Poezija: Luka Bošković

Luka Bošković

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Pomrčina Sunca i Mjeseca

Crnina pokriva planetu, duboka žalost
Obgrlila ljudski rod, ljudsko zajedništvo.
Svaka duša rano ubrana našega vrta
Crninu tu nebesku svoji sjajem
Svojom žestinom života što
Žestinu na Zemlji nije imao vremena ni priliku
Potrošiti, pa ju troši na nebu prenoseći žar
Onima što svoj žar gube
Onima kojima se njihov žar gasi.
Onima čiji žar još na Zemlji može da gori
Onima čiji žar jejoš rano na Nebu da bdi.

Među zviježđem tim, zviježđem svih nas
Sunce bi glavno bilo, Sunce bi jezgro bilo
Da ono i dalje gori kao nekad
Da ono i dalje sjaji kao nedavno
Ali od kruga, samo kružnica sjaji
Jer i Sunce je crninu obuklo
Kamen nekad zemaljski
Kamen ranjavan višestoljetnim udarcima
Kamen daleki, kamen što jedno lice krije
Ono uze kao svoju odoru
Svoju žalost da prikaže
Crninu ono je obuklo
I samo prsten ostade da sjaji.Prsten među zvijezdama, prsten zapostavljen
Od starih vremena razdor Zemlje i Neba
Prsten čeka, da Zemlja opet ka nebu poleti
Ka nebu poleti, prsten Nebu da pokloni
I da Nebo od radosti opet
Kao u stara vremena
Opet
Potopi ovu našu Zemlju.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Sunčeve pjege

Navikli smo u mislima Sunce zamišljati
Kao kuglu svjetlosti žute što isijava
I hrani naš zeleni svijet kako bi
Zeleni svijet hranio nas.

Mada, kao što uvijek biva, naša zamišljanja
Sjena su stvarnosti, ne kao sjena što
Se stvara kad nešto na put stane
Suncu našem, već sjena koja
Oscilira i bježi od same svjetlosti
Kao da će je svjetlost progutati.

Povremeno se nešto desi u magnetnom polju
I umjesto žute kugle čiste bude
Žuta kugla pjegava.

Tragedija jedna, pjega jedna
Smrt jedna, pjega druga
Raskid jedan, pjega treća
Pad jedan, pjega četvrta
I tako to dalje.

Mada pjege prave nisu toliko loše
A nisu ni toliko stalne ni trajne
Već pjege sjene, one sjene
Što od svjetlosti bježi
Ostanu, i ostanu, preostaju.

Povremeno se nešto desi u životima našim
I umjesto žute kugle čiste
I umjesto žute kugle pjegave
Buda crna kugla pjega.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Plima i oseka

I

Ko pliva po površini, taj vidi samo plavetnilo
Modrinu mora i plavost neba, a horizont nevidljiv
Onima koji ne vide nijanse među bojama.

Ko pliva on se samo kreće na jednoj ravni
Uspravno i vodoravno, kao da se nalazi
U prostoru od dvije dimenzije.

Ko pliva, on ni leti, a ni ne roni
Jer da leti, bio bi među oblacima i galebovima
Jer da leti više, bio bi među zvijezdama i planetama.
Jer da roni, bio bi među ribama i ajkulama
Jer da roni dublje, bio bi među gradovima i hramovima
Koji su progutani vodama vremena
Prožvakani zubima soli
Prožderani dubinama vječnosti.

II

Mada kada se voda povuče, ostavlja ostatke
Što njena utroba nije svariti mogla
Što je previše čvrsto i za zub vremena
Što je i previše teško za slanoću raspada.

Ostanu crvene stijene urezanih riječi
Umor, iscrpljenje, kraj
Ostanu zgrade nekog davno završenog raja
Trg, ulice, luke

Ostane i pjesak ukrašen kamenčićima
Keramičkim ostacima, kostima
A među komadićima prošlih svjetova
Ostane i jedan jedini sat
Kazaljke, minute, krug
Ostane i jedan jedini sat
Što i dalje otkucava
Do nule

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Komete

Po mreži kruži da je jedan čovjek
Jedan univerzun. Ako je to tačno,
Zašto je onda koža prazna lijepa,
Ako je svemir lijep zbog zvijezda?

Kao što kometa ukrasi noć, tako što
Za sobom ostavi zlatnu liniju
Da li i koža bude ukrašena kad
Britva nacrta za sobom crveni trag?

Kao što zvijezde sjaje na nebu i kad
Se sastave, daju jedno ime, jedan mit
Da li i posjekotine urezane u kožu kad
Se sastave daju jednu bol, jednu priču?

Kao što svijetlosti zvijezde do nas dopire
Iako možda ta zvijezda više ne sjaji
Da li i ožiljci naši što nekad bijaše modri
Govore šta su bili, iako ta rana više ne boli?

Kao što možda neko nekad posvjedoči
Da je sazviježđe izgubilo jedan dio
Da li i mi možemo vidjeti u očima
Da je jedna tužna priča zaboravila svoj kraj?

Po mreži kruži da prašina zvijezda
Čini čovjeka. Ako je to tačno
Zašto je onda sjaj zvijezda lijep
Ako je čovjek ružan zbog tragova života?

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Oblik Zemlje

I dalje se ne zna (zna se, ali neki se vole
Praviti da su posebni) ono što je
Dio svih naših života, ono što je
Dio naše svakodnevnice, ono što
Nikada ne zastanemo da dobro promislimo
Kako utiče na naše živote i našu svakodnevnicu?

Toliko rasprava iza nas
Toliko dokaza, hipoteza, teorija iza nas
Da se formira, da se stvori ono što
Danas živimo, čime letimo, šta gledamo
Čime učimo, čime putujemo, hodamo
Čime znamo gdje smo i kako smo tu.

Toliko ljudi stvaralo formule,
Koristilo funkcije, pravilo karte
Da danas znamo gdje smo i kako smo
Dospjeli do toga gdje jesmo.

Toliko toga, a toliko malo toga
Zastajanja našega ljudskog puta
Da znamo odakle smo, ne porijeklom,
Otom potom drugi put, ne sada.
Već putem civilizacije koja se uvijek gradi
Da bi oblik zemlje ne bio kugla, pa jaje
Pa elipsa, pa na kraju geoid
(Da nije ravna, znalo se i odavno
Od lopte pa do kornjače)
Da bi završilo kao humanoid-planetoid.

Toliko istrošenih šestara, papira
Ugljenih štapića, tinte, voska
Ravnala, teleskopa, stakla
Leća, vremena pri svijeći i vida
A da ne zastanemo i umjesto hvala Bogu
Kažemo i nekad Hvala velikanima
Na čijim ramenima stojimo.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autoru i kratka napomena o poeziji:

Luka Bošković, student arheologije i historije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, piše seminarski rad „Ruđer Bošković – Život i djelo“. Tokom čitanja literature za seminarski, dobio je inspiraciju za pjesme koje imaju zajedničko ime kao i neka naučna djela Ruđera Boškovića. Pjesme sa njegovim naučnim djelima nemaju ništa zajedničko osim naziva, ali Luka želi da kroz svoje pjesme iskoristi imena Ruđerovih djela da istovremeno podsjeti ljude na velikana XVIII stoljeća kakav je bio Ruđer Bošković i da iskoristi astronomsku tematiku kao alegorije o negativnoj strani ljudske psihe ili života. Naravno, nisu sva imena djela iskorištena kao inspiracija za pjesmu. Nešto mora ostati i za poslije fakulteta.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima. 
Hvala! 🙂