“Mother”, film Darrena Arofonskog

Mother, film Darrena Arofonskog

Mother je definiran kao film koji pripada horor – triler žanru, ali on u umnogočemu iznevjerava poetiku hollywoodskih blockbuster horor filmova. „Horor“ u ovom filmu počiva na ilustrovanju osjećaja užasa, izgubljenosti i straha. U skladu sa tim, u filmu preovladavaju krupni planovi neimenovane glavne junakinje koju bismo mogli jednostavno nazvati Ona, Žena ili Majka. Dakle, radnja filma predstavljena je iz njene perspektive, kamera se fokusira na to što ona gleda, kreće se onako kako se ona kreće. Sama činjenica da su likovi neimenovani, otvara mogućnost za različite interpretaciju njihovih uloga, tj. njihova djela i riječi moći će se tumačiti na različite načine, djeluju poput jedinstvenog spoja simbola i mitskih konotacija.

Film barata sa pralelizmima u razvoju radnje, iznevjeravanjem gledateljevog horizonta očekivanja, sa višeznačnošću, te simboličkim nabojem pojedinih scena koje nagovještavaju postojanje izvjesne mitske podloge, ali koje ostaju nedorečene, da bi ih publika mogla tumačiti u skladu sa svojim iskustvom i poznavanjem religije i mitologije. Fabula, osnovni tok radnje, filma je vrlo jednostavna: mlada žena (Majka, Jennifer Lawrence) i njen dosta stariji suprug (On, Javier Bardem), književnik koji traga za inspiracijom, žive izdvojeni od društva i uživaju u svojoj svakodnevnici. Majka želi obnoviti kuću koja je prošla kroz katastrofu, požar o kojem se ne govori mnogo, tj. onda kada se spomene, zavladaju tišina i nelagoda. Radnja prvog dijela filma teče sporo, a promjene se počinju dešavati kada u kuću dođe stranac, ljekar koji umire od tumora, te kasnije njegova supruga i dvojica sinova. Od momenta kada ljekareva žena razbije kristal kojeg On pažljivo čuva kao dragocjenost i poseban dar, te od momenta kada jedan brat ubije drugog, tj. kada je u kući prolivena krv, tok radnje se ubrzava, dok u konačnici ne dosegne tačku apsurda i grotekse. Jasno je da bratoubistvo aludira na mitsku priču o Romulu i Remu, te biblijsku priču o Kainu i Abelu, o tome da je sve ono što svoje temlje ima u prolivenoj krvi, osuđeno na propast.

Prva scena filma Mother, isječak iz scenarija:

VATRA:

Svuda.

Vidimo samo ŽENINE oči: prkosne… tužne… poražene… ali slobodne…

Njene se oči zatvaraju dok sve postaje

BIJELO:

I iz svjetla

UGLJENISANA POLICA ZA KNJIGE

Ruka stavlja KRISTALNU FORMACIJU na izgorjelu policu

Pripadaju NJEMU.

Oči su mu pune tuge i bijede. Smiruje se. Zatvara oči. Zaželi.


On je slavni pjesnik koji traga za inspiracijom, motivira ga želja da napiše novo djelo, a inspiracija će doći onda kada Ona zatrudni, dakle, kada krene ka tome da postane Majka. Napisana pjesma neće biti pročitana tako da je možemo čuti, nego će biti predstavljena kroz Majčin doživljaj, u vidu kratke snovite scene koja nagovještava da je On pisao o katastrofi koja je zadesila njegovu kuću, te o Njoj kao ženi koja ju je obnovila.  Majka će na nekoliko mjesta u filmu ponoviti kako je njen jedini cilj da u toj kući napravi Raj, to je za nju mjesto koje funkcioniše kao utočište, bijeg od svega onoga što se nalazi izvana, a onog momenta kada to pokuca na vrata, kuća se počinje raspadati. Gosti, bolje rečeno uljezi, ponašaju se kao da kuća zapravo ničija zemlja, kao da pripada svima, tako će nakon sahrane jednog od ljekarevih sinova svi oni koji su joj prisustvovali, doći u njihovu kuću, istovremeno oplakivati mrtvog i slaviti život. Potpuno uništavanje kuće počinje onda kada čitatelji piščevog teksta počnu dolaziti poput hodočasnika, svako sa svojim tumačenjem, izvrčući pjesnikove riječi: Što je moje, to je i tvoje. Ovu krilaticu ljudi će shvatiti doslovno, oglit će. tj. opredmetiti metaforu, pa će krasti dijelove kuće, od posuđa, do namještaja, tapeta, komada stubišta, itd. Majka promatra kako se jedna intimna večer pretvara u katastrofu, svijet se ruši pred njen očima, i u to neporedno prije porođaja. U skladu sa logikom opredmećenja metafore, u kući nastaje jedno društvo koje ne poznaje zakon, a to društvo se dijeli na niz manjih cjelina koje su poput sekti koje obavljaju svoje obrede, jedu komade piščevog teksta, sveštenik im pepelom obilježava čelo, itd. Tu nastaje društvo koje počiva na nasilju, ubistva su nešto što vrlo brzo dolazi na nivo normale, sve ono što bi trebalo da začuđuje, tu nikoga neće začuditi. Jedino je Majka ta koja može osvijestiti kako je pogrešan pravac u kojem se to novonastalo rušilačko društvo kreće. Mogli bismo reći kako je užas koji vlada u scenama koje prikazuju nasilne smrti, tuče, pljačkanja, kockanje i silovanje, zapravo kondenzovan i naglašen užas naše svakodnevnice sa kojom se susrećemo i čitajući dnevne novine.

Kulminaciona tačka filma do vrhunca dovodi apsurdnost položaja u kojem se nalazi Majka: njenog novorođenog sina, kojeg je čuvala čak i od oca, razjarena masa će ubiti, a nakon toga i pojesti, što upućuje na mit o komaanju Dioniza, tj. bakhanalije i cikličnost njegove patnje, te na novozavjetno predanje o Isusu Kristu koji je ubijen zbog svih grijeha čovječanstva. Pjesnik je poput božanskog bića, za sebe kaže: Ja sam ja., što podsjeća na Jahveove riječi iz Exodusa: Ja sam koji jesam, a On čak nekoliko puta ponavlja kako bez obožavanja ne bi mogao živjeti, pa čak i onda kada mu pojedu sina, naglašava važnost oprosta. Majka je poput majke zemlje koja promatra kako ljudi uništavaju dom koji im je ponudila, kuća je zemaljska kugla koja je pretvorena u ratište. Film završava tako što zatvara jedan krug, a otvara novi, što je u skladu sa mitskom strukturom: On će uzeti Majčino ugljenisano srce, ispod čađi će pronaći krhki kristal kojeg vraća na mjesto gdje ga je stavljao i na početku filma, izgorjela kuća će se obnoviti, a u postelji će se pojaviti druga Majka, što sugerira da će se sve ponavljati do u beskonačnost.

Autorka: Zerina Kulović 

Upute na tekst:

Mother: originalni scenarij, Darren Arofonsky.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! 🙂