“Pokojnik” Branislava Nušića

Branislav Nušić (1864 – 1938. god.)

Pokojnik Branislava Nušića

Bolje sa istinom umrijeti, nego sa laži živjeti.
– Narodna mudrost

Komedija Pokojnik jedno je od najuspješnijih Nušićevih djela u kojem autor slično kao i u Sumnjivom licu, Narodnom poslaniku razgolićuje mehanizam vlasti, te kao što Pavle Zorić u pogovoru Pokojnika kazuje: ismeava ograničenost njenih predstavnika, slika u karikaturalnim bojama činovničku hijerarhiju i ironično govori o plitkom malograđanskom mentalitetu skorojevića po palankama Srbije svog vremena, željnih vlasti, uticaja, otmenosti.

Pokojnik je stoga i jedna od najjezgrovitijih Nušićevih komedija, i to nije djelo koje izaziva samo smijeh. U promišljanju o ovome djelu, i zagledajući se ispod humoristične i zabavne površine, otkriva se sumorna misao o životu kao poprištu surovih obračuna, u kojem skupina negativaca udružuje svoje snage kako bi u laž utjerala jedinog istinoljubivog lika u ovome djelu. Odatle, kako Zorić kazuje, Pokojnik rječito demantuje česte prigovore kritičara kako Nušić za predmet svojih komedija uzima obične stvari, te da nema snage da sažme karakteristične osobine svijeta koji prikazuje. U Pokojniku je društvena stvarnost jednog vremena naslikana u samoj svojoj srži. Zaplet, građen, kao i uvek neobično vešto, čini osnovu komedije – da je građansko društvo, u stvari, društvo koje počiva na egoizmu – zanimljivom i atraktivnom za gledaoce, ali nimalo ne umanjuje njenu oštrinu i njen sumorni ton. Jer, retko je kad Nušič bio tako ozbiljan kao u Pokojniku.Satirični elementi preovlađuju nad čisto humorističkim:čitajući ili gledajući na sceni ovo delo, mi na kraju osetimo gorčinu i setu. Pobeda laži, gluposti i sile nad iskrenim traženjem istine, može samo da nas ražalosti i uzbudi, a ne nikako da nas razgali.

Pobjeda laži i gluposti nad istinom i razboritosti započinje, onda kada glavni junak Nušićeve komedije Pavle Marić (inžinjer) saznaje da mu je žena nevjerna. Bijesan i u očaju odluči da je najbolje da na neko vrijeme napusti svoj dom, te uoči odlaska siromašnome radniku i tehničaru na građevini, Aljoši, udjeluje nešto novca i svoj kaput u kome su se nalazili i njegovi dokumenti. Aljoša razočaran u ljubav nakon nekoliko dana izvrši samoubistvo, a pronađeni leš Aljoše pronalaze sa dokumentima Pavla Marića, zaključujući da je riječ o njemu. Marić biva pokopan, a njegova žena, Rina, se preudaje za svoga ljubavnika – Milana Novakovića (Marićevog dugogodišnjeg prijatelja). Spasoje Blagojević se također koristi Marićevom smrću, te se pomoću falsifikovanih dokumenata proglašava za Marićevog najbližeg rođaka i nasljeđuje ogromno bogatstvo. Ljubomir Protić (vjerenik Spasojeve kćerke), kome Marić ostavlja spise svojih istraživanja, koji nako “smrti” Marića, te iste spise objavljuje kao vlastiti naučni rad i postaje univerzitetskim profesorom.

Međutim, nakon tri godine, iz mrtvih se vraća pokojnik i zahtjeva svoja prava. Suočeni sa istinom Marićevi protivnici se boje za svoju sudbinu. Njegovim uskrsnućem njihovi životi se mijenjaju. Preduzeće “Ilirija” koje je Spasoje osnovao sa svojim priateljima dolazi u pitanje, Rina će se morati vratiti svome prvome mužu – Mariću, Spasoje će ostati bez imovine, Protić bez zvanja univerzitetskog profesroa, ugleda i časti.

Stanje očaja i šoka kod Marićevih protivnika traje kratko, te oni, na čelu sa Spasojem kuju plan kako se riještiti Marića, ovaj put trajno. Pavle Marić biva optužen kao pripadnik anarhističke organizacije, a koja ima za cilj rušenje društvenog poretka. Ideje o Spasojevom planu i izvrnutosti istine Nušić najjasnije iznosi u dijalogu Spasoje i gospodina Đurića (drćavnog službenika):

Spasoje: …. da dođe jedan nasilnik, da otme moju imovinu koja služi kao kaucija, da sruši jednog zeta, odnosno ne zeta, nego jednog direktora preduzeća.

Đurić: Valja o tvoj stvari ozbiljno razmisliti.

Spasoje: Ja vas molim, razmislite i na mene; verujte, ja nisam više kadar razmišljati.

Đurić: Vidite, celu stvar ne treba posmatrati sa jednog usko ličnog gledišta, kao što to vi činite. Stvar zahteva da se posmatra sa jednog šireg, tako reći državnog gledišta. Zar ne vidite vi u celoj ovoj pojavi izvestan sistem, sistem sa rušilačkim tendencijama? Taj se čovek zavukao tamo negde, u neki tajanstveni kut Evrope, u neku fabriku, veli, a ja bih rekao u neku internacionalnu razaračku ćeliju. Ko zna čemu se on tamo naučio; ko zna kakve su mu sve ideje zamaglile zdrav razum? Zer ne vidite na šta on udara? Na sve što je svetinja. Zar ne vidite da on preti da poruši upravo ono na čemu društvo počiva. Pođite molim vas redom, pa gledajte na šta on udara? Hoće da poruši onom čoveku brak….

Spasoje: I to jedan srećan brak!

Đurić: A brak je gospodine, jedan od prvih osnova društva. I šta dalje: hoće da preotme imovinu, privatnu imovinu!

Spasoje: I to moju imovinu.

Đurić: I najzad, hoće da unizi, da obori, da zgazi autoritet. U svom rušilačkom besu, on hoće da svuče s visine jednog naučnika.

Spasoje: Gospode Bože, meni je tek sad prasnulo pred očima; sad tek jasno dogledam prave namere toga čovjeka!

Đurić: Da, da gospodine, tako treba posmatrati ovu stvar. A kada se ako posmatra, onda se da jasno sagledati da ova pojava sadrži u sebi jednu opasnost šireg obima.

Spasoje: Opasnost, razume se da je to opasnost!

Đurić: I briga koja u ovome času vas tišti ne može i ne sme ostati samo vaša briga; to je briga celog društva, to je briga i same države, ako hoćete.

Slučaj Pavla Marića umnogome podsjeća na priču – legendu o Goloj Istini iz 19. stoljeća, koja kazuje o susretu Istine i Laži. Na dan njihova susreta Laž kaže Istini: “Danas je divan dan!” Istina gleda na nebo i uzdahne, jer je dan zaista bio divan. 

Oni provedu mnogo vremena zajedno, na kraju dolaze pored bunara. Laž govori Istini: “Voda je jako lijepa, idemo zajedno da se okupamo!” Istina, još jednom sumnjiva, testira vodu i otkriva da je voda zaista lijepa. Složi se i započne kupanje. Iznenada, Laž  izlazi iz vode, stavlja na sebe odjeću Istine i bježi.

Bijesna Istina izlazi iz bunara i ide svugdje da pronađe Laž i vrati svoju odjeću. Svijet, gledajući Istinu bez odjeće golu, okreće pogled, sa prezirom i bijesom prema Istini.

Jadna Istina se vraća u bunar i zauvijek nestaje, skrivajući se u njemu od sramote. Od tada, Laž putuje po cijelom svijetu, obučena kao Istina, zadovoljavajući potrebe društva, jer u svakom slučaju Svijet nema nikakvu želju da upozna golu Istinu. Jean-Léon Gérôme je ovu legendi o Istini i Laži prenio i na platno na kome prikazuje Istinu kako uz grimasu na lice – koja u sebi sadrži i bijes i razočarenje – izlazi iz bunara i traga za svojom odjećom.

Priča o Istini i laži sažeta ja i u jednoj narodnoj mudrosti, a koja kazuje: Većinom se laž u istinitom ruhu prikazuje.

Jean – Léon Gérôme (1824. – 1904. god), Istina koja izlazi iz bunara (1896. god.)

Radnja Pokojnika umnogome podsjeća na radnju Gogoljeve komedije Revizor, s time da u razvitku radnje u Pokojniku imamo udružen poduhvat grupe nevaljalaca da istinoljubiva i ispravna čovjeka utjeraju u laž, i da se njegovim dobrom okoriste.

Povratak Pavla Marića u “smrt” simbolično predstavlja povlačenje istine iz svijeta laži u svoj bunar. Marić napušta svoj dom i odlazi u inostranstvo, pod podmetnutim dokumentima na ime gospodin Švarc. Mrtvi ponovo postaje mrtav, i kao takav više nije smetnja ničijim planovima a radost njegovih neprijatelja odzvanja u posjednjim riječima Nušićeva djela:

Spasoje: ….. A sad, pokojniku neka Bog da rajsko naselje, a mi nastavljamo naš redovan život. Da, mi nastavljamo život; mi nastavljamo život!

Autor: Senad Arnaut

Upute na tekst:

Branislav Nušić: Pokojnik
Nikolaj Vasiljevič Gogolj: Revizor
Mehmed – beg Kapetanović Ljubušak: Istočno blago