Jajce – Kraljevski grad

Jajce – Kraljevski grad

…Ako se od svih bosanskih gradova zagledamo najprije u stari grad Jajce, onda ćemo naći da ni jedan grad u Bosni nije toliko lijep ni bosanski kao što je Jajce, jer je cio ovaj grad kao izliven – i nigdje kao ovdje grad i njegov  čovjek ne čine jedinstvenu cjelinu, jer svijet oko Jajca, to jest iz njegovih bližih i daljih sela, nosi nešto u sebi drevno, starinsko – isto onako kao što drevno i starinsko nosi u sebi i sam grad Jajce! ….. Diže se visoko i ponekad liči na prostor nebeski – iz kojeg kao da izrasta, građen kamenom kakvog više kao da nigdje nema, na mjestu kakvog takođe više nigdje nema–i pod nebom kakvog nema….

Ovako Ćamil Sijarić kazivaše o Jajcu – gradu bosanskih kraljeva, i gradu u kome se duša Bosne najjasnije ogleda, gradu u kome je slika Bosne najšarenije obojena, slika u kojoj za svaki period historije postoji po jedna boja, koja nam ponešto otkriva i kazuje.

Grad Jajce nalazi se na obalama rijeka Plive i Vrbasa, u zapadnom dijelu Srednjobosanskog kantona. Općinu Jajce čini 61 naseljeno mjesto organizirano u 27 mjesnih zajednica. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, općina je imala 45.007 stanovnika. Jajce je biser kulture i sehara historije Bosne, te prosto fascinira da na tako malom geografskom prostoru nalazimo ipak toliko kulturno – historijsko blago. Jajce se u pisanom dokumentu prvi put spominje 1396. godine u kojem se osnivač grada Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350. – 1416.) Naziv Jajca potječe, najvjerovatnije, od jajolike stijene na kojoj je sagrađena tvrđava. Smješten u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, Jajce je i u prošlosti, za vrijeme kraljevine i banovine Bosne bio nezaobilazna stanica kako dobronamjernicima, tako i osvajačkim pohodima. U cilju zaštite grada, sagrađena je i tvrđava koja zaštitnički sa brda gleda na ovaj lijepi grad. U njemu je stolovao i život 1463. god okončao i posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević. Zapadni tvrđavin bedem  je Travnička kapija, a na istočnom bedemu jajačke tvrđave, nalazi se Banjalučka kapija. Na jugozapadu tvrđave nalazi se Kraljevski portal, sa grbom kraljevstva bosanskoga.

Neka ovaj naš let iznad Jajačke tvrđave bude i pjesma, i to pjesma najznačajnijeg pjesnika rođenog u Jajcu, Nikole Šope, oslušnimo:

Kućice u svemiru i prozori.
Jezivo li je sa njih pogledati u dubine u bezdan.
Otvori vrata.
Usudi se sići s praga svog i susjednoj otići kućici,
ljuljajuć se po praznini.

Za tobom ne zaostaju stope.

Idi, idi.
Približuj se, teturaj, glavinjaj.
U zagrljaj ćeš svome susjedu odletjeti
pahuljasto lak.

Od radosti jedan će drugog hitati u zrak.

Područjem Jajca protječu rijeke Pliva i Vrbas sa više pritoka, bogate plemenitom ribom, a  5 kilometara od grada nalaze se Veliko i Malo plivsko jezero, koje okružuju atraktivne vodenice. Pliva svoj tok završava na fascinantan način – čineći vodopad, koji je ujedno i jedan od 12 najljepših na svijetu, ali jedini koji se nalazi u centru grada. Jajce, Pliva i njena okolica opjevane su i u jednoj od najljepših sevdalinki S one strane Plive, a izvodili su je neki od najeminentnijih izvođača bosanskohercegovačke sevdalinke, poput Zehre Deović, Bebe Selimović, Nedžada Salkovića, Zaima Imamovića i drugih. Sevdalinka govori o onome šta Bosna i njeno Jajce jesu, tuga i bol, koje ipak nisu samo obična tuga i bol, već i začuđenost i skrušenost bosanskog čovjeka pred vječnošću, a koje je on eto jedan mali dio.

Lijevo od vodopada nalazi se i Muzej II Zasjedanja AVNOJ-a. 29. novembra 1943. god. u Jajcu je održano II Zasjedanje AVNOJ-a i udareni su temelji SFRJ. Rođenje Jugoslavije u Jajcu, socijalistički je pandan kraljevske prijestolnice iz Srednjeg vijeka. Dvorište ovog muzeja krasi i spomenik Moši Pijadi, koji je bio na čelu prve novinske agencije nove Jugoslavije.

U centru grada nalazi se džamija Esme Sultanije Sultanija Esma je bila udata za bosanskog vezira Mehmed – pašu Muhsinovića i dala je izgraditi džamiju 1753. god. Za izgradnju džamije, vezuje se lijepa i tragična priča. Sultanija je bila bolesna i astrolozi su joj rekli da će ozdraviti ako sagradi tri javna dobra –  tri hajrata, na mjestima gdje se dvije rijeke spajaju u jednu. Tako je sagrađena džamija koja i dalje nosi ime po Esmi sultaniji, ali i dva mosta na Vrbasu. Esma sultanija je bila kćerka sultana Ahmeda III. Nije doživjela završetak gradnje, ali elegancija i ljepota građevina svakako čuva uspomenu na nju i njenu tragičnu sudbinu. Džamija Esme sultanije smatra se među najvrednijim spomenicima islamsko-osmanske arhitekture u Jajcu.  2003. godine proglašena i nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. 

Podno zidina jajačke tvrđave nalaze i drugi kulturno – historijski spomenici: Medvjed kula, Toranj sv. Luke, crkva sv. Marije i Katakombe

Medvjed kula je građena romaničkim stilom te spada u najstarije građevine bosanskog srednjeg vijeka. Postoje dva tumačenja u vezi njenog imena. Jedno kaže da je nazvana medvjeđom zbog glomaznosti i debljine zidova koja iznosi i do 6 m. Drugo, popularnije, kaže da su je tako zvali jer su u njoj živjeli medvjedi kojima su bacani zarobljenici i kažnjenici.

Toranj Sv. Luke je zapravo zvonik gotičke crkve Sv. Marije, makar se metonimijski njime naziva cijela crkva. Nastao je u XV vijeku i oblikom gradnje upućuje na čak 3 stila: romanički, gotički i renesansni. Datum nastanka crkve nije utvrđen, ali se pretpostavlja da je nastala na mjestu starije romaničke crkve početkom XV vijeka. Crkva je bila mjestom čuvanja relikvija Sv. Luke Evanđeliste koje je u Jajce kao miraz donijela posljednja bosanska kraljica Mara Jelena.

Katakombe Jedinstvena podzemna grobna kapelica koju je za sebe i svoju porodicu sagradio osnivač Jajca Hrvoje Vukčić. Ako suspregnemo jezu i uđemo u hladnoću grobnice, vidjećemo oltar sa apsidom okruženu gotičkim lukom. Na osnovu nedovršenog crteža Hrvojevog grba blizu ulaza, utvrđeno je da je kapela sagrađena 1410 godine.

Za kraj kraju, oslušnimo šta nam još Sijarić kazuje o Jajcu:
…Sav je na kamenu i od kamena i zato je trajan i vječan – a ono što prolazi jeste samo vrijeme i vode Plive i Vrbasa. I kada se gore promjeni boja neba, promjeni se i dolje boja gradine – jer to dvoje kao jedna slika, koju slikar uvijek iznova boji – bojom kamena, vremena i neba…


Autor: Senad Arnaut

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤