Sokratova etika

Become a Patron!

A sada vidi da li još uvijek držimo ovo, ili ne, da ne treba život smatrati najvišom vrijednošću, nego dobar život, a da je živjeti dobro i živjeti pravedno jedno te isto.
– Sokrat u Platonovom dijalogu Kriton

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Sokratova etika

Sokrat je još u antici prepoznat kao filozof koji se od problema filozofije prirode i kozmologije okrenuo problemima čovjeka i ljudskog života. On je kako govori i Cicero spustio filozofiju sa neba na zemlju. Za Sokrata jasno saznanje istine je od suštinskog značaja za ispravno vođenje života. Odatle čovjek po Sokratovu mišljenju za znanjem traga kao za sredstvom za svoje moralno djelovanje. On se prema svjedočanstvu Aristotela iz Metafizike: bavio etičkim vrlinama i bio je prvi koji je težio da iznađe za njih opšte odredbe. Aristotelovom svjedočanstvu, svakako treba pridodati i Platonove zapise iz dijaloga Sokratova odbrana i smrt, gdje se navodi da je Sokrat na suđenju rekao da se usmjeravao tamo gdje je mogao da učini najveće dobročinstvo, te trudeći se pri tome: da savjetuje svakoga da se ni za šta svoje ne stara prije nego što bi se postarao za to kako će biti što bolji i razboritiji, i da se ne stara za državne prilike prije negoli za samu državu, pa da se na taj isti način stara i za sve ostalo.

Sokrat je to smatrao svojim zadatkom i poslanjem proročišta iz Delfa, kako bi podstakao ljude da se brinu za svoj najdragocjeniji posjed – svoju dušu – sticanjem mudrosti i vrline. Frederick Copleston smatra da Sokrat sa svojim namjerama i djelovanjem nije bio rušilački kritičar, već čovek s određenim poslanjem. Ako je i kritikovao i raskrinkavao površna gledanja i lakomislene pretpostavke, to nije bilo zbog neozbiljne želje da iskaže svoju vlastitu nadmoćnu dijalektiku, već je bilo proizvod želje da pospeši dobro svojih sagovornika i da sam nešto nauči. Sa druge strane, treba napomenuti da svojim sugovornicima i učenicima Sokrat nije u razgovoru davao nikakav gotov skup teoretskih doktrina i uputa po kome su oni dužni da djeluju. On je suprotno tome od njih zahtijevao i misaoni napor u dolaženju do istina i znanja koje čovjeka može da vodi kao ispravnom djelovanju.

Friedrich Jodl u knjizi Historija etike, razmatrajući Sokratovo naglašavanje znanja, koje je preduslov svakom vrlovitom djelovanju kazuje: U ovom uvijek iznova obnavljanom isticanju vrijednosti znanja i mišljenja za morlani život, u ovom suprotstavljanju promišljenog i kritički prečišćenog pojma konvecnionalnim mnjenjima i u više retoričkom razmatranju problema nalazi se pokazatelj, uzor Sokratove djelatnosti: onaj momenat zbog kojeg je oduvijek, smatran ocem grčke moralne filozofije. Odatle se nameće i glavni zadatak čovjeka, a to je poboljšati dušu moralno i intelektualno, ali treba naglasiti da jedno bez drugog nije moguće.

Čovjekova svrha jeste postizanje vrline, te se postavlja pitanje, na koji način je čovjeku biva mogućno postići. Za Sokrata se odgovor nalazi u znanju. Kako navodi Damir Marić u knjizi Sokrates i kinici, Sokratov stav: vrlina je znanje potvrđuju sva tri glavno izvora: Platon u Protagorasu, Ksenofont u Uspomenama o Sokratu i Aristotel u Nikomahovoj etici. Vrlinu odnosno arete valja razumijevati kao vrsnoću, krepost, čestitost, dobrotu i prikladnost. To je etički pojam koji označuje ispunjavanje svrhe. Npr. arete konja jeste da bude brz, izdržljiv, poslušan, a čovjeka da djeluje umno i pravedno. Marić postavlja dalje pitanje, koju vrstu znanja možemo da odredimo kao vrlinu? Očigledno da to nije svaka vrsta znanja, jer čovjek može posjedovati vrhunsko znanje zanatlije ili ljekara, pa da opet ne vodi krepostan život i da bude nesretan. Znanje koje se ovdje zahtijeva mora biti u stanju da nas učini dobrima, da živimo dobro, a do toga nas nužno ne vodi nijedno znanje iz pojedinih oblasti znanosti. Još sigurnije to nije znanje kakvo imaju filozofi prirode, jer se takvo znanje ne dotiče svakodnevnice pojedinca. Jedino znanje koje čini čovjeka dobrim, tj. koje čini da ispuni svoju prirodu i postigne eudaimoniju (blaženstvo), jeste znanje dobra i zla. To je ono što Sokrates naziva sofia, fronesis, jedino istinsko praktično znanje – mudrost. Odatle za Sokrata vrlina (arete) jeste znanje i mudrost, ispravno znanje i razlikovanje dobra i zla, te na koncu (ili na početku) i znanje samoga sebe.

Za Sokrata postići vrlinu, i znanje dobra i zla, i postići znanje samoga sebe ne znači imati neku etičku doktrinu i teoriju, već postići validno moralno djelovanje. Sokrat smatra da je nemoguće postići vrlinu, a da se pri tome ne živi po njoj. Stoga vrlina i znanje moraju uvijek biti usko vezane za ljudsko djelovanje i pravila moralnog ponašanja prema drugima. Nosioc vrline i znanja – mudrac poznaje šta je ispravno, te će u skladu sa tim i činiti i djelovati ispravno. Na ovaj način Sokrat objašnjava zlo koje drugi ljudi čine, kao proizvod vlastitog neznanja. Odatle u Platonovom Protagori Sokrat kazuje sljedeće da su: znalci smioniji od neznalica i sami od sebe, kad nauče, smioniji su nego su bili prije nego su naučili. Svako suprotno djelovanje od znanje, za Sokrata znači onaj koji tako djeluje ne posjeduje vrlinu i znanje. Odatle činjenje zla proističe iz zablude, kako objašnjava Marić, svako je uvjeren čini dobro i korisno, dok zlo se čini iz pogrešnog rasuđivanja, gdje se ono što je zlo i štetno smatra dobrim. Vrlina se može poučavati, onaj koji zna čini ono što je za njega dobro pa će svojim djelovanje postati sretan. Tako je eudaimonija (blaženstvo) nužan rezultat kreposti.

Za Sokrata je obuzdavanje (enkratiea) nagona osnova vrline, enkratiea označava oslobođenje našeg razuma od tiranije nagona i strasti, pa stoga ona nije neka posebna vrlina, nego osnov svih vrlina. U Uspomenama o Sokratu Ksenofont kazuje da je on u životu više djelima nego riječima pokazao da se može savladati. Jer bio je gospodar ne samo tjelesnim zadovoljstvima nego i uživanju u novcu. Odatle nam je poznata i prispodoba o Sokratu i njegovom imućnom prijatelju Kritobulosu. Naime, Sokrat je tvrdio da je imućniji i bogatiji od svog prijatelja Kritobulosa, zato što on imao dovoljno za svoje potreba, dok prohtjevi Kritobulosa umnogome premašuju njegove prihode. S tim u vezi i druga pripovijest kazuje u prilog onome što je Ksenofont rekao za Sokrata u Uspomenama o Sokratu. Jedne prilike Sokrat je sreo Zopirosa (čovjeka koji je za sebe tvrdio da može poznati prirodu svakog čovjeka po izgledu), vidjevši Sokrata, Zopiros je kazao da je ovaj pun poroka, te ih pobrojao. Na to mu je Sokrat odgovorio da je to istina, ali da je on te poroke savladao pomoću razuma.

Kako je već ranije spomenuto, Sokrat nije od sebe i svojih sugovornika zahtijevao izgradnju teoretskih načela o moralnom djelovanju, već je naglašavao da filozof mora živjeti svoje učenje. Sokratova filozofija i njegov život stoga čine jedno nerazlučivo jedinstvo. Takvo svjedočanstvo nam donosi Ksenofont u razgovoru između Hipije i Sokrata:

Hipija: Ali, tako mi Diva, nećeš čuti pre nego sam izjaviš šta misliš da je pravednost, jer ti je dovoljno što druge ismejavaš time što ih ispituješ i sve pobijaš, a sam nikome nećeš da odgovaraš i kažeš svoje mišljenje ma o čemu.
Sokrat: Pa šta, Hipijo, zar nisi primetio da ja nikad ne postajem pokazivati što mi se čini pravedno?
Hipija: Pa kakav je onda tvoj govor?
Sokrat: Ako ne govorim, delom pokazujem. Ili se tebi čini da se po delu ne može bolje oceniti nego po govoru?
Hipija: Tako mi Diva, mnogo bolje, jer mnogi govore pravedno pa opet čine krivdu, ali radeći pravedno niko ne može biti nepravedan.
Sokrat: Jesi li onda ikad primetio da ili krivo svedočim, ili krivo optužujem, ili da podbunjujem prijatelje ili državu ili što drugo nepravedno činim?
Hipija: Nisam.

Autor: Senad Arnaut

Upute na tekst:

Aristotel: Metafizika.
Platon: Protagora.
Platon: Kriton.
Platon: Sokratova odbrana i smrt.
Ksenofont: Uspomene o Sokratu.
Friedrich Jodl: Historija etike.
Damir Marić: Sokrates i kinici.
Frederick Copleston: Istorija filozofije.
Vladimir Filipović: Filozofijski rječnik.

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! 🙂