Povelja Kulina bana
Kulin ban predstavlja historijsku i mitsku ličnost bosanske feudalne države. Prema sačuvanim dokumentima (osam pisanih i jedan natpis na kamenom spomeniku – stećku) u kojima se spominje njegovo ime, vidi se da je Kulin ban bio bosanski ban u periodu od 1180. do 1204. godine.
U to vrijeme Bosna se formira kao samostalna i uređena država što svakako doprinosi njenom ekonomskom razvitku i prosperitetu. Otvaraju se prvi rudnici željeza i srebra, a u Bosnu počinju dolaziti i stranci, prije svih Dubrovčani, radi obavljanja trgovine i drugih poslova. Svjestan činjenice da su trgovačke veze sa Dubrovnikom od životnog značaja za Bosnu, Kulin ban je 29. augusta 1189. godine sklopio prvi međunarodni ugovor sa Dubrovnikom i tim povodom je Dubrovčanima izdao svoju poznatu povelju – Povelju Kulina bana, kojom garantira dubrovačkim trgovcima slobodu trgovine i kretanja po Bosni, preuzimajući na sebe obavezu da ih štiti u svojoj državi, te da im pomaže savjetom i djelom ako takvo nešto bude potrebno.
Pisac Lašvanin je zabilježio da: …u vrijeme njegova banstva Bosna bi najsretnija i najobilatija… Slično pišu i dubrovački pisci, navodeći da je Bosna u doba Kulina bana bila sretna i blagoslovljena. U narodnoj tradiciji to vrijeme je zapamćeno kao “zlatno doba” što potvrđuje stara narodna poslovica koja glasi: Od Kulina bana i dobrije dana.
Povelja Kulina bana pisana 29.8. 1189. godine, najstariji je bosanski državni dokument napisan narodnim jezikom i pismom bosančicom, a u vrijeme nastanka bio je pravni zapis kojim se reguliraju trgovački odnosi između srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva i Dubrovačke Republike.
Taj pravni spis je bosanski ban Kulin uputio dubrovačkom knezu Gervasiusu ili Krvašu, kako bi regulirao trgovačke odnose sa tada najvažnijim trgovačkim partnerom svoje zemlje – Dubrovnikom.
Povelja bosanskog vladara Kulina bana, danas se čuva u Biblioteci Akademije nauka u Sankt Petersburgu. Pretpostavlja se da je ruski konzul Gil'ferding odnio ovaj značajan dokument iz Dubrovnika u tadašnji Petrograd. Povelje Kulina bana je ne samo značajan diplomatski spis koji govori o državnopravnim i društvenoekonomskim prilikama svog vremena, već je ujedno i najstariji dokument pisan živim, savremenim narodnim jezikom u čitavom slavenskom svijetu.
Transkript povelje sa bosančice na latinicu:
U ime Oca i S(i)na i s(ve)toga D(u)ha.Ja ban bos'nski Kulin prisezaju tebЪ kneže Krvašu i vsЪm građam Dubrovčam pravi prijatelj biti vam od selЪ i do vЪka i pravi goj dr'žati s'vami pravu vЪeu dokolЪ s'm živ.Vsi Dubrovčane kire hode po mojemu vladanju trgujuće, gdЪ si kto hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov vЪrov i pravim sr(d)cem držati je bez vsakoje zledi razvЪ što mi kto da svojov voljov poklon. I da im ne bude od moih čestnikov sile I do kolЪ u mene budu dati im svЪt i pomoć jajire i sebЪ kolikore moge bez vsega zloga i primisla.Tako mi b(og) pomagaj i sie s(ve)t(o) evanđelje.Ja Radoje dijak ban pisah'siju knjigu poveljov banov od roždstva K(risto)va tisuća i sto i os'mdeset i devet IЪt, mЪseca avgusta u d'vedesete i deveti d'n’, usЪčenje glave Ivana Kr'stitelja.
Prijevod povelje na bosanski jezik:
U ime Oca i Sina i Svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
Priredio: Senad Arnaut
Upute na tekst/Izvori:
Vera Petrić: Iz pravne istorije naroda Jugoslavije
Umjetničko blago Bosne i Hercegovine (grupa autora)
Dunjalučar 