Budva: ilirsko-grčki grad, spoj dvaju svjetova

Budva je, kako navodi Grga Novak u svojoj knjizi Stari Grci na Jadranskoj obali,bila ilirsko-grčki grad, dakle, nije stvorena od strane Grka, ali uprkos tome ostaje izuzetno važna karika za razumijevanje odnosa antičke Grčke i Ilirije.Budva, tj. Buthoe je grad koji predstavlja neku vrstu čvorišne tačke, mjesto u kojem se prepliću različite niti. To je tačka kroz koju možemo promatrati jačinu i koncentraciju tih niti-uticaja antičke Grčke na području obala Crne Gore.Budva je najvjerovatnije bila, o čemu govori grupa autora u knjizi Istorija Crne Gore, grčki emporijum.Činjenica da od Budve postoji i prirodna komunikacija, koja preko planina vodi ka Dupilu i dalje Rijeci Crnojevića, također opravdava mogućnost postojanja jednog takvog emporiona.Kada opisuje područje obala Crne Gore, tj. područje bokakotorskog zaljeva, gdje se nalazi i Buthoe, u svojim Ilirskim pismima, Arthur Evans će dati jedan opis kojim možemo bar na tren osjetiti dašak tog prostora, možemo pokušati zamisliti kako je izgledao nekada: iz ptičije perpektive širi se pogled na njegovu divnu Boku, povezanu uzanim kanalom s otvorenim Jadranom, obgrljenu planinskim rukama, zaklonjenu i obavijenu tamnim i moćnim kamenitim i šumovitim krivinama. Ovaj opis nam pokazuje kako je bokakotorski zaliv u isto vrijeme i prelijep i mračan, kako je pristupačan, kako se grli sa otvorenim morem, a u isto vrijeme je tako zaklonjen, i zaštićen tim snažnim planinskim rukama.

Buthoe kako navodi Grga Novak, spominje još i Sofoklo u svojoj tragediji Oikles.Iako je od te tragedije ostao samo fragmenat, on se može naći u zborniku Etylomogicum Magnum. Sofoklo će u tom sačuvanom fragmentu reći da je Buthoegrad Ilirije (πόλιςΙλλυρίοζ ),dakle, i njemu je jasno da Buthoe nije bila grčki grad, nego da je to bio jedan ilirski grad, ali povezan sa antičkom Grčkom. Taj podatak nam govori koliko dugo je Budva, ali i sama svijest o postojanju tog grada prisutna u grčkoj misli, a o tome nam govori i činjenica da je Budva grad koji se spominje i u mitovima, u nekim od najranijih mitova vezanim za historiju Ilira. Mit o Kadmu i Harmoniji je izuzetno važan za ilirsku historiju, za proučavanje i razumijevanje Ilira. Ime grada svakako je ilirsko: povezivanje etimologije toga imena sa Grčkom u vezi s mitom o Kadmosu i Harmoniji koji dolaze ovamo na kolima što ih vuku volovi-neosporno je.Euripid će u svojoj tragediji Bakhe, u posljednjem činu, opisati budućnost Kadma i Harmonije. Bog Dioniz se obraća Kadmu sljedećim riječima:

Ti zmajem ćeš se stvorit, a podivljat će
I žena tvoja, likom zmija postat će.
Kći Aresova, Harmonija, s kojom se Ti smrtnik vjenča. Kola, junce gonit ćeš
Sa ženom- Zeus to kaže- barbarima ćeš
Vođ biti, s vojskom silnom mnogi rušit grad

Grga Novak u gore navedenoj knjizi, govori i to kako je postojanje Buthoe bilo poznato i Pseudo- Skilaku koji u svom Periplusu govori o Budvi i smiješta je u južne dijelove Boke kotorske i kako navodi Novak, Pseudo Skilak ni u jednom trenutku neće za Buthoe reći da je bila grad osnovan od strane Grka, što nam dodatno potvrđuje činjenicu da je to grad u kojem možemo uporedo pratiti i ilirske i grčke tekovine, da je to grad u kojem dolazi do sinteze dvaju svjetova. O tome gde se tačno nalazilo naselje u okviru Buthoe ne zna se mnogo, i kako saznajemo iz knjige Istorija Crne Gore, predpostavke se mogu svesti na dvije osnovne teze, gde je prva teza je ta da se naselje nalazilo u području današnjeg grada Budva, dok je druga teza da se naselje nalazilo južnije, gdje su pronađeni ostaci gradnje.Naprotiv, mnogo više podataka imamo o nekropoli-groblju Budve.Dakle, pored pisanih izvora, odnos između ovog grada i antičke grčkepotvrđuju i materijalni ostaci koji su pronađeni uglavnom u kontekstu nekropole.

Najraniju fazu života u Budvi predstavlja svakako period osnivanja emporijuma, koji se može staviti u VI-V vijek prije n. e. Materijalni ostaci pronađeni u grobljima i koji potiću iz ovog najranijeg perioda u razvoju Buthoe jesu, o čemu se govori u knjizi Istorija Crne Gore, ilirsko-grčke kacige, koje su jedan od primjera sinteze, spoja ilirskih i grčkih tekovina, o čemu nam govori i sam naziv tih kaciga. Sljedeća faza u razvoju Buthoe bi predstavljala period III i II vijeka prije n. e., te predstavlja klasičan period ilirske države, a istovremeno, sudeći po obilju nalaza, i doba cvjetanja Budve. Artefakti koji bi predstavljali ovu fazu i koji na najbolji način pokazuju povezanost Buthoe sa Grčkom jesu, što navode autori Istorije Crne Gore, nakit i specifična Gnatija-keramika, pronađena i u Issi na Visu, i to je nešto što ukazuje na aktivnu trgovinu i na povezanost Buthoe sa grčkim kolonijama na Jadranu.

Grupa autora u knjizi Istorija Crne Gore, navodi kako je vjerovatno najvažniji nalaz  u okviru Buthoe jedan zatvoreni nalaz,jedan grob, koji predstavlja  homogenu cjelinu i koji je posebno važan zbog u njemu pronađenog novca. Posebnu pak prednost cjelokupnom nalazu daje novac kralja Balajosa, prema kome se on pouzdano može datirati oko polovine II vijeka prije n.e.Ovaj podatak nam na najbolji mogući način pokazuje postojanje života u Buthoi u tom periodu, ukazuje na aktivnu trgovinu, na sve aspekte života u jednom gradu, i time je slika Buthoe kao jednog ilirsko-grčkog grada mnogo jasnija. Također, ovaj grad nikada nije kovao svoj novac niti postoji natpis koji bi potvrdio njegovu pripadnost.Dakle, nema nekog dokumenta koji bi dao jasan popis kolonizatora, ili bilo čega što se odnosi na grčku kolonizaciju ovog grada, nema  ničega što bi upućivalo na to da je Budva grčka kolonija, kao što, npr., Lumbardska psefizma predstavlja dokaz postojanja grčke kolonije na otoku Korčuli.

Ono što je jako važno za razumijevanje te slike jeste pronađeni nakit o kojem govori i  Duje Rendić-Miočević, u svojoj knjizi Iliri i antički svijet. On govori o zlatnom nakitu pronađenom u nekropoli Budve, pri tome dajući detaljan opis i podijelivši taj nakit u grupe, tako da će se u ovom radu o tom nakitu govoriti na osnovu njegove knjige. U okvir nakita o kojem govori Rendić-Miočević ulaze: ogrlice, narukvice, naušnice, prstenje, kopče, medaljoni, ukosnice. Detaljnije ćemo govoriti o nekim primjercima nakita koji oslikavaju direktne analogije sa grčkim svijetom.

Od ogrlica se  govori o onima koje su napravljene od karičica međusobno povezanih u vidu vidu brojeva osam i koje su ukrašene životinjskim ukrasima i za taj tip ogrlica navodi da najvjerovatnije potiće iz III stoljeća prije n.e.Te životinjske predstave, a naročito lavlje protome koje su bile od iskucana zlatnog lima,  na ovom tipu ogrlica su nešto što omogućava povezivanje i pronalaženje analogija sa helenističkim nakitom, a pored ovog tipa ogrlica Rendić-Miočević navodi i one antropomorfnim ukrasom.Taj antropomorfni ukras je nešto što omogućava prepoznavanje grčkih uticaja i grčkog importa, što nam, opet, ukazuje na jasnu trgovačku povezanost Buthoe i antičke Grčke. Antropomorfni elemenat, kao ukras ogrlice, javlja se ovdje po prvi put među budvanskim nakitom, i to u omiljenoj helenističkoj varijanti negrida. Nakon ogrlica navodi se narukvica zmijolikog tipa, jedini takav primjerak pronađen u nekropli Buthoe i koji se, kako navodi Rendić-Miočević, čuva u Arheološkom muzeju u Splitu. Taj primjerak je izuzetan i poseban, jer se na njemu može vidjeti jedan urezani natpis, kojeg detaljno opisuje Rendić-Miočevič. Ispostavilo se da je na narukvici urezano ΛΥΣΑΓΟΡΑΕ, što bismo mogli prevesti kao LYSAGORAE, dakle, u pitanju je grčki alfabet, što predstavlja direktnu vezu sa grčkim svijetom.

Slijede opisi naušnica, a ovdje ćemo izdvojiti one primjerke koji pokazuje jasne veze sa grčkim uticajima. Javljaju se primjerciu obliku rozete, sa različitim privjescima, a posebno je karakterističan onaj tip sa antropomorfnim privjeskom. Sama rozeta, tj. motiv rozete je nešto što je jako rasprostranjeno i nedvojbeno ukazuje na veze Buthoe i antičke Grčke, ali ono što je najzanimljivije, jeste antropomorfni privjesak, za koji Rednić-Miočević navodi da najvjerovatnije predstavlja krilatu Niku, i ovaj primjerak se čuva u Arheološkom muzeju u Splitu.Naušnica pripada poznatom tipu helenističkih naušnica s figuralnim privjescima, među koje u prvom redu dolaze likovi Nike (Viktorija) i Erosa (Amor), koje je katkada teško i razlikovati.Sama tvrdnja da je u pitanju jedno grčko božanstvo, da je božica pobjede predstavljena na jednoj naušnici pronađenoj u Buthoi, pokazuje nam koliko je jaka povezanost Buthoe i grčke kulture, koliko je ona, pored toga što je zadržala i održala taj ilirski element, bila povezana onim snažnim nitima sa grčkom kulturom i mitologijom.

Pored ovog tipa naušnica, javljaju se i kolutaste zoomorfne naušnice u obliku lavlje protome.O lavljim protomama, tj. o tom tipu ukrasa je već bilo govora u kontekstu ogrlica, ali sada postaje jasnije koliko su one raširen ukras koji se koristi na različitim tipovima nakita. Posebno je značajan pronađeni medaljom. Ono što je važno jeste prikaz, tj. ono što je predstavljeno na samom brošu. U središtu broša je, kako to opisuje Rendić-Mioševič, izuzetno precizno i jasno oblikovana glava, tj. lik koji bismo mogli protumačiti i kao lik žene, ali i kao lik muškarca. To bi, kako navodi Rendić-Miočević, mogla biti Arianda, jedna od Dionizovih sveštenica, jedna od bakhantica koju susrećemo u gore spomenutoj Euripidovoj tragediji Bakhe, međutim, to bi mogao biti i sam Dioniz, i u tom bi slučaju to bila jedna od predstava Dioniza sa naglašenim ženskim karakteristikama, bujnom kosom u koju je isprepletena vinova loza, sa licem koje je blago zaobljeno i koje ukazuje na plodnost, na tu putenost, na tijelo u svoj svojoj punoći, što i predstavlja kult boga Dioniza. Od posebnog je značaja predstava polukružne ogrlice na vratu tog lika, a ogrlice je, kako navodi Rendić-Miočević, mogao nositi i muškarac, a kao primjer nas poziva da pogledamo skulpturu Umirući Gal, na čijem vratu možemo vidjeti prikaz jedne slične ogrlice. Predstava čovjeka koja se  vidi iz opisa ovog medaljona je nešto što nas direknto upućuje na helenističku umjetnost, na jedan poseban način predstavljanja čovjeka i njegova tijela koji će sa srednjim vijekom prestati, tj. onda kada tijelo postane grijeh, i nanovo se uspostaviti sa renesansom koja će početi da velića antiku i taj ugao posmatranja onoga što je čovjek.

Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Sofoklo: Oikles.
Evans Arthur:Ilirska pisma.
Grupa autora:Istorija Crne Gore od najstarijih vremena do kraja XII. vijeka.
Mesihović Salmedin i Šačić Amra:Historija Ilira.
Novak Grga:Stari Grci na Jadranskom moru.
Rendić-Miočević Duje:Iliri i antički svijet.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala!  🙂