Dženita Čizmo
Putnici
Opet ti i ja
Dugo negledani prijatelju
Kako ti se čini naša razdaljina
Ti gore, dominiraš mojim nebom
Ja dolje, iz voza te čuvam pogledom
Nije nas niko zavadio
Ja tebe uvijek čuvam za ona
Otrcana vremena
Kada jedno drugom, ko po običaju
Pričamo o svemu
Voz je poprilično prazan
Mozda sam i jedina tu
Putnik
Slušam njegov tutanj po šinama
I buljim povremeno u tamu
Sa one strane prozora
Da li svojom noćnom svjetlošću
Dopireš do tamnih dubina ljudi
Kad pomisle da svi spavaju ako je mrak
Da i oni su mirni ako je noć
Šta se dogodi onda kada ih razbudiš svojim
Svjetlom
Uživaju li kao ja u tvojoj prisutnosti
Ili se radije kupaju u tami svoje lakomislenosti
Voz će ubrzo doći na stanicu
Ti, mjeseče, imaš već svoju utabanu putanju
Mene će moje noge dovesti do odredišta
A i drugi će stići ondje gdje silno putuju
Bilješka o autorici:
Dženita Čizmo, rođena 1999 godine u Travniku, je studentica psihologije na Filozofskom falultetu u Sarajevu. Trenutno uči kineski jezik i u slobodno vrijeme voli da crta i da piše poeziju i na taj način da izražava svoju kreativnost. Iako voli reći da čita dosta knjige, trenutno je više u stanju prikupljanja knjiga.
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! 🙂
