Trojagodne naušnice sa srednjim kruškolikim privjeskom, sa lokaliteta Grborezi kraj Livna.

Kasnosrednjovjekovno zlatarstvo na području današnje Bosne i Hercegovine

Kako navodi Pavao Anđelić u knjizi Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, zlatarska vještina i zlataske izrađevine su u periodu srednjeg vijeka doživjele svoju najširu upotrebu u nošnji. Termin „nošnja“ ovdje treba shvatiti u najširem kontekstu koji podrazumijeva i ukrase, tj. nakit. U doslovnom smislu riječi, zlatar je nastojao da ukrasi srednjovjekovnog čovjeka od glave do pete. Kvalitetna izrada nakita, stilske karakteristike kao i, naravno, materijal od kojeg je izrađen (zlatno, srebro, ili pozlaćeno srebro), ukazuju na to da nakit nije predstavljao puki ukras, on je i statusni simbol, simbol moći i blagostanja. Kako navodi Nikola Tadić u svom tekstu Nakit i nošnja žena u srednjovjekovnoj Bosni, razvoj nošnje i nakita uvjetovani su društvenom diferencijacijom, praktičnošću, ali i uporabnom svrhom samih predmeta.Značenje i simbolička vrijednost nakita dodatno je usložnjena onda kada on predstavlja i grobni prilog jer se može tumačiti na više različitih nivoa. S jedne strane, nakit kao grobni prilog može predstavljati nešto što je pokojnik nosio i u svakodnevnom životu, ili u nekim posebnim prilikama, dok sa druge strane stoji povezanost grobnih priloga sa idejom života nakon smrti.

U XII i u prvoj polovini XIII stoljeća na izradu i izgled trojagodnih naušnica Bosne i Hercegovine najjači uticaj ima područje srednje Dalmacije, što je u direktnoj vezi sa radom braće zlatara Mateja i Aristodija, za koje se zna da su radili u Bosni.U vezi sa uticajem i radom navedenih zlatara je, kako navodi Anđelić, i geografski položaj nekropola Grborezi kod Livna i Čipuljići kod Bugojna, kao jednih od najvažnijih nalazišta nakita u ovom periodu, te stilske karakteristike nalaza koje odgovaraju karakteristikama dalmatinskohrvatske kulturne grupe. Iako se o zlatarstvu u periodu druge polovine XIII i početkom XIV stoljeća ne zna mnogo, Anđelić pretpostavlja da je i dalje najistakutiji uticaj srednje Dalmacije, s tim što u sljedećim periodima uticaj srednje Dalmacije osjetno slabi i teritorijalno se ograničava na predjele zapadne Bosne, dok jača uticaj iz Dubrovnika. Tadić naglašava kako u periodu XIV stoljeća dolazi do napretka trgovinskih odnosa srednjovjekovne bosanske države sa Dubrovnikom, čime jača gospodarstvo, ali i oblici nakita postaju raznovrsniji jer komunikacija podrzumijeva razmjenu materijala i ideja. Kada je nakit u pitanju, oduvijek  je imao ukrasnu ulogu, ali i predstavljao statusni simbol, pa se nerijetko nabavljao iz uvoza; osim uvoza, proizvodnja nakita rasprostranjena je i u samoj Bosni od ruku domaćih majstora.Nikola Jakšić u svom tekstu pod naslovom Nakit 14. stoljeća u Hrvatskoj i Bosni objašnjava kako naušnice predstavljaju najbrojniji tip nakita dalmatinskohrvatske kulturne grupe, pri čemu se brojnošću i tehnikom izrade ističu naušnice koje u donjem dijelu na karici imaju navučene tri identične u filigranskoj tehnici izrađene jagode. Jakšić objašnjava kako se trojagodne naušnice javljaju i u XV stoljeću, što dodatno naglašava njihov značaj za proučavanje kasnosrednjovjekovne materijalne kulture i običaja.

Pored gore navedenih zlatara, poznata su imena niza drugih dubrovačkih zlatara koji su djelovali i na području današnje Bosne i Hercegovine,  a ovdje će se navesti samo nekoliko imena sa tog dugačkog spiska, a to su zlatar Blaž (Vlaho) koji je opljačkan 1325. godine, Dobro Benvenutić, Gulielmo i Šimun Stjepanov, Matko Benvenutić, Radoslav Tvrtković, Vlahuša Obradović, Petko Pripković, Stipan Stojisalić, itd. Kako navodi Tonija Andrić u svom tekstu Nove historiografske spoznaje iz antičke i srednjovjekovne povijesti hrvatskih zemalja: srednjovjekovni dalmatinski obrti i obrtnici, srednjovjekovno zlatarstvo se može izdvojiti od ostalih zanata po izrazito visokom stepenu tehnološke razvijenosti. Proizvodni su postupci u zlatarskoj struci obuhvaćali u prvom redu taljenje plemenitih metala. S obzirom na velik broj nalazišta srebra i zlata u Bosni (Srebrenica, Kovnica, Busaovača, Fojnica), s kojom su dalmatinske komune održavale stalne trgovačke veze, domaći majstori nisu oskudijevli sirovinama. Pored dubrovačkih zlatara, bitno je napomenuti da je na području današnje Bosne i Hercegovine zabilježen i rad majstora iz Srbije, Italije, Ugarske i Njemačke, pri čemu se po imenu može izdvojiti, kako navodi Anđelić, Rambot Vachter, porijeklom iz Bruggesa u Flandriji, koji je sa svojim sinom Rajmondom polovinom XV vijeka duže vrijeme radio u Dubrovniku, a povremeno odlazio i u Bosnu.

Kada su u pitanju zlatari koji vode porijeklo sa područja današnje BiH podataka je malo, poznata su imena zlatara koji su imali nekog kontakta sa Dubrovnikom, pa Anđelić navodi imena svih tako poznatih majstora, a ovdje će se navesti: Prodija koji je 1314. godine došao u radionicu Ivan Logija, Ratko Bogdanić iz Trebinja, Dobrašin Milčić iz Bilećkih Rudina, Radoje Bokanov iz Popopva polja, Radiša iz Nevesinja, Cvjetko Radosalić iz Fojnice, te Marin Dobrovidović iz Konjica. Dakle, u slučaju navedenih zlatara radi se o mladićima koji su u dubrovačkim radionicama učili ovaj zanat, a njihova imena su poznata zahvaljujući sačuvanim ugovorima. Pored toga, poznati su i podaci o samostalnim zlatarskim radionicama, kao što je radionica zlatara Radoja iz Kušlata,  i Radoša Popovića iz istog mjesta, a prezimena pojedinih porodica kao što je porodica Zlatarić iz Goražda, te nazivi lokaliteta, tj. toponimi kao što su Zlatari kod Višegrada, Zlatareva njiva u Lepenici i Zlatarine u Biskupićima konotiraju razvijenu zlatarsku djelatnost.

Svojevrsni „zlatni vijek“ zlatarstvo doživljava u XIV I XV stoljeću, kada nakit nosi odlike gotike, ali se pored njega može izdvojiti tzv. narodni stil koji se može pratiti samo na pojedinim vrstama proizvoda – uglavnom na nakitu iz grobova, a kao najbrojniji nakit iz grobova izdvajaju se trojagodne naušnice. Osnovne stilske karakteristike ovog nakita odgovaraju već spomenutoj dalmatinskohrvatskoj kulturnoj grupi, dok uticaji bjelobrdske kulturne grupe potpuno nestaju.

Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Andrić Tonija: Nove historiografske spoznaje iz antičke i srednjovjekovne povijesti hrvatskih zemalja: srednjovjekovni dalmatinski obrti i obrtnici.
Anđelić Pavao: Doba srednjovjekovne bosanske države.
Jakšić Nikola: Nakit 14. stoljeća u Hrvatskoj i Bosni.
Tadić Slaven: Nakit i nošnja žena u srednjovjekovnoj Bosni.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala!  🙂