Bosanski robot

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Bosanski robot

Zbirka poezije Bosanski robot, Ernada Osmića, 2018. godine je osvojila prvu nagradu na Presingovom konkursu za neobjavljenu zbirku, a izdata je iste te godine. Kako navodi Nadežda Purić Jovanović, od svih zbirki koje su pristigle na konkurs, Osmićeva se izdvojila najpre svojim naslovom, a zatim i tematikom koja pruža uvid u sveukupnost zbivanja u životu pesnika u „distriktu“.Naslovna pjesma kojom i počinje ova zbirka postavlja niz pitanja koja će se dalje razrađivati i provlačiti kroz sve pjesme. Bosanski robot je bačen na otpad negdje u Evropi/ među golfovima dvojkama/ u trnju bodljikavih žica/, prepušten je uticaju vremena i prolaznosti, hrđa nepodmazan.Materijal od kojeg je izgrađen i koji ga pokreće, dragocjen je, a to je čelik iz Zenice i ugalj iz Tuzle, njegovo strujno kolo ima oblik mustre s begovskog ćilima,a uprkos tome, niko, pa ni on sam, ne zna odakle dolazi, ko ga je napravio i koja je njegova svrha.

Položaj bosanskog robota može se povezati sa pitanjem položaja i stanja ljudi koji dolaze iz Bosne i Hercegovine, a koji su sada negdje u Evropi, što je posebno naglašeno u pjesmama Šengen-ptica, Akšamska idila, Noć dijaspore, Koga briga, itd. U pjesmi Šengen-ptica pjesnik na jedan satiričan način sukobljava dvije pjesničke slike koje su zapravo komentar na savremeno bosanskohercegovačko društvo. S jedne strane su ptice koje slete na granu i poseru se na zaljubljeni par/ koji sjedi u hladu drveta, ptice koje lete na jug, a ne na sjever jer to ne mogu zbog Šengena, ptice koje gurnu svoje mlade iz gnijezda da bi oni naučili letjeti, a sa druge strane stoji taj zaljubljeni par koji isto tako gurne svoje mlade „preko grane“, prema sjeveru, da bi i oni naučili letjeti. Međutim, pjesnik ukazuje na to da ljudi nisu kao ptice, da ne mogu jednostavno gurnuti svoju djecu i pustiti ih da lete bez da više ikada pomisle na njih, kao što ni djeca ne mogu napuštati svoj dom iznova i iznova, bez da se ne zapitaju kada će ponovo vidjeti svoje roditelje, bez da ih svaki put ne sahrane i pomisle na njihovu smrt:

To gnijezdo koje gradi
tabut je veličine kuće
u kojoj roditelje svake godine
iznova sahrani
kada krene preko grane ka sjeveru.
Ptice to gledaju.
Nije im jasno,
jer se ptice ne prepiru oko grane.
One na nju slete
i poseru se na zaljubljeni par.
koji sjedi u hladu drveta.

U pjesmi Akšamska idila, opet je ptica ta čije ponašanje navodi lirskog subjekta da donese određene zaključke i da svoj komentar o društvu. Lirski subjekt promatra goluba koji stoji na munari i ne zna kada će akšam namaz, tj. kada će se iz zvučnika sa munare čuti ezan. Kada se začuje ezan, golub će ostati miran, iako bismo možda očekivali da se prepadne i odleti on ostaje na istom mjestu, a ono što će ga stvarno prepasti jeste zvuk hodžinog audija,/ pa odleti kao da ga šejtan potjera.Dakle, ovdje pjesnik kritikuje način na koji se profano i lična korist infiltriraju u okvire sakralnog, duhovnog.

Pored pjesama u kojima se tematiziraju pitanja postavljenu u naslovnoj pjesmi, u zbirci se nalaze i pjesme koje odišu aurom intimnosti, gdje se lirsko ja obraća lirskom ti, ili gdje lirsko ja opisuje detalje iz svog života. Na taj način pjesnik poziva čitatelje da pronađu slične detalje u svojoj svakodnenici, na prvi pogled nebitne i jednostavne, a opet tako pune značenja. Takve su pjesme Ti znaš, Skica molitve, Zaustavimo dah, Malo cvijeće, Zima, Sve zavisi, Budi glasnija, itd. Ono što osvaja u ovoj poeziji jeste način na koji pesnik predstavlja stvari onakvima kakve one zaista jesu.Pjesma Skica molitveje najkraća, a ujedno i jedna od najekspresivnijih pjesama u ovoj zbirci, jer govori o smrti tako jasno i konkretno, zvuči poput neke izreke koju mogu izgovoriti samo oni mudri, oni koji imaju mnogo životnog iskustva. Pjesma je napisana bez upotrebe glagola jeste ili je, što glas lirskog subjekta čini univerzalnim ljudskim glasom koji govori o tome koliko je strašna smrt djeteta:

Što grob kraći,
teže ga pokrit.
Što tabut manji,
teže ga nosit.