebija prilikom proputovanja kroz Stolac, nije ni primjetio, izrasta u moćno utvrđenje sa dvanaest kula. Čitava naselja i njihovi dijelovi, opasuju se utvrdama, kao što se to desilo sa Trebinjem, sa Počiteljom, sa sarajevskim naseljem Vratnik.

Još krajem XIX stoljeća strateški značaj pojednih srednjovjekovnih gradova – utvrda utiče na njihove sudbine. Austro – Ugarska vlast do temelja ruši pojedine gradove. Također čitavim sistemom svojih utvrda na novim lokalitetima, kruni visove i okružuje gradska naselja. Takva jedna “fortica” austro-ugarske vojske danas je uklopljena u spomen – parka Vraca u Sarajevo. Sa njenih zidova više od deset hiljada imena žrtava fašističkog terora u Drugom svjetskom ratu svjedoče o trajnim slobodarskim opredjeljenima ove zemlje i njenih naroda.

Izvor:Historija Bosne i Hercegovine
Priredio: Senad Arnaut