Poezija, Amela Zulić

Promocija pjesnika, književnika, slikara, fotografa i istraživača iz sfere društvenih nauka, prilika za objavljivanje autorskih tekstova (poezija, proza eseji, recenzije, kritike, rasprave i osvrti ). Šaljite svoje radove u inboks facebook stranice, ili na mail : dunjalucar@gmail.com.

Amela Zulić: Rođena 2000. godine u Tuzli. Studentica prve godine na Filozofskom fakultetu u Tuzli, odsjek- Turski jezik i književnost.

Oronula dekadencija

Krhotina, pukotina na mom zemljanom bardaku
uvriježi se kolajući cikličnim strujama ispod
struna sudbine.

Trgajući, čupajući moje zarobljene žilice života iz
nekropolisa uspomena, podvlačila je surmu
ispod pogleda u prošlost.

Padajući, toneći u vrtlog zaborava morskog kvantuma,
gušila se u vlastitoj nepredvidljivosti
usplahirenih trzaja spasa.

Trčeći , poskakujući po nebeskoj stazi
uspinjanja,
iščašila je zglob umišljenosti i
strmiglavila se u stidni kutak ljudske potresenosti.

Žmireći, sanjajući kako do prave staze natapkati,
ušutjela je tragajući za zovom mistične dubine
i eha kapljica po nepcetu pećinske tmine.

Udarajući, hlupajući po vratima tamnice zbilje,
čekala je moleći za tračak iskonske topline onih dalekih,
u magli izgubljenih, mirisa vedrine .

Zaspala je i odsanjala kako se na burakovim leđima
oslobađa iz ovozemaljske nutrine,
udisajući povjetarac slobode na ulazu u kosmičke divljine.

Andaluzijski san

Ah, kamo sreće da sam se zakačila
pod perje ptice nebeske
kada je zamhnula ka Jugu.

A onda bih, dok je lelujala
u zanosu andaluzijskih vjetrova,
osjetila toplinu ezana
sa minareta narančinog drveta;
pa bih se ispustila u vidu kaplje
sa mističnog pera na hartiju svevremensku
u momentima kad’ se
ispisivao ašk iz Arebijevog kalba
pod svijedočanstvom mirišljavog vela
sa obrisa mozaične kompozicije uljanih svjetiljki.

I napokon bih duši odušak dala
u ehu dalekog neprikosnovenog,
nedozvanog mekama arrebatarene qvinte
Zirvabovog ouda.