Romanizacija na području municipia Malvesiatuma (današnja Srebrenica)

Romanizacija na području municipia Malvesiatuma (današnja Srebrenica)

Plinije Stariji u svom djelu Zemljopis starog svijeta, u okviru knjige br. III nabraja imena naroda koji su sačinjavali tvz. naronitaski konvent, a među njima su i Dindari za koje kaže kako su imali 33 dekurije. Kako objašnjava Salmedin Mesihović u svom tekstu Plinijeve peregrinske civitates na prostoru današnje Bosne i Hercegovine, potrebno je, zarad razumijevanja šireg konteksta, u obzir uzeti vrijeme u kojem Plinije piše ovo djelo, a to je najvjerovatnije period Neronove vladavine (54.-68. g.n.e.). Također, potrebno je pobliže objasniti termin „dekurija“ koji bi, po Mesihoviću, za Plinija označavao skup od 10 familija, gdje bi svaka familija bila ekvivalent tradicionalnoj obiteljskoj zajednici, pri čemu bi jednu familiju činilo 25 osoba. Kako navode Mesihović i Šačić u svojoj knjizi Historija Ilira,dekurije su bile posebne porezne jedinice koje su formirali Rimljani. Dakle, kada Plinije kaže da narod Dindara čine 33 dekurije, to podrazumijeva pogled na Dindare iz rimske perspektive, tj. rimskkog sistema uspostave vlasti, pa bi ovu zajednicu činile 33 porezne jedinice, u čijem sastavu je 330 familija, sveukupno oko 8.250 članova. Ivo Bojanovski objašnjava kako su Dindari ilirsko-panonska zajednica, koji su– prema novijim ispitivanjima – bili jače preslojeni keltskim elementom u vrijeme seobe Skordiska i drugih keltskih plemena u IV st. prije n.e.Dindare (dindaroi) spominje i Ptolomej u djelu Geografija, u okviru knjige br. II. S obzirom na to da, kako objašnjava Dajana Grbić u svojoj knjizi Plemenske zajednice u Iliriku: Predurbane administrativne strukture u rimskim provincijama između Jadrana i Dunava, Ptolomej za Dindare kaže da se nalaze ispod Dezidijata, to bi značilo da se oni nalaze na području srednjeg Podrinja, za što postoji i epigrafski izvor.

Na temelju fragmentiranog natpisa koji je pronađen u centru municipija Malvesiatuma u Skelanima, na kojemu se spominje princeps civitatis Dindariorum, tj. princeps naroda Dindara, moguće je pretpostaviti, kako objašnjava Ivo Bojanovski, da su na području ovog municipija, te na prostoru Domavie, boravili Dindari. Zanimljivo je da se na ovom natpisu navodi kako je dindarski princeps Publije Elije (Publius Aelius) imao funkciju dekuriona, što daje mnogo podataka o samom načinu na koji su rimljani uspostavljali svoju vlast na ovom području, a to je, između ostalog, i preko lokalne, domaće elite, princepsa koji su i prije njihovog dolaska imali moć i povjerenje naroda. Kako navodi Salmedin Mesihović u svojoj knjizi Antiqvi Homines Bosnae, ovaj natpis svjedoči tome da je peregrinska civitas Dindara sa svojim domačim političkim, autonomnim institucijama (kao što je vijeće princepsa) je postojala i za vrijeme principata.

Također, nomen Aelius kojeg nosi ovaj princeps, ukazuje na činjenicu da su on, ili njegovi preci dobili svoje rimsko građanstvo za vrijeme vladavine cara Hadrijana (117.-138. g.n.e.), a sve to ukazuje na činjenicu da je dindarska peregrinska civitas postojala i za vrijeme vladavine ovog cara.  Zbog toga je ovaj natpis kojeg je otkrio Carl Patsch 1887. godine i objavio u GZM 1907. godine  jako značajan za proučavanja municipia Malvesiatuma kroz prizmu epigrafskih spomenika. Ivo Bojanovski u svom tekstu pod nazivom Municipium Malvesiatum (Arheološko-topografska rasprava) objašnjava kako je ovaj natpis iz Skelana zapravo jedini epigrafski spomen zajednice Dindara, što ga čini jednim od najvažnijih epigrafskih izvora za promatranje osnivanja i razvoja ovog municipija Malvesiatuma. Bitno je napomenuti da se, kako objašnjava Dajana Grbić na spomenicima u Dalmaciji javlja i lično ime Dindar(ius) (CIL III 10189, 16.),  koje je moglo biti izvedeno iz imena same zajednice Dindara, što onda predstavlja posebno značajan fenomen i element koji utiče na bolje razumijevanje života ljudi koji su pripadali ovoj zajednici.

S. Mesihović u gore navedenoj knjizi objašnjava kako je zajednica Dindara, s obzirom na to da je bila malobrojna, te najvjerovatnije nije imala neku dugu političku tradiciju i tendenciju, bila dosta podložna romanizaciji. Samim tim je ova zajednica bila otvorenija za promjene, a time i ranjivija u kontekstu vlastitog nestanka. Potrebno je naglasiti da se, kako navode Mesihović i Šačić, sve do perioda Oktavijanovih pohoda (27.- 9 – p.n.e.) na prostoru provincije Ilirik nije bio snažno izražen rimski uticaj, pa su zajednice iz unutrašnjosti provincije, među kojima su i Dindari, i dalje imale vlastiti identitet, jer je delmatsko-japodski bedem sve do razdoblja 35. – 33. god. p. n.e. bio još uvijek dovoljno snažan i vitalan da na sebi ( nešto duže od jednog stoljeća) zavržava rimski pritisak. Kada dođe do slabljenja zaštite unutrašnjosti provincije, dolazi i do početka procesa romanizacije, što uključuje i uspostavu rimske vlasti. Enver Imamović u svom tekstu pod nazivom Srebrenica i okolica u rimsko doba, objašnjava kako je uspostava rimske vlasti u srednjem Podrinju na podučju zajednice Dindara za vrijeme Oktavijanovih ratova, uvela niz promjena koje uključuju i transformaciju samog načina života, što je definitivno izvelo domorodačko stanovništvo iz razdoblja prethistorije. Zbog toga Radmila Zotović podcrtava koliko veliki značaj za razumijevanje i proučavanje početka procesa romanizacije ima gore navedeni natpis na kojemu se spominje ime princepsa Dindarske civitas.It was reflected in the awarding, not only the right of citizenship, but also non-municipal and combined, municipal and non-municipal social functions.

Ovdje se može vidjeti svojevrsni antagonizam, sudar dvaju različitih fenomena, a to su jačanje procesa romanizacije koji će prostor koji su naseljavali Dindari transformirati u bitan ekonomski i politički faktor, a istovremeno će podstaći nestanak ove zajednice, gubljenje njihovog identiteta, oličenog, kako naglašava Mesihović, u njihovoj peregrinskoj civitas. Ovdje je bitno napomenuti da se javljaju različite interpretacije o samom osnivanju municipia Malvesiatuma, a koje imaju i direktne veze sa ovim epigrafskim spomenikom, o čemu će više govora biti u nastavku rada. Zbog toga što su se peregrinske civitas sa područja srednjeg Podrinja kretale preko rijeke Drine, nakon završetka procesa pravno – političke romanizacije i nestanka autonomnih peregrinskih civitates, i municipalne jedinice koje su se iz njih razvile su imale upravno – teritorijalne nadležnosti sa obje strane rijeke. Ovu činjenicu dokazuju i epigrafski spomenici pronađeni na širokom ageru municipa Malvesiatuma, sa obje strane rijeke Drine.

Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Grbić Dajana: Plemenske zajednice u Iliriku: Predurbane administrativne strukture u rimskim provincijama između Jadrana i Dunava.
Bojanovski Ivo: Municipium Malvesiatum (Arheološko-topografska rasprava).
Patsch Carl: Municipium Malvesiatum (Arheološko-topografska rasprava).

Plinius: Naturalis historia.
Mesihović Salmedin; Šačić Amra: Historija Ilira.
Mesihović Salmedin: Plinijeve peregrinske civitates na prostoru današnje Bosne i Hercegovine.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! 🙂