“Zemljani” – čovjek, životinje i specizam

Pitanje nije mogu li one misliti niti mogu li govoriti, već mogu li patiti?
– Jeremy Bentham

Dokumentarni film Shauna Monsona iz 2005. godine Zemljani (Earthlings), razotkriva gnusne zločine specistički ustrojenog društva. Riječju zemljani autor filma označava onoga koji nastanjuje planetu Zemlju, pri tome misleći i na životinje i na čovjeka. Odatle čovjek Zemlju dijeli sa drugim zemljanima, odnosno drugim vrstama životinja. Shodno svojoj prirodi i inteligenciji čovjek ima potrebu da vlada prirodom, drugim ljudima i drugim vrstama, tretirajući druge često kao puki objekt u prostoru, koji nema svjesnost o svijetu u kojem boravi i živi, već samo puko prebiva i biva u svijetu. Takav odnos pretpostavlja specizam jedne vrste nad drugom, odnosno prevlast jedne vrste nad drugom, i postavljanje interesa vlastite vrste iznad interesa drugih vrsta, pri tome ne poštujući princpi jednakosti i uvažavanja drugih vrsta i njihovih potreba. Sve vrste, kao i ona čovjekova imaju iste i zajedničke interese: želju za hranom i vodom, skloništem i društvom, slobodom kretanja i izbjegavanjem boli.

U intervjuu koji je dao za Hatice Guleryuz, Shaun Manson govori o svojim namjerama i onome šta je htio da pokaže ljudima: Film govori zašto smo specisti. Mislim da je uzrok ljudski ego. Ego se želi izdvojiti i istaknuti. Postoji ta nevjerovatna raznolikost, a ona je prisutna i kod ljudskih bića. Ljudi to pokušavaju promijeniti. Hitler je htio iskorijeniti određenu skupinu. I u potpunosti je propustio raznolikost života. Mogao je jednako tako iskorijeniti određenu vrstu ptica. Nadići specizam i ne vidjeti suprotnost, ne vidjeti razliku između mačke, psa, kita ili tuljana, krave, kokoši ili svinje. Pokazati brigu prema svim životnim oblicima, to je viša razina svijesti. U Zemljanima kažemo: Bol je bol, koju živci prenose do mozga. Inteligencija ne utiče na bol. Životinja pati jer osjeća bol. Životinja će i dalje patiti i ako zna kvantnu fiziku. I dalje će patiti. Kako će to onda koristiti životinji? Nikako. GretchenWyler iz organizacije Humane Society je rekla: Ne smijemo odbiti vidjeti očima ono što one moraju trpiti tijelima. Ne štitite se od toga. Gledajte. Istina se ne može utišati. Istina je istina. Vi možete to ne gledati i reći: Ne želim to gledati. Ne želim znati. Ako ste doista predani istini, pogledajte to. One to trpe svojim tijelima.Vi samo trebate koristiti svoje oči i gledati 90 minuta. To je najmanje što možete učiniti. Ponajviše kad djelujete kupnjom i onim što jedete. Gledajte to 90 minuta.

Shaunov film prikazuje brutalnost čovjeka u ophođenju i tretiranju životinja. Svojevrstan holokaust i njihovo istrebljenje, brutalno iskorištavanje i dovođenje do iznemoglosti, te onda i njihova likvidacija, na najnehumaniji način.U knjizi Neprijatelji, priča o ljubavi, Isaac Bashevis Singer kazuje: Kad god je bio svjedok ubijanju životinja Hermanu je uvijek nadolazila ista misao: Prema svojemu ponašanju prema tim stvorenjima svi ljudi su nacisti. Samopouzdanost kojom se čovjek ophodi prema drugim vrstama kako mu se svidi primjer je najekstremnijih rasističkih teorija, načela da moć daje pravo.

Ovakav surov odnos prema životinja, nadaje nam dva ključna pitanja koja se provlače kroz dokumentarac. Prije svega: Šta smo dužni prema životinjama? i Kako ćemo se prema njima moralno ponašati? U knjizi Najudaljenija kuća, Henry Boston kazuje o potrebi da životinje razumijemo i drugačije se ponašamo prema njima, uvažavajući poštujući sve razlike između nas i njih. Potrebna nam je mudrija i mističnija spoznaja životinja. Udaljen od univerzalnosti Prirode, živeći u kompleksnosti vlastitih pronalazaka, civilizovani čovjek promatra stvorenja kroz ogledalo svoje spoznaje, stoga je slika koju vidi izopačena. Potcjenjujemo ih zbog njihove nesavršenosti, zbog njihove tragične sudbine uzimanja obličja koje je toliko ispod našeg. I u tome griješimo, strahovito griješimo. Jer vrijednost životinje neće određivati čovjek! U svijetu starijem i savršenijem od našeg, njihove kretnje su dovršene i potpune, darovane profinjenim čulima, koja smo mi davno izgubili ili ih nismo ni posjedovali, živeći uz pomoć glasova koje mi nikada nećemo moći čuti. One nisu braća, one nisu potčinjena bića, one se durgi narodi, uhvaćeni zajedno sa nama u mrežu života i vremena, braća zatvorenici veličanstvenosti i težine života na Zemlji.

Film je tematski podijeljen na pet dijelova, a svaki od tih dijelova prikazuje jedan on načina na koji ljudi koriste i iskorištavaju životinje, koristivši ih kao kućne ljubimce, kao hranu, pripravljajući odjeću od njih, kao za zabavu i vršeći znanstvene eksperimente nad njima. Svaki od ovih načina korištenja životinja u ljudske svrhe sa sobom donosi ogromnu količinu brutalnosti i nipodaštavanja samog života tih stvorenja.

Kao kućni ljubimci, životinje ponajčešće služe ljudima kao dokolica, koja kada im dosadi završi na ulici, prepuštene izazovima samostalnog života na kojeg one nisu naviknute. Napušteni kućni ljubimci – lutalice kojih godišnje na ulici završi oko 25 miliona, a od kojih 9 miliona umre na ulicama od bolesti, gladi i zadobivenih povreda. Ostalih 16 miliona završava u štenarama i skloništima čekajući nove vlasnike, a većina ih svoje živote tu i završava, budući da dolaze nove životinje, te se zbog manjka smještajnih kapaciteta pribjegava masovnom ubijanju i uspavljivanju tih životinja. Eutanazija koja pretpostavlja bezbolno oduzimanje života je najhumaniji i najefikasniji način, ali budući da je i skup i neisplativ, vlasnici štenara i skloništa, pribjegavaju jeftinijim metodama, kao što su gasne komore, trovanje cijanidom, strijeljanje itd.

Životinje služe čovjeku i kao hrana, gdje se uspostavlja odnos jačeg i slabijeg, gdje važe samo ona pravila jačega, u ovome slučaju – čovjeka. Godišnje se za potrebe SAD stanovništva zakolje i ubije 6 milijardi životinja. Na taj način se čovjek postavlja kao gospodar života i smrti. On određuje kada će životinja umrijeti, gdje će umrijeti, kao i način na koji će biti usmrćena. Proces proizvodnje hrane je mučan, i on pretpostavlja za životinju težak put do odredišta u prodavnicama i marketima. On počinje žigoisanjem, obično na butinu, obraz ili leđa. Potom slijedi odstranjivanje rogova, koje se vrši bez anestezije uz pomoć velikih kliješta. Transport životinja, do odredišta gdje će biti usmrćena predstavlja šok za životinje, koje su nenaviknute na buku i skućen prostor. Potom slijedi klanje, koje se vrši uz pomoć mesarskog pištolja, koji ispaljuje čelični klin u mozak životinje oduzimajući jos svijest, pripremajući je za konačan čin klanja. Krave koje se koriste za proizvodnju mlijeka, smještene su u malim boksovima, te im se ubrizgavaju pesticidi i antibiotici, kako bi se povećala produkcija mlijeka. Na kraju krave obično kolabriarju od iscrpljenosti, nakon 4 godine života, inače je životni vijek krave do 20 godina. Meso tih životinja se koristi u restoranima brze hrane.

Koža životinja najtraženija je na tržištu SAD-a, Velike Britanije i Njemačke. Sedmično se prokrijumčari hiljade indijskih krava, koje se transportuju na teritorij van Indije, gdje je dozvoljeno klanje i ubijanje krava. Polovica tih krava umire na putu, a druga polovica zadobije ozbiljne povrede, bolesti i infekcije. Koža divljih životinja je također tražena i smatra se vrijednom robom, te se za potrebe savremenih, civilizovanih, modernih i prosvjetljenih ljudi godišnje ubije i do 100 miliona divljih životinja. Te životinje vrlo često do konačne smrti zbog zatvorenosti i skučenosti prostora i polude u zarobljeništvu, ozlijede se, te očekuju sporu smrt, koja se obično vrši trovanjem ugljičnim monoksidom, strihninom, gušenjem, lomljenjem vratova i analnom elektokucijom.

Životinje čovjeku također služe i kao zabava, služeći im kao razonoda. Najčešći oblici te zabave su: rodeo, hvatanje užetom, klađenje na trke pasa i konja, sajmišta, lov, ribolov i cirkus. Ovaj odnos pretpostavlja dominaciju čovjeka nad životinjom pod sredstvom treniranja, a koji je najčešće nasilan, te se vrši prema sistemu straha od kazne, a ne nagrade. Iz tog razloga se životinjama uskraćuje hrana, voda, te ih se izlaže psihičkom i fizičkom zlostavljanju. 95% života takvih životinja proveden je u lancima i okovima.

Vršenje znanstvenih eksperimenata na životinjama vrši se pod dvoličnom izlikom znanstvenog napretka i zaštite i unapređenja života čovjeka. Pokusi na životinjama se vrše na pogrešnoj pretpostavci da su rezultati dobijeni iz pokusa na životinjama primjenjivi i iskoristivi i na čovjeka. Medicinski pokusi, pretpostavljaju najgnusnije oblike nasilja i iživljavanja nad životinjama: električni šokovi, operacije bez anestezije, zadavanje opekotina, uskraćivanje hrane i vode, fizičko i psihičko mučenje, simulacije povreda itd..

Dokumentarni film Zemljani umnogome ukazuje na loš odnos čovjeka prema životinjama, te nas poziva da se kao inteligentna bića i bića po mnogo čemu savršenija od životinja, pobrinemo za naše su – zemljane. Svoju ljubav prema životinjama iskazivao je i Tolstoj kazavši: Dok god postoje klaonice, bit će i ratova.

Autor: Senad Arnaut

Upute na tekst

Isaac Bashevis Singer: Neprijatelji, priča o ljubavi.
Henry Boston: Najudaljenija kuća, Henry Boston.
Shaun Monson: Earthlings (scenario filma).