Tragedija genija: Petar Iljič Čajkovski

Petar Iljič Čajkovski (1840. – 1893. god.)

Petar Čajkovsi, veliki kompozitor, profesro Moskovske konzerrvatorije, poznat sa svojim besmrtnim djelima širom cijeloga svijeta, imao je od rođenja slabe živce i meku dušu. Njegova tjelesna građa bila je nježna i trošna i, izložena stalnom napronom radu, brzo se istrošila. ko je iz te osjetljive i meke duše moglo da proistekne genijalno stvaralaštvo još prije je mogao da proistekne i proistekao je jedan gorak i nesretan život.

Kompozitorova slabost i istrošenost rano su se ispoljile, već u njegovoj 37. godini. Pod teretom napornog rada i stvaranja, kao i zbog nesretnog braka i neimaštine kod njega je izbila teška duševna kriza. Ona je uslovila punu stvaralačku nemoć, jaku potištenost i povlačenje u samoću, iz koje je ponicala i misao o samoubistvu. Iz takvog stanja hipohndrije, melanholije i pesimizma spasili su ga po savjetu ljekara, njegovi mnogobrojni prijatelji i mecene. Oni su prikupili dovoljno novčanih sredstava i uputili ga sa pratiocem na njegovo skromno poljkso imanje u blizini grada Klina. Poslije dužeg boravka u prirodi, gdje se odmorio i osvježio, nastavio je prekinuti rad. Novi napori i životne nevolje poljuljali su i drugi put njegovo zdravlje, sada još ozbiljnije. On je zbog toga u svojoj 50. godini prekinuo svoj rad i tri posljednje godine svoga života proveo je na svome imanju u punoj bespomoži i laganom umiranju.

Čajkovski je bio ne samo duševno rastrojen već i poremećen i u spolnoj sferi,što je udvostručavalo njegovu nesreću. On je dugo ostao neženja, i u to doba u njegovu umjetnost, a preko nje i u njega, zaljubila se Nadežda Filaretovna, koja mu je bila i najizdašnija mecena. Svoju ljubav izjavilamu je pošto je čula njegovu simfoniju Srpski marš, u slavu srpsko – turskog rada na Deligradu 1876. god.

Ona mu u pismu izjavljuje i ovo: Završujem pismo po povratku sa koncerta na kojem sam slušala Vaš Srpski marš. Ne mogu riječima da izrazim odjrćsnje koje me je obuzelo dok sam ga slušala. To je bilo blaženstvo od koga su mi navirale suze na oči. Uživajući u toj muzici bila sam neizrecivo sretna pri pomisli da je njen autor unekoliko moj, da on meni pripada i da mi to pravo niko ne može da otme. U Vašoj muzici ja se slivam s Vama u jedno biće, i u tome mi se može niko biti suparnik. Kompozitor nije prihavtio tu izjavljenu ljubav i ostao je i dalje, kao i prije toga, punih 13 godina u platonskim ljubavnim odnosima, primajući i dalje izdašnu novčanu pomoć od svoje mecene.

Druga, slična platonska ljubav vezana je za ličnost francuske koncertne pjevačice Desiree Artot, koja se zadržala duže vrijeme u Moskvi. Ta veza, zavrišila se nesretno, u trenutku kada joj je ponudio vjenčanje uhvatio ju je u nevjerstvu. To bolno razočarenje doprinijelo je mnogo pogoršanju njegove duševne krize.

Treća platonska ljubavna veza, koja se završila zaključenjem braka, nanijela je kompozitoru još teži duševni udar. Inicijativa za tu vezu otekla je opet sa druge strane. Njegova učenica na Konzervatoriji Antonia Miljukova izjavila mu je ljubav i on je na nju odgovrio pristankom. Pošto se vjenčao na brzinu, gotovo krišom od svojih prijatelja, pobjegao je još prve noći iz bračne postelje, i u očajanju, uputio se ka rijeci Moskvi sa namjerom da se udavi. Tu namjeru ipak nije sproveo u djelo. Umjesto toga, njegova nevjesta privezala ga je za sebe još čvršće i načinila ga svojim bespomoćnim i jadnim poslušnikom, izmamljujući godinama od njega novac.

Pravi uzrok svega toga, kao i očevidan uzrok njegovog poremećaja objašnjen je njegovim prisnim i nerazdvojnim prijateljstvom sa jednim poznanikom. Čajkovski je završio svoj tužni život u 53. godini.

Izvor: Vladimir Stanojević – Tragedija genija

Priredio: Senad Arnaut