Donnie Darko kao kultni underground film

Fenomen kultnog underground filma na primjeru naučnofantastičnog filma Donnie Darko

U svojoj knjizi Razumijevanje medija, Marshal Mcluhan pravi distinkciju između tzv. hladnih i vrućih medija, pri čemu bi film spadao u vruće medije jer on produžuje jedno osjetilo u visokoj definiciji. Visoka definicija jest stanje zasićenosti podacima.(Mcluhan 25) Mediji, vrlo često,moraju proći kroz hladnu fazu,tj. moraju zahtijevati određenu aktivnost primaoca poruke koju sa sobom nose, da bi postali vrući, odnosno višeznačni. Zbog toga Mcluhan naglašava da, kada bismo u punoj mjeri i neposredno primali svaki udarac namijenjen našim različitim strukturama svijesti, ubrzo bismo postali živčane olupine, koje reagiraju sa zakašnjenjem i koje stalno paničare.(Mcluhan 26)Dakle, film nudi pregršt podataka, pri čemu je jasno da oni moraju komunicirati sa gledateljima da bi zaista funkcionisali kao nosioci određenog značenja, tj. moraju biti kodirani u određenom ključu koji je publici poznat i razumljiv.

Većina holivudskih filmova barata sa klišeiziranim fabulama čiji razvitak i zaplet je lako pratiti i  predvidjeti, pa se zbog toga u okviru Holivuda i govori o filmskoj industriji koja podrazumijeva određenu mašineriju, gdje je novac gorivo koje pokreće sistem dobro podmazanih zupčanika. Sa druge strane stoje tzv. nezavisni, arthouse filmovi koji se poigravaju sa ovom logikom, ili prave potpuni odmak od nje, sa željom da oneobiče pojedine aspekte filma kao umjetnosti. Film Donnie Darko, kojeg je napisao i režirao Richard Kelly, ne može se svrstati ni u jednu od ove dvije kategorije. To je film koji kao svoju osnovu uzima nekoliko klasičnih matrica naučnofantastičnog filma, ali ih u potpunosti oneobičava, dekonstruira i nudi nekoliko ključeva za „čitanje“, što njegovu strukturu čini otvorenom, procesom koji traje. Zbog toga publika igra najvažniju ulogu u oblikovanju i formiranju fenomena Donnia Darka kao kultnog underground filma.

Dakle, film Donnie Darko poigrava se sa osnovnim temama žanra naučne fantastike, kao što je, npr., putovanje kroz vrijeme, iznevjerava gledateljev horizont očekivanja i oneobičava stvarnost, zbog čega funkcioniše kao jedan nedovršen tekst koji omogućava niz interpretacija. Počeo se prikazivati 2001. godine, a i danas se prikazuje u kino dvoranama, gdje se okupljaju njegovi fanovi, i to obično u ponoćnom terminu. Sam termin projekcije filma govori da on iskače iz jednog okvira uobičajenih kino posjeta i prerasta u događaj kojemu se pridaje određena doza mističnosti. Internet stranica Taste of cinema, na kojoj se nalaze rang liste koje filmove ocjenjuju po različitim kriterijima, film Donnie Darko uvrstila je na rang listu The 10 most difficult moviest to understand. Zarad ilustracije konteksta u koji je tu smješten ovaj film potrebno je reći da se na istoj rang listi nalaze filmovi koji se smatraju svojevrsnim klasicima filmske umjetnosti, a to su Ogledalo, Andreja Tarkovskog, Persona, Ingmara Bergmana, 2001:Odiseja u svemiru, Stanleya Kubricka, Smrt u Veneciji, režisera Luchina Viscontija, itd. Donnie Darko istovremeno iznevjerava i usložnjava elemente žanra naučne fantastike,  kako bi se dodatno podcrtala višeslojnost, pa čak i nedorečenost pojedinih aspekata filma, kao što je pitanje putovanja kroz vrijeme, te odnos slučaja i predestinacije utjelovljene u liku gigantskog zeca Franka.

Šta je to što jedan film čini kultnim?

Umberto Eco u svom tekstu Casablanca: kultni filmovi i intertekstualni kolaž, postavlja pitanje: Šta je potrebno da bi se knjiga ili film pretvorili u kultni objekt? Djelo se mora voljeti, očito, ali to nije dovoljno. Ono mora pružiti predodžbu o posve urešenom svijetu kako bi njegovi obožavatelji mogli citirati likove i epizode kao da su oni aspekti obožavateljeva privatnog sektaškog svijeta.(Eco 162)Dakle, film mora gledateljima ponuditi nešto što će ih do te mjere zaintrigirati da bi ga oni pretvorili u kult, a Donnie Darko pokazuje kako to može biti i jedan niskobudžetni film, snimljen za svega 28 dana, ali do te mjere intrigantan, da čak i nakon nekoliko gledanja određena pitanja postavljena u filmu ostaju nerješena, tj. ostaju u rukama gledatelja koji postaju aktivni sudionici procesa komunikacije.Kada je u pitanju projekcija kultnih filmova, kino dvorana više nije samo mjesto gdje publika dođe i pregleda film pridržavajući se određenih konvencija, ona postaje prostor interakcije i aktivnog sudjelovanja u oblikovanju i tumačenju filma. In this multimedia age, barriers are eroded between film and fiction and between elite and popular culture: director's vuts, nevers seen at the cinema, are now awailable on laser disk. (Cartmell 9) Bitno je napomenuti da je i film Donnie Darko dostupan u dvije verzije, gdje se kao kultna verzija uzima director's cutkoja je prvobitno bila dostupna u formi DVD-a, što je ujedno i duža verzija filma.

Kako navodi Graeme Turner u svojoj knjizi Film as social practice, filmska industrija se bavi proizvodnjom blockbuster filmova, na tome počiva njena snaga, pa se tako važnost filma izjednačava sanjegovim uspjehom na blagajni, sa brojem prodatih karata. Going to the movies was the event, not going to this partiular movie. (Turner 8)S druge strane, projekcija kultnih filmova postaje događaj koji je organizovan zbog jednog određenog filma, dakle, film kao umjetnost stavlja se u prvi plan. Mnogi blockbuster filmovi su za gledanje u kinu dostupni samo određeno vrijeme, sve dok donose novac, tj. sve dok se prodaju karte, dok se za kultne i underground filmove organizuju posebne projekcije, pa gledanje filma postaje poput svojevrsnog rituala. Kako navode Valby K. i Flynn G. u svom tekstu After dark, film Donnie Darko je na samom početku svog prikazivanja doživio potpuni neuspjeh zaradivši svega 515,000 dolara, i postavljaju pitanje: How did DONNIE DARKO become the trippyunderground hit of a generation? (Valby, Flynn, 2004 ) Odgovor na to pitanje krije se upravo u aktivnosti publike koja je prepoznala njegov kvalitet. Za definiranje nekog filma kao kultnog, Umberto Eco postavlja još jedno pitanje: koje bismo sveelemente filma mogli izdvojit iz cjeline i diviti im se samo zbog njih samih? (Eco 163)

Kako i zbog čega je Donnie Darko postao kultni underground film?

Naučna fantastika je ranjiva istovremeno od strane intelektualaca i antiitelektualaca.(Zebrovski 212)Donnie Darko je film koji u suštini govori o putovanju kroz vrijeme, ali ne pokazuje nikakvu mašinu ili tehnologiju za putovanje kroz vrijeme, nego to čini suptilno se poigravajući sa karakterizacijom glavnog junaka koji je umjetnik, tematiziranjem odnosa između samoće i usamljenosti, društva i pojedinca, itd. Jan Beran u svojoj knjizi Rječnik filmske umjetnosti, naučnu fantastiku definira kao vrstu filma koji načinom dostupnim najširem krugu gledalaca obrađuje različita naučna dostignuća. (Beran 163)Međutim, kada je u pitanju analiza strukture filma Donnie Darko, ova definicija se mora dovesti u pitanje, tj. na nju se moramo kritički osvrnuti. Potrebno je, još jednom, napomenuti da žanrovsko određenje filma Donnie Darko nije sasvim jasno i jednostavno, iako se kao dominantna matrica izdvaja žanr naučne fantastike, tu se pojavljuju žanr horora i fantazije, što je jedan od onih elemenata koji intrigiraju publika. Film u prvi plan stavlja umjetnost, prije svega književnost, Donniu Darku su poznati termini kao što je deus ex machina, on piše poeziju, najistaknutiji je na predavanjima iz književnosti, predstavljen je kao genijalac koji pati upravo zbog svoje genijalnosti i sposobnosti da prozre svijet koji ga okružuje.

Specifičan način montaže, tj. organizovanje unutrašnje logike filma djeluje poput tzv. montaže atrakcije kako ju je definirao Sergej Ejzenštejn, koji naglašava da se sukobljavanjem kadrova koji na prvi pogled nisu povezani, u filmu može stvoriti niz tropa, gdje je posebno važna metafora. Sukobljavanjem scena koje prikazuju ono što je u filmu definirano kao stvarno vrijeme i stvarni događaji sa scenama snova, vizija i halucinacija, krupnim kadrovima junakovog oka iza kojeg i u kojem se mogu vidjeti matematički kodovi, eksplozije i vatra, u filmu Donnie Darko nastaje specifična atmosfera koja gledatelja tjera da postavlja pitanja. Dakle, pitanje vremena kao jedna od najvažnijih tema u ovom filmu ne postavlja se samo na nivou sadržaja, nego i kroz sredstva „filmskog jezika“. Vladimir Petrić objašnjava da avangardni filmovi često prenebregavaju vremensku logiku te se u njima slobodno mešaju događaji iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti (vizije), tako da gledalac ne zna da li se nešto dešava u sadašnjosti (filmskoj) ili je to sećanje na događaj iz prošlosti, odnosno projekcija događaja kako ga ličnost sagledava u svojoj budućnosti. (Petrić 210)Kada je u pitanju tematiziranje putovanja kroz vrijeme, jasno je da se ovo poigravanje sa vremenskom logikom i svojevrsno zbunjivanje gledatelja dodatno usložnjava, pa bi se po ovoj Petrićevoj definiciji film Donnie Darko mogao okarakterisati i kao avangardni.

Radnja filma smještena je u 1988. godinu, u SAD, za vrijeme predsjedničkih izbora, dakle, film ima jasan historijski okvir, ali je na njega, kroz perspektivu glavnog junaka Donnija postavljena višeslojna radnja. Posebno se naglašava važnost predsjedničkih izbora, gdje se kritikuje tadašnji predsjednički kandidat M. Dukakis, naglašava se važnost popularne kulture, pa tako Donnijeva majka čita roman Stephena Kinga, muzika koja prati radnju filma također stvara atmosferu 80.-ih godina XX stoljeća. Donnie Darko trasitions seamlessly from a surface realism to surreal dream sequences to science fiction without settling firmly on any one style.(Mathews 38)Može se reći da je fabula vrlo jednostavna, film govori o tinejdžeru Donniju koji želi biti pisac ili slikar, tj. umjetnik. On, na prvi pogled, pati od šizofrenije, halucinira gigantskog zeca, tj. čovjeka koji nosi kostim zeca i koji mu govori da će svijetu doći kraj za tačno 28 dana, 6 sati, 48 minuta i 12 sekundi. Siže, način na koji su organizovani pojedinačni elementi strukture, čine ovaj film višeslojnim, kompleksnim naučnontastičnim filmom koji prevazilazi, ili bolje rečeno, nadograđuje temu putovanja kroz vrijeme.Kako navodi Mathews Peter u svom tekstu Spinoza's Stone: The Logic of Donnie Darko, većina rasprava o ovom filmu tiče se njegovog kraja, jer Donnie Darko putuje kroz vrijeme, vraća se u prošlost da bi došao do svoje smrti. Dakle, on ne želi izbjeći smrt, nego čini upravo suprotno, putovanjem kroz vrijeme potvrđuje svoju sudbinu. U njegovu sobu će sa neba pasti neidentificirani objekat, ali je netom prije toga Donnie počeo halucinirati zeca Franka koji ga je izveo van kuće i samim time zaštitio od smrti.

Kako navodi Robert M. Filmus u svom tekstu pod naslovom Naučna fantastika kao mitska transpozicija, naučna fantastika se koristi poznatim mitovima i metaforama, autori naučne fantastike, pored toga što direktan koren mita nalaze u metafori, na poetsko-mitski način iz starih mitova kreiraju nove. (Filmus 96)Donnie Darko poigrava se sa arhetipskom slikom autsajdera koji se bori protiv stereotipa, koji želi promijeniti društvo i otkriti zlo u drugima. Paradoks je u tome što on to čini nasiljem i samo onda kada mu Frank naredi. Jedna od najpoznatijih scena ovog filma ilustrira upravo to: Donnie Darko je sa sjekirom u ruci dok iza njega stoji Frank. Kako navodi Coggan Devan u svom članku za časopis Entertainment Weekly, pod naslovom The bunny suit, u okviru rubrike Hollywood's greatest untold stories, ni sam režiser ovog filma ne može u potpunosti objasniti kako je nastala ta ideja da antropomorfni zec Frank na čijem licu je osmijeh, tj. grimasa, bude Donnijeva halucinacija. Njegova pojava izaziva i oduševljenje i strah. Coggan prenosi jedan dio intervjua sa režiserom, gdje se naglašava upravo to do koje mjere je ovaj lik bitan za recepciju filma:It has to disturb people. It has to make the audience sit up in their seat and have a really intense response. (Coggan 99) Tako u filmu nastaje plodno tlo za opise čuda i neobičnih priča koje su, uprkos svojoj neobjašnjivosti, predstavljene kao dio svakodnevnice: neidentificirani objekti koji padaju sa neba, putovanje kroz vrijeme, ogledala koja su poput tečnosti kroz koju se može prolaziti, samo su dio guste mreže mitologije koja nastaje unutar samog filma. Na taj način se u filmu pravi distinkcija između slučajnosti i sudbine, gdje se film poigrava sa horizontom očekivanja gledatelja koji su navikli na uzročno-posljedični slijed događaja, tj. na linearno vrijeme i strukturu koja ima svoj početak, sredinu i kraj. Tako se u filmu postavlja i pitanje religije i predestinacije. God has become the prop, the suffiecient reason, to use the language of phylosophy, that hold together the human conception of how the world works. Yet throughout the film Donnie is confronted by actions and events that seem to be radically detached from any identifiable cause. (Mathews 41) Neki od tih elemenata su portali za putovanje kroz vrijeme koje Donnie može vidjeti, a koji se manifestiraju kao crvotočine, to je i zec Frank, objekat koji pada sa neba u njegovu sobu, ogledala čija površina nije čvrsta,crni oblak koji se nadvija nad njegovom kućom, itd. .

Kako navodi George Zebrowski u svom tekstu Naučna fantastika i film, američki naučno fantastični filmovi izbjegavaju ideje, stavljaju akciju u prvi plan, pisci koji su radili u Holivudu često pričaju istu priču.Oni napišu scenario i trude se da on bude dobra drama, dobra proza i dobra naučna fantastika, prepuštajući vizuelni izraz režiseru i timovima za vizuelne efekre – i rezultat je često tekst prepravljen tako da čitacu stvar svodi na osnovne emocije ljubavi, mržnje, zadovoljstva, bola ili straha – iznad svega straha i nasilja koji su sami sebi cilj. (Zebrowski 212)Donnie Darko nudi sve suprotno od toga i zato se preobražava u kultni film, u njemu se postavljaju ideje, niz pitanja, izbjegava se jednodimenzionalna priča. Također, u film se uvodi se niz referenci, intermedijalnih poveznica, ne samo sa djelima iz polja nauke, kao što je, npr., Brief history of time, autora Stephena Hawkinga, nego i sa književnošću, prije svega sa djelima Grahama Greena. Uporedo sa ovim djelima koja zaista postoje, u filmu se predstavlja knjiga pod naslovom Filozofija putovanja kroz vrijeme koja opisuje sve ono što se dešava sa glavnim junakom. To je knjiga koju Donniju daje profesor fizike, dakle, osoba koja ima autoritet i znanje, što  gledateljima govori da ono što se dešava sa njim prevazilazi okvire šizofrenije i halucinacija, ona funkcioniše kao dokaz da je sve što on govori zapravo istina, te postaje način na koji i sam junak shvata da putuje kroz vrijeme i da je njegov vodič na tom putovanju zec Frank.

Hawkingova knjiga Brief history of time koja govori o mogućnosti postojanja paralelnih univerzuma, objavljena je 1988. godine, gdje je smještena i radnja filma, što gledatelje dodatno podstiče na razmišljanje o mogućnosti da je ono što Donnie proživljava zapravo putovanje kroz vrijeme, tj. postojanje u paralelnim univerzumima. Kako navodi Stableford B. u svojoj knjizi Dictionary of science fiction places, kada je u pitanju mašta svi prostori koji se pojavljuju u naučnofantastičnim filmovima i romanima djeluju kao „produžetak“ nama poznatog univerzuma, međutim, film Donnie Darko eksperimentiše ne samo sa onim što je dio mašte, nego i sa stvarnim naučnim istraživanjima i dostignućima kao što je gore spomenuto Hawkingovo djelo. Ovdje se može primijetiti i način na koji ovaj film iznevjerava konvencije žanra naučne fantastike, njegova radnja nije smještena u neki svijet koji postoji odvojen od života na Zemlji, dok su sva mjesta koja se javljaju u gore navedenom rječniku zapravo zasebni svjetovi (AMARA i ZETA TAU samo su neka od mjesta koja se tu opisuju).

Kada jedna od Donnijevih profesorica na tabli nacrta tzv. životnu liniju za koju tvrdi da je podijeljena na dva dijela (strah i ljubav), te zamoli učenike da pročitaju određenu činjenicu i zabilježe da li se tu radi o ljubavi ili strahu, Donnie će, u skladu sa svojim intelektom i prirodom buntovnika, naglašavati kako život nije tako jednostavan i da se ne može svesti na nekoliko osnovnih kategorija. Dakle, na svom putovanju kroz vrijeme, Donnie se trudi da dokaže do koje mjere je život kompleksan, on je svjestan toga da će uskoro doći kraj svijeta i da će ga on zamijeniti vlastitom smrću.

Donnie Darko je taj koji mora spriječiti nestanak svijeta, dakle, glavni junak ovog filma je poput heroja koji se, posredstvom čudesnog i čudovišnog koje je utjelovljeno u liku zeca Franka, suočava sa svojom sudbinom. U skladu sa tom logikom, on će u nekoliko navrata ponavljati izraz deus ex machina, autoreferencijalno ukazujući na jedan od principa antičke tragedije gdje se kompleksnost radnje i sukob likova može riješiti samo uplitanjem više sile, tj. bogova. Vrhunac radnje filma odvija se za vrijeme Noći vještica, koja nudi sliku karnevala, karnevalizacije svijeta, rušenja granica, mogućnost maskiranja, ali i skidanja maski. Nije slučajno što će upravo na zabavi uoči Noći vještica Donnie Darko sresti mladića Franka koji je odjeven u kostim strašnog zeca, tj. karnevalska atmosfera i sloboda koju nudi Noć vještica djelovat će poput prelomnog trenutka u strukturi filma. Djelovat će poput praga kojeg glavni junak mora preći da bi došao do slobode koju od samog početka filma uspostavlja kao svoj cilj.

Zbog toga se Donnie Darko doslovno maskira u čovjeka, njegov kostim je odijelo koje pokazuje ljudski skelet. Pri tome se gledatelji moraju zapitati: Ko je to Donnie Darko? Da li su njegove halucinacije zapravo dokaz njegove „mesijanske“ uloge? Na samom početku filma, zahvaljujući Franku, Donnie će izbjeći svoju smrt, prevarit će sudbinu, ali će njegova smrt doći onda kada je Frank predvidio kraj svijeta, tj. apokalipsa je zamijenjena njegovom smrću. Na isti način će Frank, čiji lik se može protumačiti i kao biće koje dolazi iz budućnosti, Donniju otkriti vlastitu smrt, a sve to je predstavljeno tako da glavni junak izgleda kao da već zna šta će se desiti, tj. upoznat je sa i sa svojom i Frankovom sudbinom. Donnie je taj koji će ubiti Franka kada on usmrti njegovu djevojku, nakon čega glavni junak preživljava egizistencijalnu krizu, osamljuje se sa mrtvim tijelom djevojke i čeka nestanak svijeta koji je prikazan u vidu zlokobnog crnog oblaka koji mu se približava. Tu se iznevjerava gledateljev horizont očekivanja i umjesto prikazivanja kraja svijeta, film se vraća na svoj početak, Donnie Darko leži u svom krevetu, smije se i čeka smrt.           

U svom tekstu Donnie Darko and the Messianic motif, Dodd V. Kevin objašnjava: The greatest deviation is at the point of legacy, of “resurrection.” Donnie Darko saved the world by his act of self-sacrifice, but no one there will ever know it, nor will anyone’s life be altered because of his altruistic example. He’ll remain to everyone a mentally troubled young man, who died an untimely death under mysterious circumstances. T (Dodd 16) Međutim, iako niko od likova filma neće znati da je Donnie Darko zapravo spasio svijet, publika je ta koja zna, vidi šta se zaista dogodilo sa njim, ona promatra čudo i dobiva „privilegovan“ status  u odnosu na sve likove filma.

Na primjeru analize filma Donnie Darko može se vidjeti jedna od najvažnijih osobina čitatelja popularne kulture, o kojoj govori John Fisk u svom tekstu Popularna diskriminacija, a to je njihova sloboda izbora i učestvovanje u oblikovanju teksta (ovdje se pod tekstom podrazumijeva i medij filma). Popularni čitaoci se, kako objašnjava Fisk, manje bave konačnim jedinstvom teksta nego zadovoljstvima i značenjima koje njegovi elementi mogu da izazovu. Oni su nedisciplonovani, uranju i izranjaju iz teksta po volji.(Fisk 342) Činjenica je da su fanovi ovog filma itekako svjesni zakonitosti tipičnih holivudskih naučnofantastičnih filmova, a moraju ih dobro poznavati da bi uopće uočili i osvijestili na kojim se sve nivoima javlja oneobičavanje u ovom filmu. Može se reći da su fanovi ti koji, u toku gledanja filma prave poređenje njegove strukture sa holivudskom matricom, i u svakom odstupanju od nje pronalaze izvor zadovoljstva.

Autorka: Kulović Zerina

Upute na tekst:

Beran, J., 1971. Rječnik filmske umjetnosti. Sarajevo: Zavod za izdavanje udžbenika.

Cartmell, D. ur., 1997. Trash aesthetics: popular culture and it's audience. London: Pluto Press.

Coggan, D., 2017. The Bunny Suit, Entertainment Weekly, Issue1460/1461, 99. Dodd, K.V., 2009. Donnie Darko and the Messianic Motif, Journal of Religion and Film, Volume 13, Issue 2, 1-18. Fisk, J., 2008. Popularna diskriminacija. U: Studije kulture – zbornik, Službeni glasnik.

Frankel, D., 2018. Using AI to Learn What Viewers Want to See, Broadcasting &Cable, Vol. 148, Issue 17, 10.

Kerr, P., 2002. The curious case of six-foot rabbit: Phillip Kerr enjoys a weird but wonderful debut by a young American director, New Statesmen, Vol. 131., Issue 4611., 45.

Mathews, P., 2005. Spinoza’s Stone: The Logic of Donnie Darko, Post Script: Essays in Film and the Humanities, Vol. 25., 38-48.

McLuhan, M., 2008. Razumijevanje medija.Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.

Petrić, V., 1968. Uvođenje u film: kako se stvara film, kakvo dejstvo ima film. Beograd: Umetnička akademija.

Stableford, B., 1999. The dictionary of science fiction places. New York: The Wonderland press.

Turner, G., 1999. Film as social practice. London: Routledge.

Valby, K., Flynn, G., 2004. After Dark, Entertainment Weekly, Issue 770, 42-45.