Breaking the waves, film Larsa Von Triera


Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Breaking the waves, film Larsa Von Triera

Film Breaking the Waves djeluje poput eksperimenta koji do vrhunca i apsurda dovodi pitanje odnosa pojedinca i društva, na eksperimantalni obzor postavlja različita tumačenja i vrste ljubavi. U skladu sa poetikom većine von Trierovih filmova, i ovdje se sva ključna pitanja postavljaju ženi i kroz ženu, glavnu junakinju Bess McNeill (Emilly Watson) i njeno snalaženje, tj. nesnalaženje u maloj konzervativnoj zajednici. Bess je poput junakinja iz filmova Anticrist, Medea, Melancholia, istovremeno je krhka, nestabilna i nevjerovatno snažna. Odmah na početku filma gledatelji se upoznaju sa ekstremima koji čine njen život, s jedne strane je kruta tradicija neimenovanog naselja u škotskom gorju, a sa druge strane je ljubav njenog života, stranac Jan Nymann koji sa sobom donosi slobodu strasti.

Dakle, u Bessin svijet kojeg obilježavaju redovni odlasci u crkvu, molitve i razgovori sa Bogom, Jan će ući kao nositelj dionizijskog principa koji se suprotstavlja svakodnevnici popločanoj pravilima. Odmah je na početku filma naglasak stavljen na činjenicu da je Bess izrazito religiozna, ona kleči na podu crkve i razgovara sa Bogom. Njeni monolozi su zapravo dijalozi u kojima se dubljim glasom i strogim izrazom lica podražava slika Boga onako kako ga predstavlja njena crkva koja nema ni zvona, jer su ritam, melodija i muzika shvaćeni kao nepotrebni izljevi radosti, čista buka i raskalašenost. Tu vlada strogo, skoro pa srednjovjekovno viđenje religije,  a srednjovjekovni čovjek je prije svega nesretan, mašta o Raju iz kojeg je protjeran, o Raju kojem se nastoji vratiti. Erich Fromm u svojoj knjizi Dogma o Kristu; Bit ćete kao Bog kaže: Čovjek je pojeo sa drva spoznaje. Nije umro, kao što je zmija točno predvidjela. Postao je kao Bog. Samo ga smrtnost luči od Boga. Načinjen na sliku božju, kao Bog, ali nije Bog. Da bi to spriječio, Bog istjeruje Adama i Evu iz raja. Zmija, koja je rekla eritis sicut dei (bit ćete kao bogovi) bila je u pravu. Onako kako ga je predstavio Dante, Raj je toliko udaljen od zemlje da tu nema ni sjene, tu je sama svjetlost. Tu je Beatriče, kao simbol uzvišene ljubavi, ljubavi bez dodira. Međutim, kako naglašava Muhamed Dželilović u knjizi Slaveni o Danteu, u najdubljem dijelu duše srednjovjekovnog krščanina odazivala se ljubav, eros, koji je uvijek u sebi nosio i odbljesak Pramilosti i na taj način, kroz moralni čin, težio Logosu.  Ljubavi je bilo i u Paklu, tu vidimo Frančesku, pred kojom će čak i Dante pasti u nesvjest. Dakle, on pada u nesvjest pred ljubavi, pred Frančeskom koja se predala vihorima strasti što je bacaju po zidovima Pakla, tijela vječito sljepljena sa tijelom svog ljubavnika, te pred Beatriče, apsolutnom ljubavi. Kroz lik Bess McNiell, Von Trier pokazuje upravo sudar Erosa i Agape, ona je na momente predstavljena kao Isus Krist, stoga i postavlja pitanje koje istovremeno predstavlja Isusove posljednje riječi: Oče, zašto si me ostavio?      

Kako naglašava Chrysanthi Nigianni u svom tekstu Becoming Woman by Breaking the Waves, Bess is determined to marry Jan (an oilrig worker), and the post-wedding scenes express the sexual awakening that signals also her happiness (personal sexual liberation is depicted as being positive for the subject’s development). Zbog toga će Janov povratak na posao Bess žestoko osuđivati, tumačiti kao izdaju, njenom svijetu koji je naglo oživljen prijeti povratak usamljenosti. Tu se gledatelji suočavaju sa još jednim aspektom Bessine ličnosti, a to je njena psihička nestabilnost, infantilnost koja prevazilazi granice konvencija: i prije ulaska u brak, Bess je svoje negodovanje izražavala snažnim tjelesnim reakcijama, bijesom koji se suprotstavlja slici poslušne i krotke žene koju nalaže to patrijarhalno društvo. Prije ulaska u bračni život. Prije prve bračne noći Bess je utjelovljenje Djevice Marije, bezgrešne žene, a nakon toga ona polako postaje utjelovljenje Marije Magdalene, grešnice koja je uprkos svojim grijesima uspjela naći božiju milost. Kada Jan doživi nesreću nakon koje će ostati paralizovan, do izražaja dolazi druga strana Bessine ličnosti. Za Jana ljubav nije potpuna ukoliko joj nedostaje tjelesni aspekt, stoga stavlja Bessinu ljubav na kušnju, moli je da spava sa drugim muškarcima, kako bi kroz njihova tijela mogla pronaći strasti koje joj on više ne može pružiti. Zbog toga Jan funkcioniše kao izrazito ambivalentna figura, a na to ukazuje i njegovo ime koje je aluzija na Janusa, mitsku figuru božanstva sa dva lica.

Dakle, Von Trier se poigrava sa odnosom čudovišnog i čudesnog svaki put kada Janovo zdravstveno stanje postane kritično, sveje predstavljeno tako da izgleda kao da je Bessino izvršavanje zahtjeva to što ga održava u životu. Međutim, Bessina žrtva nije namijenjena čišćenju cijelog čovječanstva od grijeha, već spasenju jednog čovjeka, ali kroz grijeh. Njen život zapravo počinje ceremonijom vjenčanja, pratimo je od  ključnog događaja njenog života, događaja koji će je i odvesti u smrt. U skladu sa tim, film je podijeljen na poglavlja, čime se dobija struktura drame-stanica, obilježava je putovanje prepuno iskušenja. U svojoj knjizi Strah i drhtanje, Soren Kierkegaard na primjeru Abrahama i njegove žrtve objašnjava položaj osobe koja se suočava sa vlastitom bespomoćnosti pred Bogom, on je velik zbog moći čija je snaga nemoć, velik zbog mudrosti čija je tajna glupost, velik zbog nade čiji je oblik ludost, velik zbog ljubavi kojom okreće mržnju protiv sebe samog.  Bessin život predstavljen je kao jasno struktuirana legenda o iskušenju svetice (za koju se na kraju zaključuje da je umrla jer je bila previše dobra)  koja je izdvojena iz mase svojom psihičkom nestabilnosti i sposobnosti da zakorači u onostrano.

Poglavlja ima ukupno osam: Bes se udaje, Život s  Janom, Živjeti sam, Janova bolest, Sumnja, Vjera, Besina žrtva i Epilog (Sahrana), a između svakog od njih, kao neka vrsta pauze koja najavljuje dolazak narednog dijela, javljaju se dugi kadrovi koji pokazuju ljepotu škotskog gorja a prate ih pjesme koje opet predstavljaju suprotnost konzervativnosti zajednice, te u suštini predstavljaju soundtrack poglavlja koje slijedi: All the way to Memphis, In a Broken dream, Cross Eyed Mary, Whiter Shade of Pale, Suzzanne, Sweet Child in Time, Life on Mars. Kao apsolutna potvrda Bessine dobrote, posljednja scena u filmu zaokružuju cjelinu onako kako obično i završavaju legende o svecima, a to je čudo, Bess na neki način doživi uskrsnuće kroz zvonjavu crkvenih zvona koja su smještena između oblaka, njihova melodija predstavlja njen finalni krik.


Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:
Dželiović Muhamed: Slaveni o Danteu.
Fromm Erich: Dogma o Kristu; Bit ćete kao Bog.
Kierkegaard Soren: Strah i drhtanje.
Nigianni Chrysanthi:Becoming Woman by Breaking the Waves.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤