Beogradske šume

Grudi mi sretoše sablji bezbroj
Nijedna ne posiječe i ne zasja krvlju mojom
Ništa ne bi oštro k'o vlasi kose njene
Čemerne i guste kao Beogradske šume
Kad one usniše u mom zagrljaju
Bez mača i bez noža, srce mi nježno iščupaše

Ja tumarah dolinama mnogim i iz svake nađoh spas
Al u kosama njenim lanenim, zalutah i sebe izgubih

Mnoga su polja bojna za mnom ostala pusta
Al grane vijugave, očešljane, prostrte po vratu njenom
Zarobiše ovog ratnika hrabrog

Mramorno more ja preplivah i pokorih
Al u valovima zjenica dvaju do grla se duša utopi

Ratna košulja gruba, tijelo mi cijepat’ nije smjela
već ga ogrebaše svilene nježne skute njene

Grlo mi paraše pića loša i ne usmrtiše krv uzavrelu
Al slatko šerbe sa usana njenih
U dahu jednom, ja smrt svoju popih.

U uglovima bića

U uglovima bića moga
Krhka se mećava rađa
Kivna plaha, da probudi
Mila sanjanja predgrađa

Slatko bdijenje draži mi kosti
Ništa jače od ptičijeg leta
Tjera i goni prašinu svu
Što krila je zrake tisuć’ ljeta

Dah magli zoru i usnuli grad
Topi se čelik podno ruže
Malaksala je sudbina naša
Životi nam samo do smrti služe

Cvijeće bajno livade grli
Od strahe bliske jesenje smrti
Što li decembar samo dočeka
Usamljen, grub, četinar ljuti?

Pokradoh rosu za ljubav ovu
Da njom isperem srce tvoje
Od krila majčinog pa sve do kraja
Kratak je put za ljubav u dvoje

Cipele za Tatjanu

Krcka mi prozor
Kiša ga vrijeđa
Znam da te boli
Sve to iza leđa
Umiri sebe
Druge ti nema
Koje to gromove
Nebo nam sprema
Crkni al’ šuti
Glasno umukni
Takva su pravila
Od duše ustukni
Psuj ako hoćeš
Ne čuje niko
Kad krik bi bacio
Glasno je toliko
Mrse mi nešto
Ne znam šta hoće
Koji vam sotona
Poturi voće
Crkni al samcat
Družba je zla
Ne možeš s ljubavi
Pod crnog tla
Voljeti smiješ
Al kletva je jasna
Bistvovanje samo
U cvjetanja kasna
Umri i bježi
Jer život je sranje
Sve što je divno
Probudi sanjanje
Žile su vrele
A srca hladna
Postelja topla
Al sujeta gladna
Kolji il moli
Baš je to isto
Kolko god čistio
Neće bit čisto
Kad staneš ulicom
Sve je to hrapavo
Para ti pete
Srce je blatnjavo
Trčat bi mogo
Al brzo nikad
Kad god da kreneš
Stići ćeš ikad
Dal nekog voliš
Briga me boli
Ostaše u jesen
Grozdovi goli
Šta men sad znači
Tvoje perje novo
U hartiji mojoj
Mrtvo si slovo
Što draga Tatjana
Ne volje ti mene
Zar puno sam žalio
Vino i žene
Nisam ja kriv
Kriv sam samo ja
Ne sija to zvijezda
To zvijezda sja
Blago se onom
Što kose ti dira
Od nesrećne Moskve
Pa sve do Alžira
Crknite cvjetovi
Crknite lale
Niste nosu njenom
Miris svoj dale
Crknite ruke
Što gubite mnogo
Smrt ja i ne znam
Al umrijet bih mog'o
Kleknite trave
I gvozdena polja
Šuti, ne laži
Neće doć bolja
Možda da kožu
Oderem svoju
I prefarbam je
U neku tvoju boju
Da napravim cipele
Za noge te tvoje
Da gaze mi tkivo
Dok korake kroje
Možda bih tako
Jedino znao
Poljubit ti stopala
Ma svijet bi stao
Krhka i mala
Ko vilina krila
Ipak si tada
Snažna baš bila
Valjalo je skupit
Nervi i mišića
Da zgaziš mi srce
Zbog novih otkrića
Plako sam ja
Plakala i ti
Laž baš ne pali
Kad nemaš šta kriti
Bolna ramena
Bolne mi uši
Ta lažna sreća
Pluća mi guši
Recite Tatjani
Da ovdje sam crko
Od ljubavi malehne
Svijetlo je mrko
Nebo je plavo
Al ne vidim više
Štrik je visoko
Pjesnik ne diše….

Blješka o autorici:

Jasmina Ejubović, rođena je u Tuzli, 2000. godine te živi u Lukavcu. Završila je Behram-begovu medresu u Tuzli, 2019. godine i trenutno studira Međunarodne odnose na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu. Zanima se za svjetsku književnost i u slobodno vrijeme piše poeziju i priče. Govori engleski i turski jezik, te samostalno uči francuski. Redovno piše članke za omladinski časopis „Preventeen“ te je aktivna članica kluba mladih u CEI Nahla „Tignum“.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima. 
Hvala! 🙂