Izbor iz poezije: Charles Baudelaire

Charles Baudelaire, veliki francuski pjesnik, književni kritičar i prevoditelj, rođen je 1821. godine. Po inspiraciji se nadovezuje na romantizam, ali svojim osjećajnim, ritmičnim i besprijekorno građenim stihovima prethodi Parnasu i uveliko utiče na simboliste, te se smatra ocem cijelog evropskog modernizma. Djelo mu je malo po opsegu, ali veliko po umjetničkoj vrijednosti i utjecajima koje je izvršio na kasniju poeziju.  Zbirka Cvijeće zla stvorila je nove mogućnosti pjesničkog izraza. Svojim je pjesničkim prozama Spleen Pariza obnovio zanemarenu pjesničku vrstu takozvanu „pjesmu u prozi“. Prevodi E. A. Poa, koji na njega uveliko utiče. Preminuo je 1867. godine.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Egzotični miris

Kad sklopljenih vjeđa u jesenje veče
Pijem žudno miris tvojih vrelih grudi,
Na žale blaženstva duša mi odbludi,
U slap žitkog sunca, što sveudilj teče-

To je otok sneni, kojom zemlja daje
Drveće prebujno, rujno slasno voće:
Snažni vitki momci tu plandujuć kroče,
A oči se žena sladostrasno sjaje.

Odmamljen daleko dahom iz njedara,
Gledam punu luku klonulih jedara
I brodova trudnih od prošle oluje,

A vonj tamarinda, što pline od žara,
Draškajuć nosnice dok lahori struje,
U meni se miješa s pjevanjem mornara.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Živa buktinja

Stupaju preda mnom Oči pune bljeska,
Ko Anđeo da ih magnetičnim stvori;
To su moja braća, dva brata nebeska,
Lijuć mi u oči oganj nesagoriv.

Štite me od grijeha i nesreće druge,
Korake mi vode po stazama Lijepog;
Ja sam njihov sužanj, oni moje sluge;
Toj buktinji živoj pokoran sam slijepo.

O, prekrasne Oči, blistate ko svijeće
Kad mistični sjaj im usred dana gori;
Sunce sja, al njihov plam zgasiti neće;

Dok one Smrt slave, vi pjevate Zori;
Stupate, pojući buđenje u meni,
Zvijezde čiji plamen sunce ne zasjeni!

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Epigraf za osuđenu knjigu

Dobroćudni, mirni čitaoče.
Kome srce trezvenošću bije,
Baci ovu knjigu, vedra nije,
Iz nje sjeta i razvrat se toče.

Ako nisi školovat se htio
Kod Sotone –  meštra prepredena –
Za tebe će ostat neshvaćena
Il ćeš reći da sam mahnit bio.

Ako udes snagu ti je dao
Da zaroniš u ponore zala,
Štij me, da bi ljubiti me znao.

Bolna dušo, dušo radoznala,
Koja tražiš rad svoj, ti me sudi,
Požali me! – il prokleta budi!

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala!
🙂