Jacques Prevèrt, veliki francuski pjesnik čije stihove krasi jednostavnost izražaja, rođen je 1900. godine. Njegov umjetnički angažman je bio toliko značajan, naročito u Parizu, da su ga prozvali “pjesnikom Pariza”. Na samom početku njegovog stvaralaštva, stihovi mu odišu tada vladajućom poetikom nadrealizma. Neke od njegovih najpoznatijih pjesama, kao što su “Barbara” i “Uvelo lišće”, uglazbljene su od strane poznatih francuskih muzičara. Prvu zbirku pjesama pod naslovom “Riječi”, objavio je 1940. godine, a u njoj su sakupljene sve pjesme koje je do tada objavljivao pojedinačno. Pored djelovanja na polju poezije i muzike, radi i kao saradnik mnogih filmskih režisera. Umro je 1977. godine.
Ko je?
Ko je?
Niko.
To samo kuca srce moje
vrlo jako
zbog tebe,
ali napolju
mala bronzana ruka
na drvenoj kapiji
stoji nepomično
i ne mrda.
Ne mrda ni malim prstom.
Barbara
Sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo
Nad brestom toga dana, a ti si hodala nasmijana
Prokisla, radosna, očarana, pod kiššom
Sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo nad brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smiješila si se, i ja sam se smiješio
Ti koju nisam poznavao,
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se toga dana
Ne zaboravi
Neki čovjek je stajao u trijemu i
Viknuo tvoje ime, Barbara
A ti si po kiši k njemu potrčala
Radosna, prokisla, očarana
U njegov zagrljaj palaSjeti se toga Barbara,
Ne ljuti se što ti govorim ti
Ja kažem ti svima koje volim
Čak i onima koje sam jednom vidio
Ja kažem ti onima koji se vole
Čak i onima koje nisam upoznao.
Sjeti se Barbara i ne zaboravi
Tu kišu mudru i sretnu, na svome licu sretnom
Nad ovim gradom sretnim
Tu kišu iznad mora i iznad arsenalom
Tu kišu što je pala na brod iz Cezana
Oh, Barbara
Rat je je svinjarija velika i šta je sa sobom sada
Pod kišom kanonada ognja, krvi i čelika
A onaj koji te je grlio, zaljubljeno
Je li umro, nestao ili još uvijek živi
Oh, Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Jednako kao i tada
Ali to nije isto, i sve je srušeno
To su porotne kiše, strašne i neutješne
To nije oluja više od ognja, krvi i čelika
To su naprosto oblaci
Što kao pseta crkavaju
Kao pseta što nestaju u mlazu vode
Nad brestom
Da trunu negdje daleko, daleko, daleko od bresta
Od koga ništa ne osta.
Barbara, Barbara
Pariz u noći
Tri šibice kresnuh u noći,
prvu da ti vidim lice,
drugu da ti vidim oči,
posljednju da ti vidim usta..
Onda pomrčina – da se svega sjećam,
dok te u naručju svome stežem sretan.
Za tebe moja ljubavi
Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi
Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi
A zatim sam otišao na trg roblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.
Izgubljeno vrijeme
Pred ulazom u fabriku
radnik se odjednom zaustavi,
lijepo vrijeeme bješe ga cimnulo za rukav
i kako se okrenuo
pogleda u sunce
crveno i okruglo
tek probuđeno iz neba dubokog.
I namignu mu
onako srdačno.
Zbilja
zar ti se ne čini
ipak malo glupo
po ovakvom danu
rintati za gazdu?
Dunjalučar 