Poezija: Jelena Maslić

Jelena Maslić

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Šutim

Prečesto se dešava da se pogledam u ogledalo i neko me prekine u brojanju trepavica
Hoću da se posvetim svom liku i neću da se miješate
Neću da mi upadate u riječ,
da me vučete za rukav
i govorite kako se zove cvijeće u vazi na susjedovom balkonu
Hoću jednom da se vidim onako kako me vi posmatrate
Ima li išta u mom liku osim blijedih okvirnih linija i crnih prljavih cipela
Ima li moj smijeh zvuk
Gledaju li moje oči igdje osim u pravcu vaših nevolja
Moram na operaciju srca
Izvešće je trener iz teretane
On zna kako da diže teške terete sa zemlje
Nema ništa teže od čudnih zvukova u sobi
Kad bi bar čudovišta nosila lampe.

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Mantra

Sam sam sebi dovoljan da protumačim snove
Opet mi neko cvili u umu a ja pružam opržene prste ka ljubičastim oblacima da ne bih morao opet da listam sanovnik
Nikada mi ne kaže ono što želim da čujem
Imao sam milion propasti koje su drevni proroci nazivali čudima
Nisam se usuđivao da im kažem da se bojim sudbine i da je svaka kap znoja neradnička,
da je sve bilo samo mumlanje pomahnitalog luđaka izgubljenog u strahovima
Pronalazio sam utjehu u čudnim mirisima i ujedima
Cijedio sam kapi krvi iz svojih ispucalih usta
misleći da će neko nekad tražiti objašnjenje za moje riječi
Da sam tražio sreću ne bih se gledao u ogledalo svako jutro
Oprao bih kosu i nasmijao se svakoj šali koju sam čuo po stoti put
Utjehu rijetko pronalazimo u sebi samima
Potreban nam je neko ko će gurati teret naših umova iz provalije ka vrhu iznova
 i iznova
nadljudskom snagom
Moje muke su kao mlijeko a ljudi u pustinjama najviše čeznu za vodom
Ubacite srebrenjak u bunar mojih želja, polomiću sve kosti šake da bih vam uslišio molitve

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Victoria

Hoću da napustim ovo tijelo i prepustim se karnalnom
Umara me trulež misli koje se vrte u krug
hoću da razbijem tanjir od zid i ližem staklo s poda
Svaka kap vode mi nanosi bol
Ne nosim se najbolje s čudovištima
Izlazim noću u mrak tražeći ih samo kako bi im rekao da ih se ne bojim
Umjesto toga naiđem na mačke lutalice koje mi se umiljavaju oko noge
Smatram to za znak pa se vratim kući
I mačka se vrati, i opet smo stranci
Sljedeći put me ne prepoznaje a ja još uvijek ne vodim čudovište pod pazuhom jer ga nisam našao
Kažu da ne postojim
Kažu da se skrivam od ljudi, da sam i sam nekada bio čovjek
Da jesam, sjećao bih se
Ljudi se sjećaju svega
Koliko brojeva ima u nizu od deset i koliko slova ima njihovo ime
Ja nemam imena, osim onog koje mi je dato na rođenju
Želim da me zovu čudovištem na tri jezika
Juče sam se spotakao o kamen i opsovao
Bilo me sram podignuti se sa zemlje
Tražio sam otiske mačke lutalice
Naišao je čovjek i pružio mi ruku
Nisam je vidio jer sam gledao mačku koja je prelazila preko ceste ne prepoznavši me

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autorici

Jelena Maslić rođena je 2000. godine u Doboju. Pisanjem se bavi od osnovne škole. Srednju medicinsku školu završava u Doboju gdje shvata da je liječenje uma, a ne tijela njen pravi poziv. Psihologiju upisuje u Banja Luci. Objavljuje prozni rad na engleskom i trenutno je posvećena štampanju sopstvene zbirke pjesama. Inspiraciju pronalazi u svijetu koji često posmatra kroz objektiv kamere. 

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! 🙂