Razvoj Kraljeve Sutjeske, geografski položaj i historijat istraživanja

Kraljeva Sutjeska nalazi se na 12 km udaljenosti od Kaknja, u kotlini rijeke Trstionice. Kako navodi Pavao Anđelić u svojoj knjizi Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću, kralj Tvrtko I je 1378. godine u dvor kojeg naziva „slavni dvor u Trstivnici“, primio dubrovačke poslanike kojima je izdao povelju o potvrdi starih povlastica, na koju su se svečano zakleli i njegovi velikaši. To je dokument iz kojeg saznajemo da se ovo područje u srednjem vijeku nazivalo Trstivnica, po pritoci rijeke Bosne, Trstionici. U prilog tome ide i činjenica da je kralj Sjepan Dabiša je 1392. godine dao Kakanj u Tstivnici vojvodi Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, a i Tvrtko II Tvrtković je 1405. godine izdao povelju o potvrdi dubrovačkih povlastica.

Prije nego je potvrđena lokacija Kraljeve Sutjeske, te Trstionice, Đorđe Stratimirović, u Glasniku Zemaljskog muzeja iz 1891. godine, u tekstu pod naslovom Kraljevski dvori Sutjeska i Trstivnica predpostavlja: Sutjeska i Trstivnica, boravišta bosanskih kraljeva, često se spominju u srednjevjekovnim listinama, ali im se spomen u narodu nije ucuvao. Nema ostataka gradevinskih, za koje bi pomenuta imena privezana bila, te im mjesta još nijesu odredena. Tek se toliko može nagadati, da jedne dvore u sutjesci (sutisci, stisci t. j. tjesnacu), a druge niz riječicu Trstionicu valja tražiti.U skladu sa svim navedenim, Anđelić zaključuje da je i u periodu ranog srednjeg vijeka na ovom području postojala župa Trstivnica, gdje se, zbog izrazito povoljnog geografskog položaja razvijala poljoprivreda i stočarstvo, a praktikovalo se i šumarstvo, lov i ribolov.

Općina Kakanj danas je poznata po eksploataciji mrkog uglja, što predstavlja njenu ekonomsku osnovu. Međutim, Anđelić objašnjava kako srednjovjekovni stanovnici ovog područja nisu poznavali tamošnje rudnike uglja, već su u selu Borovice postojali rudnici bakra, srebra i željeza. Bitno je napomenuti da je Trstivnica bila naseljena još od perioda neolita, što dodatno naglašava dugotrajnost razvoja i ekonomsku važnost ovog regiona koje će, zajedno sa tvrđavom Bobovac, u srednjem vijeku postati stolno mjesto bosanskih kraljeva dinastije Kotromanića Tomaša i Tvrtka. U kulturnom pogledu, terirorij Trstivnice pripada tzv. srednjobosanskom krugu, koji se bio formirao negdje u srednjem brončanom dobu i održao kroz čitavu prethistoriju, pa i duže. U etničkom pogledu, ovaj kulturni krug se pripisuje ilirskom plemenu Desidijata. Kako navodi Mirsad Sijarić u svom tekstu Nalazi majolike XIV i XV stoljeća iz Bobovca i Kraljeve Sutjeske, prvobitna arheološka istraživanja Kraljevske sutjeske počela su 1964. godine, a trajala su do 1970. godine, a mnogi nalazi nisu publikovani, već su, poput ostataka tzv. „majolika“ keramike,  smješteni u depou Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, te im je potrebno posvetiti više pažnje.

Historijski izvori u kojima se spominje Kraljeva Sutjeska

Kraljeva Sutjeska se u pisanim izvorima spominje 50 puta, u 28 izvora navodi se kako je ona mjesto izdavanja pisanih isprava službenog značaja, a drugih 16 govori o boravku diplomatskih predstavnika u Sutjesci. Svega 8 podataka imaju drugačiji sadržaj (građenje, rušenje, smrt kralja ili franjevci).Dakle, u skoro svim pisanim izvorima Kraljeva Sutjeska je predstavljena kao mjesto  odakle vladar vrši svoju dužnost. Pavao Anđelić nudi spisak svih spomena ovog dvora, ali će se ovdje navesti neki od najvažnijih:

– 17. juna 1378. godine, kralj Tvrtko I potvrđuje prava Dubrovčana koja su ugovorena ranijim poveljama
– 23. augusta 1385. godine, kralj St. Tvrtko I obnavlja potvrdu Mlečanima na prava koja su dobili u Kotoru
– 23. marta 1385. godine, kralj Tvrtko I šalje dokument iz Sutjeske u kojem daje svoju vjernost kraljici Elizabeti, Mariji ugarskoj, te poljskoj kraljici Hedvigi
– 30. augusta 1390. godine, kralj Tvrtko I izdaje dokument kojim štiti splitskog nadbiskupa u Sutjesci
– 2. aprila 1394. godine, kralj Dabiša izdaje povelju vlastelinu čiji identitet je ostao nepoznat
– 8. septembra 1395. godine, kralj Dabiša je umro u Sutjesci, a u pisanom izvoru o tom događaju ime dvora se navodi kao Sutescha
– 13. maja 1397. godine, kraljica Jelena ukida carine na Maslinama kod Stoca i u Slanom
– 5. februara 1399. godine, kralj Ostoja obnavlja povelju kralja Tvrtka I iz 1378. godine
– 28. augusta 1415. godine, dubrovački poslanik Ivan Gundulić iz Sutjeske piše o smrti kneza Pavla Radinovića
– 25. maja 1446. godine, kralj Tomaš izdaje povelju Doroteji, udovici kneza Ivaniša Blagajskog
– 2. juna, 21. augusta i 14. septembra 1480. godine, dubrovački  poslanik Nikola  Mihailov iz Sutjeske šalje niz pisama.

U knjizi Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, u poglavlju o srednjovjekovnoj bosanskoj državi, Anđelić navodi kako je dvor u Kraljevoj Sutjesci predstavljao samostalan objekat na otvorenom prostoru, stoga je imao snažnu fortifikaciju, tj. bedeme, dok su ostali dvorovi, kao što je onaj na Bobovcu, bili smješteni unutar gradskih zidina. Izvori na srpskohrvatskom jeziku znaju samo za termin dvor, a u latinskim dokumentima dolaze izrazi curia i aula. U toponomastici sačuvana je samo uspomena na dvor u Sutjesci, gdje se lokalitet sa ruševinama i sada naziva „Dvori“. Također, u izvorima se jedino Kraljeva Sutjeska i Bobovac opisuju kao „stona mjesta“, dakle, mjesta odakle su kraljevi vladali, i gdje su boravili duži vremenski period, to su mjesta koja obilježavaju njihovu vladavinu. Dvor u Sutjesci je jedan od rijetkih koji je izgrađen van okvira grada, pa tako u njegovoj blizini nema tragova citadele, gradskog središta, pa čak ni manjih okolnih naselja. Međutim, on ipak ima arhitektonske elemente svojstvene ostalim dvorovima sa područja Bosne i Hercegovine, a to su: varoš, prostor za trgovinu, franjevački samostan, te dvor sa kapelicom. Vremenom će oko dvora nastati naselje gradsko-varoškog tipa.

Arhitektura i pokretni arheološki nalazi

Objekti koji se nalaze u dvorskog kompleksa Kraljeva Sutjeska nalaze se na padini Teševskog brda, te je, kako objašnjava Anđelić, potočić Urva uspio da u periodu od 500 godina odnese večinu ruševina, a u obzir treba uzeti i iskorištavanje kamenja sa ruševina za izgradnju franjevačkog samostana. te za izgradnju privatnih kuća. Zapadni dio ruševine predstavlja tzv. Dvore, dok se istočni dio, koji je vlasništvo franjevačkog samostana, naziva Grgur.  Dvorska kapela pronađena je u istočnom dijelu dvorskog kompleksa, uz korito potoka Urva. Debljina zidova je 100 – 105 cm, i po tome se uklapa u najopćenitije prihvaćeni standard za monumentalnu arhitekturu XIV i XV vijeka u Bosni. Od značajnijih, većih ulomaka arhitekture dvorske kapele, pronađen je dio gotičkog okvira za crkveni prozor, koji je jako oštećen, ali se crtežima pokušao rekonstruirati njegov mogući izgled, a pronađeni su i ostaci svih uobičajenih elemenata građevine ovog tipa, a to su apside, prozora, prezbiterija, crkvene lađe, te niša u kojoj je stajao svetački kip. Dalje, u dvorskom kompleksu izdvaja se tzv. donja palača od koje su sačuvani samo arhitektonski ulomci zidova, te supstrukcije drvenog stubišta ispred palače. Gornja palača nalazi se u zapadnom dijelu kompleksa, predstavlja jako izduženu građevinu u obliku pravougaonika, a tu su, također, sačuvani ostaci zidova, dijelovi kamenih prozorskih okvira, ostaci keramike i željeza, a tu su i ostaci luga i gara, pa je najvjerovatnije iznad ovog prostora postojalo ognjište. Dvorski kompleks sačinjavao je i aneks gornje palače, te pomoćne zgrade.

Od sitnih arheoloških nalaza, u okviru kompleksa dominiraju ostaci keramičkog posuđa koje, uglavnom, pripada tzv. „slavenskom“ loncu, tu je i rebrasta keramika, majolika keramika. Pronađeni su i brojni ostaci stakla, gdje se posebno ističe crvena čaša sa prikazom zmije, ribljeg kostura i lista, te staklena pločica sa ugraviranom predstavom močvarne ptice. Od metalnih predmeta, treba izdvojiti ostruge i vrhove strijela, oruđe i oružje, alatke, željezne zdjele. U dvorskom kompleksu pronađena su samo 3 ulomka rezbarene kosti, a Anđelić pretpostavlja da se radi o ulomcima nekog muzičkog instrumenta.

Autorka: Zerina Kulović

Upute na tekst:

Anđelić Pavao: Bobovac i Kraljeva Sutjeska. Stolna mjesta bosanskih vladara.
Anđelić Pavao u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine.
Sijarić Mirsad: Nalazi majolike XIV i XV stoljeća iz Bobovca i Kraljeve sutjeske.
Stratimirović Đorđe: Kraljevski dvori Sutjeska i Trstivnica.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! 🙂