Teatar, mit i ritual

Kako objašnjava Mircea Eliade u svojoj knjizi Mit o vječnom povratku, u pojedinostima svog svjesnog ponašanja, arhajski čovjek nije poznavao takvo djelo koje prije njega nije uradio neko drugi, a taj neko drugi nije čovjek, to je bog, heroj, predak, itd. Na taj način se stvara veza između onoga što i čovjek čini u trenutku koji je definiran kao sadašnji, i određenog arhetipskog momenta koji je definiran kao prošlost, mitska ili arhetipska, ona koja pripada precima. Kada arhajski čovjek čini žrtvu, on se povezuje sa svima onima koji su činili žrtve prije njega, sa svojim precima, ali i sa herojima i bogovima. Sve što čini povezano je sa jednom referentnom tačkom, a to je mitsko vrijeme i mitski prostor, tj. primordijalni svijet, prapočetak. Na taj način se, svaki put kada pristupi određenom ritualu, čovjek u potpunosti povezuje satrenutkom u kojem je taj ritual izveden po prvi put.

Teatar u sebi nosi ideju predstavljanja, tu se čovjek pravi da je neko drugi, predstavlja nešto što se odvija sada i ovdje. Kada je u drugom dijelu Orestije, koji nosi naziv Hoefore, ili Žrtva na grobu, Eshil opisao ritual izljevanja žrtve ljevanice koji je vezan za kult mrtvih i ideju zagrobnog života, optužen je za to da otkrio jednu tajnu. Međutim, to je tajna koja je svima poznata, ona govori o nečemu što se podrazumijeva, samo što je u ovom slučaju to iznneseno na pozornicu, nije ostalo nešto što se odvija iza scene.

U Ilijadi je opisan čitav niz rituala koji su vezani za kult mrtvih: Homer govori o tome kako su se kao žrtve ljevanice, pored krvi, često koristili med i medovina, o tome kako je Ahilej na Patroklovoj sahrani žrtvovao psa, izlio žrtvu ljevanicu i onda žrtvovao trinaest trojanskih sinova. U Odiseji Homer opisuje Odisejev susret sa dušama umrlih, tj. njihovima prašnjavim sjenama, eidolonima koji borave u zagrobnom svijetu, a taj susret je omogućen upravo preko žrtvovanja crnog ovna i proljevanja njegove krvi i vina na ulazu zagrobnog svijeta. Pri tome Homera niko nije optužio da je razotkrio neku tajnu, jer epska književnost, iako sa sobom nosi određeni element javnog izvođenja, pjevanja i recitovanja, ne podrazumijeva izvedbu na sceni pozorišta. Sam prostor pozorišta objedinjava jedan kolektiv, jednu mitologiju, jedan panteon, jedno nebo sa kojeg silaze bogovi, a sve što se dešava na sceni dešava se sad i ovdje, stoga sama scena postaje svojevrsno središte mitske slike svijeta.

Dakle, teatar podrazumijeva publiku, vrijeme predstave jeste sad i ovdje, ali se posredstvom njegovog ritualnog porijekla priziva i ono mitsko vrijeme. Zbog toga je mitsko vrijeme shvaćeno kao kružno vrijeme koje podrazumijeva ciklično, ritualno ponavljanje. Kako navodi Rene Girard u svojoj knjizi Nasilje i sveto, upravo se u okviru rituala može vidjeti odnos dopuštenog i nedopuštenog, pri čemu zabrana, tj. tabu, stvara neku vrstu zaštićene, pročišćene zone. Maske kao jedan od sastavnih elemenata teatarske predstave, također imaju porijeklo u okvirima rituala, jer, kako objašnjava Hans Biederman u svojoj knjizi Dictionary of Symbolism, maske su označavale prisustvo božanskih bića, maska predstavlja i moć i zaštinu, pa je osoba koja nosi masku poput posrednika između svijeta ljudi i svijeta bogova, svijeta živih i mrtvih.

Eleazar Moiseevich Meletinski u svojoj knjizi Poetika mita, objašnjava mitsku logiku govoreći kako se ona obilato služi binarnim opozicijama čulnih svojstava, savladavajući, na taj način, neprekidnost opažanja okolnog svijeta izdvajanjem diskretnih kadrova sa suprotnim predznacima.U skladu sa time, većina mitova govori o nastanku svijeta, o pretvaranju haosa u kosmos, o nastanku vatre, vode, zemlje, o odnosu između bogova i ljudi, bogova i heroja, heroja i čovjeka, itd. Mythos ili priča čini jedan od 6 osnovnih dijelova tragedije, ali  kako objašnjava Francis Dupon u svojoj knjizi Aristotel ili vampir zapadnog pozorišta, on se može iz tragedije izdvojiti jer jedan te isti mit može da bude zajednički i tragediji i epu. 

U svim mitovima i ritualima se može vidjeti, kako naglašava Boris Senker u svojoj knjizi Uvod u suvremenu teatrologiju II, nekoliko temeljnih karakteristika, a to su agon,  patos duha godine, glasnik, tužbalica i anagnorisis. Dakle, mitovi i rituali podrazumijevaju određenu borbu koja je obično predstavljena u vidu binarne opozicije (noć-dan, Eros-Thanatos,bogovi-ljudi,itd.). Iz tog sukoba proizilazi ciklična, žrtvena smrt Dioniza, Atisa, Orfeja, koja, po Girardu predstavlja otklanjanje nećistoće iz jedne zajednice, pri čemu je sam čin žrtvovanja istovremeno i legalan i nelegalan, i javan i tajan. Posljednji segment ove „sheme“ tiče se prepoznavanja, kojepodrazumijeva ponovno sastavljanje raskomadanih tijela, izgradnju kosmosa, nakon čega dolazi sreća, slavlje i smijeh. Jasno je da se to dovodi u vezu sa mitovima o kozmogeniji i antropogeniji, slavljenjem smjene godišnjih doba i obnavljanja prirode. Krešimir Šimić u svom tekstu Mit kao antropološka konstanta navodi kako ritual nije samo ceremonijal, nije samo predstava koja bi služila uveseljavanju publike, niti je samo protokol prema kojemu se neke radnje moraju obaviti zbog formalnih razloga. Smisao je rituala da nas neprestano podsjeća na ono što je za život presudno, što se uvijek ponavlja, i što je stabilno u promjeni života i svijeta: ritual je „priznavanje“ vječnosti.

Posredstvom rituala stvara se određeni kosmos, prevazilazi se haos, pa nije slučajno što rituali žrtvovanja tako usko povezani sa čovjekovom željom da od sebe odagna nesreću, nasilje, kugu i smrt. O tome govori i antički teatar, koji svoje porijeklo ima u ritualu, stoga je jasno kako je izvedba, npr. Sofoklove tragedije Kralj Edip podrazumijevala svijest o tome da se heroj mora žrtvovati kako bi kuga bila pobijeđena.

Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Biederman Hans: Dictionary of Symbolism.
Dupon Francis: Aristotel ili vampir zapadnog pozorišta.
Eliade Mircea: Mit o vječnom povratku.
Eshil: Orestija.
Girard Rene:Nasilje i sveto.
Meletinskii Eleazar Moiseevich: Poetika mita.
Senker Boris: Uvod u suvremenu teatrologiju II.
Sofoklo: Kralj Edip.
Šimić Krešimir: Mit kao antropološka konstanta.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala 🙂