Kipteći pjev duhova života i smrti

Yukio Mishima (1925. – 1970. god.)

Kipteći pjev duhova života i smrti (esej o priči Patriotizam)

Život. Tajac. Krik. Smrt. Ritualni ples obojen toplotom prolivene krvi, ritam nepravilnih otkucaja srca, zapaljena čula i ukočen pogled, čine svetost trenutka u kojem Život i Smrt, Eros i Thanatospostaju jedno -u grimiz uronjen bijeli plašt koji obavija priču Patriotizam, autora Jukia Mišime. Igra prisutnosti i odsutnosti, postojanja i nepostojanja, šapata i zvuka paranja utrobe, stvara labirint u kojem je svako skretanje diokoreografije, korak bliže ka centru gdje hladni metal susreće vrelu kožu.

Struktura priče Patriotizam izgleda poput neke obredne, bikonične posudice uskog grla i stope, te širokog, ljevkastog, središta. U skladu sa time, početak pričesa sobomdonosi sažeti opis onoga što je dovelo do tog sudara, opisonoga što je bilo prije njega, sliku nasmiješenih mladenaca, te onoga što ostaje nakon njega, sliku nasmiješenih mladenaca nad kojom plaču demoni.Na taj način nastaje podloga koja omogućava  prelazak sa onoga što je opće, sa ukalupljenoghistorijskog događaja, tzv.februarskog incidenta koji se desio 1936. godine u Japanu, na ono što je pojedinačno, ulazak u intimni prostor suživota Erosa i Thanatosa. Brak poručnika Šinđija Takejame i Reiko uokviren je aurom militarizma, patrijarhata i patriotizma. To je brak u kojem bodež funkcioniše kao miraz, gdje Carstvopostaje poput Velikog Drugog.To je brak koji počinje i završava sviješću o smrti, gdje su prvi i posljedni odlazak u postelju obilježeni preplitanjem tjelesnog užitka, slasti koja proizilazi iz predavanja jednog tijela drugom, sa užitkom potpunog predavanja jednom gigantskom tijelu patriotizma: Pre nego što su legli, Šinđi joj je, sedeći uspravno na podu i položivši vojnički mač ispred sebe, održao lekciju. Žena koja se uda za vojnika treba da bude svesna da muževljeva smrt može da usledi svakog časa. Može to da se desi sutra, možda prekosutra.Poručnik Takejama djeluje poput srednjovjekovnog samuraja kojem kodeks časti i vlastiti mač donose i život i smrt, a samoubistvo, seppuku, smrt koja donosi olakšanje, uništavanje vlastite utrobe, funkcioniše kao dio tog kodeksa, kao način očuvanja časti. Seiko je poručnikova supruga, to je njeno temeljno određenje, međutim, ona poštuje vlastiti, podjednako snažan kodeks gdje je na prvom mjestu ljubav, i čiji je sastavni dio promatranje i učestvovanje u borbi Erosa i Thanatosa. U načinu funkcionisanja ovih unaprijed određenih propisa, i njihovog uticaja na likove u koje su utisnuti, možemo prepoznatielemente herojske nužnosti, gdje svaki korak naprijed predstavlja korak ka njenom ispunjenju. Unutar braka, zajednice u čijem temelju se nalazi Eros kao pokretačka i obnavljajuća snaga, kroz iščekivanje zajedničke smrti, uživanje koje iz toga proizilazi, miješanje suza i uzdaha zadovoljstva, ispoljava se Thanatos kao odnos prema drugom. Do koje mjere je u ovu priču inkorporian osjećaj patriotizma, želja za očuvanjem Carstva, koja se, ukoliko ne postigne svoj cilj, ispoljava kroz neminovnost smrti, govori i činjenica da je Jukio Mišima okončao svoj život na isti način, samouništenjem koje istovremeno funkcioniše i kao samoočuvanje.

Priprema za čin samoubistva, proračunato pakovanje i uredno slaganje predmeta i odjeće, govori o stvaranju jasne koreografije odlaska u smrt koja nije prepuštena slučaju, taj put je obilježen ritualnošću, sakralnošću obredne ceremonije.Poručnik Takejama sa ponosom promatra svoje lice u ogledalu, znajući da će to biti njegovo mrtvačko lice, sa oduševljenjem promatra svoju suprugu, znajući da će ljepota svjedočiti njegovoj smrti, da će i njeno lice uskoro postati mrtvačko.-Ova misao za trenutak odvede poručnika u čudne fantazije. Usamljena smrt na bojnom polju…smrt pred očima lepe žene… u smrti koja ga je iščekivala bile su obe ove dimenzije koje su se spajale u inače, nespojivo jedinstvo. To beše toliko slatko da se rečima nije moglo iskazati. Ovo mora da je najveći domet sreće koju čovek može da postigne – pomislio je.Aurom smrti obojeni posljednji trenuci života postaju dragocjeni, aktivnosti koje čine dio svakodnevnice, uvijek iznova ponavljane, gube mogućnost ponavljanja, mirišu na blizinu smrti i donose užitak. Kupanje postaje ritualno, zvuk škripanja stepenica postaje poput milozvučne melodije. Priprema za smrt izgleda poput pripreme za vjenčanje, gdje se prva bračna noć obnavlja u vidu posljednje bračne noći, postelja se pretvara u polje opipljive borbe života i smrti, potpuno ogoljen spoj koji poput jezivog, hibridnog bića,donosi zadovoljstvo i strah, zavodi ambivalentnošću.Reiko oblači svečani bijeli kimono, a Takejama svoje vojničko odijelo, čime oživljavaju fotografiju koja prikazuje sretne mladence pred kojima se pruža život, odbacuju je i stvaraju novu, krvlju isprskanu fotografiju koja prikazuje sretne mladence obgrljene smrću. Tjelesnom užitku vođenom sviješću o smrti, suprotstavljeno je uništavanje tijela vođeno sviješću o životu. Zvuku cijepanja utrobe, rezanja crijeva, oštrom mirisu rasporenog tijela, suprotstavljena je hrabrost ljepote koja smireno promatra kapljice krvi kojom Thanatos oslikava svoje postojanje na bijelom platnu, dok i sama, vođena oštricom bodeža, ne odjene topli grimizni plašt. Binarna opozicija na kojoj počiva priča Patriotizam, dodatno je naglašena sukobljavanjem naturalističkog opisa smrtii opisa ljepote jednog principa, gdje je sam čin samoubistva predstavljen iz dvije potpuno različite perspektive.Na taj način se priča Jukia Mišime poigrava sa ambivalentnošću atmosfere koju proizvodi ovo sukobljavanje, čitatelj u jednom trenutku vidi zavodljivog Erosa i čuje njegov zvonak smijeh, a već u narednom trenutku ugleda crnokrilog Thanatosa i čuje njegov prodoran krik.

Autorka: Zerina Kulovic

Upute na tekst:

Jukio Mišima: Patriotizam.