Naša majka: U potrazi za izgubljenom prošlosti

U punom prijevodu  znači vatra. Kako su Francuzi oduvijek bivali posebno romantični i ljuboviti tako im i gorda riječ poput vatre ima puniji, romantičniji naziv,skoro se ni ne nasluti šta sve ta riječi moze kriti u sebi. Međutim,u ovom kontekstu pleonazam ove riječi poprima pravo značenje. Vatra. Izgaranje. Uništavanje. Pepeo.

2010. godine pod redateljskom klapom Denisa Villeneuve film ”Incendies” doživio je kinematografsku slavu. Film pripada Kanadskoj produkciji u žanru ratnog filma. Naizgled već viđena tema i već viđen produkt jos jedne bjelosvjetske sage o suludosti rata, gubitku života,daha i novog sunca, ali u isti mah potpuno novi preokret o izdržljivosti ljudske snage i novom pitanju da li smo možda mašine za preživljavanje ili smo možda  slabiji no što mislimo? Film protagonistički predstavlja priču brata i sestre (blizanaca) koji u slučajnoj potrazi otkriju mračnu tajnu svoje majke. Priča vuče motive libanonskog građanskog  rata i jednog pisma. Nawal Marwan rođena u strogoj kršćanskoj porodici zaljubljuje se u izbjeglicu. Zaljubljenost završi trudnoćom sto uveliko nadvije sramotu nad njenom porodicom,a ljubav završi pucnjem iz pištolja.

Da bi sačuvali njenu sramotu,njena porodica usmrti mladića,a ona biva sakrivena od strane babe koja jednom perverznom medijacijom odluči da ju pošalje van rodnog mjesta te joj poštedi život,dok njenog sina šalje u dom za nezbrinutu djecu. Empatija uradi svoje, pa u borbi između dobra i zla, baba na peti dječaka ucrta tri tačke, nadajući se da će se nekad kad vatra postane blaža njih dvoje spojiti.

Nawal odlazi u Daresh, Univerzitetski grad gdje nakon što izbiju nemiri i nakon saznanja da je sirotište u koje je njen sin ostavljen potpuno uništeno, pridružuje se pokretu i nadi da ce pronaći svog sina. Nakon što za dlaku izbjegne masakr sproveden od strane Katoličkih nacionalista, pridružuje se muslimanskim radikalima sa ciljem da likvidira vođu. Scena se prikazuje kao potpuni bunt protiv sistema,bunt protiv srca izvađenog na živo, bunt protiv vlastitog života. Krevet. Prozor. Bijela košulja. Pogled. Posljednja sekunda premišljanja. Koraci i zvuk upravo ispaljenog metka. Barut u krvotoku i ultimativna pobjeda nad vlastitim demonima. Uhapšena je i kontinuirano silovana. Posljednje silovanje se desilo od strane Abou Tareq-a, mučenje se završilo rođenjem blizanaca (Jeanne i Simon). Kako je bila praksa da se sve rođene bebe likvidiraju, na milost babice blizanci ipak ostaju živi.

Godinama poslije, godinama nakon što je vatra stala Nawal skupa sa svojom djecom odlazi na bazen. Naizgled miran dan, poneki osmijeh se provuče preko njenog lica, poprima novu dimenziju kad ispred sebe ugleda stopalo. Stopalo sa utisnutim tačkama. Koracima ka njemu u potpunom debaklu zdravog razuma, srca, pritiska i nepoznatog prilazi mu. Prilazi čovjeku pokušavajući zamisliti da li će je moći prepoznati u ocima,da li će se oči one mame i one bebe tek rođene sresti i zaboraviti kako su bile otrgnute.

Oči se okreću.Okreće se pogled. Pogled Tareq-a. Stoji oči u oči sa čovjekom koji ju je silovao. Oči u oči sa ocem svoje djece. Oči u oči sa svojim djetetom. Pad. Potpuni pad. Svaka uvreda, svaka bol, svaki strah je taj momenat došao po svoje. Zatvorila je oči i nestala u bolničkom krevetu. U pismu koje je tek tad imalo pravo da dođe do njene djece, saznaju da je njhov izgubljeni brat – njihov otac. Vatra više ne gori. Više ne puca. Ostao je samo prah. Prilaze mu bez riječi i predaju pismo. Riječi silovane žene – riječi majke koja je izgubila dijete.

Alegorija potpune destrukcije i borbe za preživljavanjem u svakoj se minuti do najsitnijeg kadra očituje toliko živo da ni sama katarza nije dovoljna da se proživi. Ultimativna borba između ljudske snage, slabosti,gubitka svega i biranja da se ipak živi. Sva radnja filma potpuno prožima ono sto bi Bergman nazvao ”potpunim življenjem u vlastitim snovima,sa ponekim izletom u realnost”

Nadnaravno, živo,jako i potpuno vrijedno pažnje.

Autorka: Dejla Šehić

Bilješka o autorici:

Dejla Šehić rođena 1993. godine u Bihaću. 2010. godine radila je putopisna istraživanja o metafizici i parapsihologiji na području Skandinavije i hipnoterapije uz podršku V.Peiffer /Peiffer Foundation –Velika Britanija). 2014. godine je radila istraživanja o terapeutskoj umjetnosti na području Australije, gdje je bila Teacher Aid (Mable State School). 2015. godine radila je kao participant i završila “Školu Integriteta”(Transpedency International BiH). 2015. godine je održala seminar ”Dva sata pozitivnosti” American Corner, Bihać. 2016. godine osvojila je nagradu za najbolju epizodnu ulogu u predstavi ”Nada iz Ormara” TM u sklopu 4.Festivala pozorišnog stvaralaštva. Autorica je tri knjige i četiri izložbe. Studentica je Pedagoškog fakulteta na odsjeku za Engleski jezik i književnost u Bihaću.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala!   🙂