Walt Whitman rođen je 1819. godine, američki pjesnik koji je promijenio mnogo zanimanja, prokrstario gotovo čitavu Ameriku, upoznao njen život i običaje. Svoje glavno djelo, knjigu pjesama Vlati trave, najprije je objavio u zbirci od svega dvanaest pjesama, koju neprestano nadopunjuje novim pjesmama, da bi se kroz devet izdanja povećala u omašno pjesničko djelo. Smatra se začetnikom slobodnog stiha. Pjesma mu je retorična, puna snažnog doživljaja prirode i života u svim njegovim vidovima. Smatra se najvećim pjesnikom američke književnosti 19. stoljeća. Walt Whitman umro je 1892. godine.
O kapetane! Moj kapetane!
O kapetane! Moj kapetane! Strašna je plovidba svršila!
Pobijedismo! Najgora oluja nije nam broda skršila,
Luka je blizu, zvona čujem, klicanje ljudi i trk,
Dok oči prate čvrsti naš brod, što pristaje smion i mrk!
Ali o srce! srce! Srce!
Na palubi je moj kapetan,
U svojoj rujnoj krvi leži,
Mrtav i ledan.
O kapetane! Moj kapetane! Ustaj! Čuj: zvona biju!
Ustaj! Za tebe trube ječe i zastave se viju,
Za tebe vijenci, cvijeće, i ljudi što se stiču
Na molo hrpimice. Slušaj! To tebi željno kliču.
O kapetane! Oče!
Ko u snu nekom gledam
U naručju mi ovdje ležiš
Mrtav i ledan.
Usne su mu blijede, mirne, kapetan samo šuti,
Bezvoljno bilo mu stoji, ruke mi ne ćuti.
Usidrio se brod naš, dovršen naš je put,
S plovidbe strašne vratismo se, cilj je postignut.
Kliknite obale! Zvonite zvona!
A ja- sjetan i bijedan
Palubom šetam, gdje leži kapetan,
Mrtav i ledan.
Dječije čuđenje
Miran i začuđen, čak i kao mali dječak,
Sjećam se da sam slušao gdje svećenik svake
nedjelje stavlja Boga u svoje tvrdnje,
Kao da se protivi nakom biću ili uplivu.
Sjedim i posmatram
Sjedim i gledam na sve tuge ovog svijeta, i sve
tlačenje i sramotu,
Čujem zatajne frčevite jecaje mladića kivnih na se,
kajnih zbog svojih čina,
Vidim u niščem životu majku zlostavljanu od
djece, na samrti, napuštenu, smoždenu zdvojnu,
Vidim ženu zlostavljanu od svog muža, vidim
izdajničkog zavodnika mladih žena,
Uočavam razjedanja ljubomore i neuzvraćene
ljubavi što htjela bi se skriti, vidim ove prizore
na zemlji,
Vidim djela bitaka, pošasti, tiranije, vidim mučenike
i uznike,
Posmatram glad na moru, posmatram mornare što
bacaju kocku da vide koga će ubiti, kako bi
se spasili ostali,
Posmatram prezir i poniženja što bacaju ih oholi
na radnike, siromahe, na crnce, i na slične;
Sve to – svu podlost i patnju bez konca ja, sjedeći
posmatram,
Vidim, čujem i šutim.
Tebi
Stranče, ako u prolazu sretneš me i poželiš da
obratiš se meni, zašto mi se ne bi obratio?
I zašto se ja ne bih obratio tebi?
Kad ste već ovdje, pročitajte i ovo:
Donatori Magazina Dunjalučar mogu biti svi koji su zadovoljni našim radom, i žele podstaknuti naš trud. S obzirom na to da je Dunjalučar neprofitna organizacija, rad na magazinu je volonterski, ali smo se odlučili da vam omogućimo da nam pomognete u daljem radu i razvoju mjesečnom uplatom odabirom jedne od ponuđenih opcija.
Dobrovoljne uplate na račun Magazina možete uplaćivati putem platforme Patreon, koja predstavlja legitiman način finansiranja nečijeg rada. Prije same uplate neophodno je izvršiti registraciju na platformi Patreon, a uplaćivati možete putem kartice ili putem paypal računa. Registraciju i svoje uplate možete izvršiti putem sljedećeg linka:
Dunjalučar 