Nastanak i razvoj municipija Malvesiatuma

Nastanak i razvoj municipija Malvesiatuma

Municipij Malvesiatum sa središtem u današnjem naselju Skelani, u općini Srebrenica, nalazio se južno od lokaliteta Domavija, na središnjem dijelu rijeke Drine. Teritorija ovog grada zauzimala je široko područje sa obje strane ove rijeke, zahvatajući tako i prostor današnje zapadne Srbije. Na zapadu se dodirivao sa područjem rimskog grada u Rogatici (colonia Ris..) Prvobitno je ovom municipiju pripadalo i područje lokaliteta Gradina, na prostoru današnje Srebrenice gdje se kasnije razvija Domavia. Epigrafski spomenici predstavljaju najvažniji izvor za proučavanje ovog municipija, pa je tako i njegovo ime poznato zahvaljujući upravo epigrafskim spomenicima.

Na spomenicima se ime grada najčešće navodi u vidu abrevijacija, tj. skraćenica kao što su mun. M…, Ma…, te Mal…, a puno ime grada navedeno je na tri spomenika, koji su nađeni u Rudom, Misajlovini i Starom Brodu.  Zbog činjenice da su epigrafski spomenici na kojima se navodi ime ovog municipija, u punom ili skraćenom obliku, pronađeni na tako širokom prostoru sa obje strane Drine, na području Skelana, Crvice, Liješća, Bajine Bašte, Starog Broda, Rudog, Misajlovine, Požege i Užica, razvijale su se i različite teorije koje se tiču njegovog središta. Fanula Pazoglu je, kako navodi Bojanovski, smatrala da se središte municipija nalazi u današnjem naselju Visibaba, kod Požege. Esad Pašalić u svojoj knjizi Antička naselja i komunijacije u Bosni i Hercegovini, navodi kako se u Skelanima, na temelju svih pronađenih nalaza, u prvom redu epigrafskih spomenika, najvjerovatnije nalazilo središte nekog municipija čije ime tada  (1960. godine)  nije bilo poznato.

U svom radu iz 1968. godine, Ivo Bojanovski postavlja pitanje da li je središte municpija bilo u Skelanima, ili na nekom drugom lokalitetu, dok u svojoj knjizi Bosna i Hercegovina u antičko doba, iz 1988. godine, odmah na početku poglavlja o municipiju Malvesiatumu navodi kako je njegovo središte bilo u Sklenima. S obzirom na to da je najveći broj spomenika pronađen na lokalitetu Skelani, jasno je da se tu nalazilo i središte ovog municipija.

Prije svega, potrebno je naglasiti da se na području današnjih Skelana, u rimskom periodu nalazila značajna saobraćajnica, rimski put koji je iz Domavije vodio ka istoku, tj. ka Pomoravlju s jedne strane, i ka jugu, tj. Podrinju i Polimlju s druge strane, a kako navodi S. Loma, o značaju ovog puta govori i beneficijarna stanica koja je dokumentovana sa desetak epigrafskih spomenika njenih službenika. Ovaj podatak je posebno značajan je govori o strateškoj ulozi koju je imalo područje Skelana, stoga je jasno da se, zbog komunikacija i ekspoloatacije ruda, upravo ovdje razvija središte jednog municipija koje je potvrđeno i brojnošću samih epigrafskih spomenika. 

Bojanovski, na temelju gore navedenog spomenika iz Rudog, gdje se navodi ime dekuriona flavijskog municipija, smatra da je municipij nastao za vrijeme dinastije Flavijevaca, dakle, u periodu od 69. do 96. godine nove ere. Međutim, Salmedin Mesihović pred ovu tvrdnju stavlja upitnik, pozivajući se na već navedeni nadgrobni spomenik koji je posvećen Titu Eliju, princepsu Dindara. Naime, ovdje se postavlja pitanje da li je municipij nastao za vrijeme Flavijevaca, ukoliko je ovaj princeps, koji je ujedno bio i dekurion, primio rimsko građanstvo za vrijeme cara Hadrijana (117.- 138. g.n.e.). Municipium Malvesiatium je mogao nastati samo nakon potpunog gašenja dindarske peregrinske civitas, jer, kako objašnjava Mesihović, dvije teritorijalno – upravne jedinice nisu mogle postojati na istom prostoru u isto vrijeme. On, također, ukazuje na mogućnost da je epitet flavijski, municipij mogao dobiti i za vrijeme cara Konstantina ili njegovih potomaka. Pored toga, Mesihović će, na temelju počasnog spomenika koji je posvećen Antoninu Piju (138.-161. g.n.e.), i na temelju činjenice da se na spomenicima sa područja ovog municipija ćesto javlja nomen Aurelius, pretpostaviti da je grad mogao nastati 158. godine, kada je datiran i ovaj spomenik, ili pak nekoliko godina ranije. Samim time što postoji više mogućnosti interpretacije nekih osnovnih podataka o ovom municipiju, dodatno je podcrtana uloga koju epigrafski spomenici imaju za njegovo proučavanje. S obzirom na to da se epitet flavijski, nije morao vezivati isključivo za period vladavine dinastije Flavijevaca, te s obzirom na to da je dindarski princep svoje rimsko građanstvo dobio za vrijeme cara Hadrijana, što znači da je u periodu njegove vladavine proces uspostavljanja rimske uprave imao snažan oslonac na i dalje prisutnoj i razvijenoj dindarskom civitas,  moguće je pretpostaviti da se rimska uprava nad ovim područjem počela razvijati ranije, ali da je u potpunosti, sa sigurnošću uspostavljena u periodu kada je podignut počasni spomenik caru Antoninu Piju (138.-161. g.n.e.), 158. godine nove ere.

Kao još jedan od dokaza koji ide u prilog tvrdnji da se središte municipija nalazilo u  Skelanima, potrebno je navesti i činjenicu da se na mnogim spomenicima koji su tu pronađeni navodi formulacija ordo decurionum, ili decreto decurionum, što bi značilo da su podignuti po odobrenju vijeća dekuriona. Ova činjenica sa sobom nosi mnogo šire implikacije i konotacije, ukazujući na to da je u današnjim Skelanima postojala jasno definisana uprava, gradsko vijeće, a vjerovatno i gradska vijećnica jer su spomenici na kojima se navodi ova formulacija, kako objašnjava S. Loma, obično bili postavljeni u javnim građevinama, i to najčešće  u predvorju bazilike.

Bitno je napomenuti da se na počasnim spomenicima iz municipija Malvesiatuma, pored careva, na jednom spomeniku navodi ime počasnog građanina, duuvira kvinkvenala Tita Flavija Simila, a sam spomenik je u doveden u direktnu vezu sa odnosom prema carevima jer je podignut odlukom vijeća dekuriona na rođendan cara Marka Aurelija, 26. 4. 169. godine. Na ovom spomeniku se navodi i to da je spomenik podignut u bazilici, te da je na njemu posvećena žrtva za vrijeme konzulata Kvinta Sosija Priska i Publija Koelija Apolinara. Imena ostalih dekuriona i duuvira koji su bili vladajući sloj u municipiju, poznata su sa nadgrobnih spomenicima, dok se na jednom spomeniku navodi ime jedne ropkinje i njenog supruga. Na taj način je, zahvaljujući epigrafskim spomenicima, dokazano postojanje i vladajuće i robovlasničke klase. Pored epigrafskih spomenika, u prilog činjenici da se centar municipija Malvesiatuma nalazio na području Skelana govori niz arheoloških nalaza. Prije svega, tu su ostaci arhitekture, brojni ulomci građevinskog materijala, mozaika, fragmenti stubova, te fragmenti dekorativne arhitekture, koji bi najvjerovatnije odgovarali onim građevinama čije postojanje se navodi na spomenicima, a to su bazilika, gradska vijećnica, hram kapitolojske trijade, dakle, hram posvećen Jupiteru, Junoni i Minervi, te sudnica. Tu se najvjerovatnije nalazio i jedan mitrej, te hram posvećen Silvani i Liberu.

Lokalno stanovništvo je svoje rimsko građastvo počelo dobivati za vrijeme Flavijevaca, a nakon toga je nešto veći val dodjelje rimskog građanstva uslijedio za vrijeme cara Marka Aurelija, dok u konačnici car Karakala nije 212. godine n.e. podijelio rimsko građanstvo svim slobodnim ljudima.

Dakle, na spomenicima se navode carski nomeni Flavius, Aeliusi Aurelius, ali i nomen Ulpius što znači da su neki stanovnici ovog područja dobili građanstvo za vrijeme vladavine cara Tarajana (98.-117.) Najstariji sloj domaćeg stanovništva nosi nomen Flavius, koji im je dodijelio najvjerovatnije car Vespazijan. Na samo jednom spomeniku navodi se nomen Claudius, a osobe sa ovim nomenom su pripadale, kako objašnjava Bojanovski, visokom društvenom sloju senatora, ili su potomci neke bogate, velikaške rimske porodice. Zanimljivo je da se na istom spomeniku navodi i keltski cognomen Catia. Na jednom nadgrobnom spomeniku iz Visibabe javljaju se ilirska imena Silvano i Tattaia, dok se na jednom nadgrobnom spomeniku iz Skelana navode italski gentilicij Canius i ilirski cognomen Dasas, te cognomen Amatissa, a na spomenicima se javljaju i cognomeni Maximus, Vigor, Maximilla, Cinthena, Similis, Priscus, Apolinarus, Rufinus, Severus, Antoninus, Hadrianus, Lucius, Iulianus, Vera, itd., o čemu će više govora biti u analizi samih spomenika u okviru kataloga.

Na jednom nadgrobnom spomeniku iz Skelana, navodi se ime vojnika (Caius Sergius Iulianus) koji je bio centruion vojne jedinice od čijeg je naziva na spomeniku ostao samo broj II, stoga Nikola Cesarik i Ivo Glavaš u svom tekstu Cohortes I et II Militaria Delmatarum pretpostavljaju da je u Skelanima moglo biti i značajno vojno središte. S obzirom na to da je veliki broj nadgrobnih spomenika na kojima se navode imena dekuriona i duovira pronađeno izvan samog središta municipija, kao što je gore navedeni spomenik iz Rudog na kojem s spominje i puno ime municipija, moguće je pretpostaviti da su oni zapravo živjeli izvan centra, gdje su imali svoje zemljišne posjede, iako je njihova funkcija, njihov posao bio povezan, prije svega, sa centrom municipija. Tu su zapravo bili vici pojedinih dekurija ove civitas. U skladu sa tom logikom je i činjenica da su svi spomenici na kojima se navodi puno ime municipija pronađeni izvan njegovog centra, gdje je potreba za naglašavanjem imena grada mnogo veća nego u njegovom centru.

Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Bojanovski Ivo: Bosna i Hercegovina u antičko doba.
Bojanovski Ivo: Municipium Malvesiatium s najnovijom epigrafskom potvrdom municipija iz Misajlovine (Rudo).
Imamović Enver: Srebrenica i okolica u rimsko doba.
Svetlana Loma: Municipium Malve(n)siatium u svetlu epigrafskih spomenika.
Mesihović Salmedin:Antiqvi homines Bosnae.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! 🙂