Izbor iz proze: Branko Ćopić

Književnik (pripovjedač, pjesnik, romansijer, dramski pisac) Branko Ćopić je rođen 1.1.1915. godine u Hašanima pod Grmečom. Prvi rad pod naslovom “Braco” objavio je u omladinskom časopisu “Venac” (1928). Neka od njegovih najpoznatijih djela su: “Priče ispod zmajevih krila”, “Doživljaji mačka Toše”, “Orlovi rano lete”, “Ježeva kućica”, “Bašta sljezove boje”, itd. Za književni rad Branko Ćopić dobio je Njegoševu nagradu i nagradu AVNOJA-a 1970. godine, nagradu Akademije sedam umetnosti 1938., Rakićevu nagradu 1939. godine, i niz drugih. Odlikovan je ordenom zasluga za narod I i II reda, Ordenom bratstva i jedinstva I reda. Bio je redovan član SANU i član Akademije nauka u umjetnosti Bosne i Hercegovine. Umro je u Beogradu 1984. godine.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Nećeš mi vjerovati

Nećeš mi vjerovati ali sve je ovo istina, mačkove mi pređe! Imam ti ja jednog zmaja, mog starog prijatelja, i kad god zaželim da vidim i čujem neobične stvari, ja mu samo podviknem:
– Hej, ti, stari obješenjače, raširi krila da vidimo šta se po svijetu radi!
Moj prika zmaj na to samo kihne i strese s leđa prašinu, čitav oblak i po, pa raširi duga sjajna krila i zapjevucka:
– Oho-ho-ho, ce-de-ef, gotovo je, polazimo!
Ja mu onda vežem ispod krila jednu staru korpu za ugalj, smjestim se u nju, ponesem sa sobom durbin, udicu, mrežu za leptire i za zvijezde padalice, i još koješta drugo zajedno s četkom za zube, pa raportiram:
– Spreman za pokret! Đi, đi!
Poleti zmaj pod modro nebo i gore u visini tako raširi svoja blistava krila da njima zakrili, čini mi se, čitavu zemlju. Pod odbljeskom njegovih krila sve se na zemlji izmijeni.
Zatrepere nepoznata svjetla, jave se tajanstveni pjevači, ožive čudne sjenke. Ja onda potegnem svoj durbin i počnem da razgledam šta se to radi na zemlji, ispod zmajevih krila.
Da samo vidiš čuda!
Dolje se vide ne samo obične, svakodnevne stvari, nego i sve ono o čemu ljudi maštaju, čega se plaše i što u sebi smišljaju. Vidi se, na primjer, neobična raketa koju već godinama smišlja i konstruiše poznati naučnik. Uporedo s njom šeta nemirni bučni obješenjak đavo, gospodar planinske rijeke, kako ga je to zamislio praznovjeran seljak.
Ima još i čudnijih stvari.
Evo, vidi se čarobno pseće carstvo o kome sanja pas Šarov, pa se vide dva nasmijana čudesna dječaka. Proljeće i vjetar Jugo, kako s hukom dolaze s mora, pa… pa evo malog čvorka koji traži prošlost, pa tajanstvene morske ribe koja guta bocu s pismom, pa dječaka koji razgovara s Mjesecom, pa razbojnika koji štiti ptice, pa…
Bezbroj se čudnih stvari dozna i vidi kad se nad zemljom rašire krila svemoćnog i svevidećeg zmaja Fantazije.
Ja onda ne budem lijen, već, sjedeći u onoj korpi pod krilima zmaja, zabilježim sve što sam vidio i čuo i – eto ti – ispadne čitava knjiga.
Nećeš mi vjerovati, ali kažem ti: mnogo istine ima u ovim pričama pokupljenim ispod zmajevih krila.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Izokrenuta priča

(Ova je priča pretrpjela zemljotres, pa je u njoj sve ispreturano. Pokušajte vi da svaku riječ vratite na njeno pravo mjesto.)

Tek je brdo izišlo iza sunca, a krevet skoči iz prostranog čiče, navuče noge na opanke, stavi glavu na kapu i otvori kuću na vratima.
– Gle, noćas je zemlja dobro pokvasila kišu! – začuđeno progunđa brk sučući čiču, pa brzim dvorištem požuri niz korake, istjera štalu iz krave i reče:
– Rogata livado, idi pasi u zelenoj kravi, a ja ću noge pod put, pa ću poći u drva da donesem šume.
Čiča stavi rame na sjekiru i namignu babom na svoje oko.
– Bako, skuvaj u jajetu četiri lonca dok se posao vrati s čiče. Danas će ručak slatko pojesti starca.
Put raspali niz čiču dižući svojom širokom prašinom oblake opanaka. Od toga se uplašiše neka kola, pa u trku izvrnuše konje, a uzda ispusti kočijaša i bubnu ledinom o leđa.
Događaj se uplaši od ovoga neobičnog čiče i opruži polje preko nogu jureći brže nego brdo preko zeca. Najzad, kad je bacio sebe ispred pogleda, od zuba mu zacvokota strah i glava mu se diže na kosi: iz obližnjeg vuka virila je krvoločna šuma!
– Au, sad je bostan obrao čiču! Obuzet ludim starcem, naš ti strah preskoči preko čakšira i podera trn, pa brže od polja potrča preko zasijane zvijezde.
Pred kućnom babom dočeka ga vjerni prag.
– Tako mi svetog vuka, eno nedjelje u šumi! – viknu glasina hrapavim čičom.
Kuća se prepade, uskoči u babu i zabravi ključ vratima, a siroto drvo pope se na čiču i gore se uhvati granom za ruke očekujući dvorište da dojuri u vuka.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala!
🙂