Poezija: Zerina Kovačević

Zerina Kovačević

Paraliza stvarnosti

Moćan drhaj uguši trenutak bivstvovanja
i naniza nepromišljene riječi,
takve da gotovo probodoše sagovornika.
Sumorno postade objašnjavati
žesticu u očima koja prizva
razdvajanje tektonskih ploča
ispod cipela broja 37,
i stvoreni rascjep učini čahurom
lirske govornice,
kojoj ne ostade ništa do
puke nesaglasnosti
sa vlastitom podsvijesti
i jecaj koji moli za još jedno
buđenje iz stvarnosti.

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Moć pogleda

Često se pitam koji bi najbolji način bio da ti se obratim.

Stihovi, znam da nisu,
čini mi se preblag svaki pjesnički izričaj,
sva prenesena značenja i stilizirani ukrasi.
Ovaj osjećaj je pobjegao
daleko od realnog
i za njega nisu dovoljne igre asocijacije
niti nekoliko slika,
nanizanih u rimi
i pravilnom rasporedu slogova,
čine mu uvredu.

Da li bi odgovaralo pismo,
prožeto kafkijanskom romantikom,
ispisano među linija starog rokovnika,
pomalo neurednim rukopisom
i potpisom „Tvoja“… ?
Možda i to zaslužuje ne,
koliko god stare i starinske duše bili.

Zasigurno bi se primjereno bilo izraziti
u vidu posvete na prvoj stranici knjige,
zaploviti požutjelim papirom plavom olovkom,
i predati je u jednom od pravih momenata.
Neka bude zapisana dok se nalazim
u vinskom svijetu,
između jednog i drugog daha.

Čini se lako, ali nikako da dodirnem suštinu,
pa na kraju bilo kakvog pokušaja uvidim
da nemam te stihove ljubavnog okusa,
i odlučim se ponositi neizrecivim u ovom slučaju.
Zaboravljam i pisma, odbacujem popijene
pa zatim zapisane rečenice u knjigama,
trgam sve osim jedine moći govorenja koju posjedujem,
a to je moć pogleda.
To je jedino što umijem.

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Djeca su ukras svijeta

Slika koju iznova stvaram
seže u kraj septembra,
dobre i rodne godine mog kraja.
Umijem razbacati po platnu
neokupljene male ljude
oko rođendanskog stola
jedanaestogodišnjakinje.
Običnim ugljenim štapićem
ponovno sjenčim budućnost
i trenutke kada,
navodni ukrasi svijeta,
sedam godina nakon rečenog,
mučno povlače ladice iz djetinjstva,
o kojima je zborio Dali.

Bilješka o autorici:

Zerina Kovačević, rođena u Glamoču 1999. godine. Nakon završetka osnovne škole upisala je Opću gimnaziju također u Glamoču. Upisana je kao redovni student na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Zenici, Odsjek za bosanski/hrvatski/srpski jezik i književnost.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! 🙂