"Cvjetovi zla" Charlesa Baudelairea

Charles Baudelaire

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Cvjetovi zla Charlesa Baudelairea

Charles Pierre Baudelaire je bio francuski pjesnik, prevoditelj, književni i umjetnički kritičar čija reputacija prvenstveno počiva na Les Fleurs du mal ili Cvjetovi zla, koja je bila možda najvažnija i najutjecajnija pjesnička zbirka objavljena u Europi u 19. stoljeću. Baudelaire je svoju inspiraciju crpio iz svog života, iz svega onoga što je proživio sa svojom obitelji i u ljubavnom životu i sve to je bilo poticaj u njegovoj poeziji. U izboru motiva, izraza, jezika, ugođaja i atomofere stvarao je potpuno novu i izvornu pjesničku ličnost. Među modernim pjesnicima prvi je prikazao sumornost urbanih situacija i perpektiva, obrađujući njihove potpuno nove, nezamislive motive i simbole.

Charles Bauldaire je bio posve originalna i individualna pjesnička ličnost. On je u punom smislu preteča simbolizma, te moderne poezije uopće i upravo njegova pjesnička zbirka Cvjetovi zla sadrži sve elemente kasnije simboličke poezije. Glavo djelo Bauldaira, objavljeno 1857. godine, izazvalo je svestranu diskusiju. Ipak Baudelairovi poetski motivi, sugestivnost potpuno novih metafora, snaga i neposredna životnost simbola, najviša dotjeranost jezika, složenost u zapažanjima, oživljavanje sinestezije izborili su Baudelairovim ostvarenjima priznanja. Baudelaire se u svemu odupire dotadašnjim lirskim konvencijama, bile one tematskog ili formalnog karaktera. Umjesto romantičarskog sentimentalizma i pejzažnih motiva, Baudelaire otkriva nove ljudske senzibilitete. Ostajući u svom vremenu, zatvarajući se u ugođaje urbane sredine i zatvorene vidike, on analizira vlastita osjećajna stanja: svoje nemire, tjeskobe, doživljavanja smrti kao osnovnih opsesija. Iz tih osjećajnih stanja izbija i neodređen pjesnikov revolt koji se javlja u ciničnom odnosu prema ljudima i životu, slavi ono što je nemoralno, nezdravo, te odvratno. Baudelairova poezija prodire duboko u psihu, to je obraćanje svom dubokom “ja” , punom tajnovitosti, nedefiniranosti, te tamnih i nejasnih slutnji.

Baudelairovi Cvjetovi zla, djelo je koje je izazvalo veliki skandal, jer za ono vrijeme je bilo previse slobodno, te je iz tog razloga naišlo na osude. Međutim ni to nije spriječilo Baudelairov uspjeh koji je prisutan i u današnjici.
Na početki zbirke on se obraća čitaocu, te se jednim dijelom upoređuje sa njim, sa svim svojim čitateljima.

Jedino dodada! – Kroz beskrajne sate
Dok sanja vješala, puši lule skromne.
Znaš je čitatelju, nekaznicu lomnu
Hipokrite stari – moj jednaki- brate!

Baudelaire čitave cikluse pjesma posvećuje ženama. Njegov odnos prema ženi izuzetno je čudan. Za razliku od ostalih pjesnika koji su ženu uzdizali do nebeskih visina, Baudelaire prezire ženu nazivajući je demonom, mučenicom, prokletnicom.

Djevice, demoni, mučenice bijedne!
U preziru zbilje i njezinih uza
Sve beskraja žedne nezbludne il’ čedne,
Čas krikova prene, a čas prene suza,
Nad našim se paklom, munja nadsrne,
Grči duša moja: žali vas i voli,
Jer ko ganje peće že| muka žene,
Srca vaša – mize ljubavi i boli!

Baudelaire je išao iz krajnosti u krajnost. Izražavao je svoju ogorčenost ženama, smatrao ih je nesposobnim i ograničenim bićima. Žene koje su inspirisale Baudelaire su bile žene koje su prošle kroz njegov život i ostavile traga i negativan utjecaj:

Dugo! Uvijek! U kosu ću ti tkati
Rubine, safire, dare skupocijene!
Želji ćeš se mojoj uvijek odazvati.
Jer ti si mi čaša sanje dragocjene
Iz koje ispari vino uspomene!

Simbol ljubavi Baudelaire je dijelio na dvije komponente, seks i erotiku. Seks je često fizički kontakt, dok je erotika nešto duhovno što se događa u čovjekovoj psihi i što obično nema nikakve veze s fizičkim kontaktom. U Baudelairovim pjesmama preovladava ljubavni zanos prema ženama simbolima ljepote i zla koje pjesnik istovremeno voli i mrzi.

U postelju skrivaš zvijezde same,
O nečista ženo, okrutna od čame!
Da ti se u igri posobone zubi
U jaslama trajnim novo srce ljubi.

Baudelaire, prokleti pjesnik, bio je kontraverzan ličnost za svoje vrijeme o čemu svjedoče i njegove pjesme. trebalo je proći mnogo godina da bi narod shvatio vrijednost njegovih stihova. Vodile su se mnoge polemike oko toga da li je ono što je bolesno u stvarnosti bolesno i u umjetnosti. Baudelaire bio je zasigurno psihički nestabilna i nezadovoljna osoba koja nije bila zadovoljna svojim životom i koja je spas pronalazila u opijumu i alkoholu. No svakako je to njegovo nesređeno psihološko stanje napravilo od njega jednog od najboljih pjesnika svih vremena.

Sva priroda hram je gdje stupovi živi
Izrijecima mutnim ponekad se glase:
kroz šumu simbola čovjek probija se
i pod njinim prisnim pogledima živi.                                                    

U pjesmi Suglasja Baudelire je iznio vlastitu poetiku. Osnovni je zadatak pjesnika da uočava i pronalazi u toj “šumi” simbola analogije, suglasnosti, a ta srodnost svih elemenata prirode poetski se može izraziti samo simbolom, usporedbom, metaforom, alegorijom.            

Baudelaire je svojom poezijom, unoseći u nju ponovo subjektivni osjećaj kao bitnost, ali ne u romantičarskom smislu, ne iznoseći toliko goli osjećaj koliko “dušu”, psihu čovjeka, a s druge strane ostvarujući posebnu viziju života, on jedoista otvorio put poeziji i uopće stvaralaštvu simbolista, koji će se pojaviti kao direktna reakcija na njihovu poeziju.

Autorka: Elma Mujić

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima. Hvala! 🙂