Grahić Erzad, Sarajevo
Bačena knjiga – portret Sarajeva
Bačena knjiga! Podigla sam je sa poda da je ne zgazim. – početak je kratke ispovijesti napisane crnom tintom na požutjelom papiru prve stranice knjige Troja-potraga za istinom: Ilijada, Odiseja, koju sam pronašla tokom jedne od svojih svakodnevnih, malih, arheoloških ekspedicija po Sarajevu. Labirint sarajevske pijace Ciglane, pored svježeg voća i povrća, mlijeka i mliječnih proizvoda, rascvjetanih krizantema uredno složenih po bojama i spremnih za upijanje suza na nekom od obližnjih grobalja, nudi i buvljak na kojem se mogu kupiti vlagom, vatrom ili zubom vremena nagrižene knjige. Ispod tezgi presvučenih plavim najlonom na kojem leže bolje očuvane knjige, nalaze se kartonske kutije što, poput nekih vremenskih kapsula, čuvaju sjećanja. U tim kutijama su poluraspadnute knjige čije stranice proždire plijesan. Jedno u nizu izgubljenih sjećanja utjelovljeno je u grčevito ispisanoj ispovijesti koja, umjesto potpisom, završava riječima: Rat, 14.6.1994., Grbavica-Sarajevo.
Knjiga koju 2016. godine nalazim u dubini kartonske kutije, nosi svjedočenje nastalo dvije godine prije mog rođenja, tjera me da zamislim ulice Sarajeva kakvog danas poznajem, preplavljene zgaženim, krvlju isprskanim knjigama. To svjedočanstvo, knjiga o potrazi za istinom, predstavlja samo jedan od primjera, načina na koji grad ispoljava svoju sposobnost komunikacije.Naravno da se na sarajevskom buvljaku nalazi niz predmeta kojima mogu biti dodijeljeni epiteteti bačeno, izgubljeno, nestalo, traženo. Kada tu ugledam dječija kolica, cipele ili cipelu, stare udžbenike, stolove i stolice rasklimanih nogara, fotografije i razglednice, pokušavam spoznati poruku koju sa sobom nose i pitam se da li grad na taj način pokazuje da je svjestan mene, i svih onih koji žele zaviriti ispod kartonskih kutija, plavih najlona i betonskih zidova.
Prisustvo velikog broja izgubljenih predmeta ukazuje na odsustvo velikog broja ljudi. Brdo bačenih knjiga upućuje na nestanak i smrt onih koji su te knjige nekada čitali, dodirivali, s ljubavlju poklanjali. Na taj način grad kao urbano središte postaje sjecište prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Svi elementi koji grad čine gradom, učestvuju u stvaranju cjeline koja funkcioniše poput jednog džinovskog organizma, pa se moramo zapitati šta bi sve, kada bi imale sposobnost govora, rekle ulice i parkovi, zgrade i naselja Sarajeva, kakva bi bila njihova ispovijest. Kao što zgrade i ulice predstavljaju gradsku makrosferu, ono što se može vidjeti iz daljine i što čini krajolik jednog grada, tako su izgubljeni i bačeni predmeti sastavni dio njegove mikrosfere, prostora komunikacije koji ukazuje na odnos grada i onih koji žive, ili su živjeli u njemu.Za razgovor je potrebno dvoje, a knjiga koja je bačena, pronađena, pa ponovno izgubljena u vrtlogu sarajevskog mikrokosmosa, traži i pronalazi sagovornika.Neimenovani svjedok iz prošlosti na svjetlost dana iznosi, oživljava i oneobičava svijest o životu i historiji jednog grada.
Sarajevsko naselje u kojem živim, zgrade pokraj kojih prolazim, knjiga koja ulazi u malu kućnu biblioteku, individualnu poput otiska prsta, proživljava vlastitu Ilijadu, i poput Odiseja kreće na neizvjesno putovanje, stvara mapu jednog grada, nosi sjećanje neimenovanog svjedoka, pamtimrtvilo i smrt. Njeno putovanje je potraga za sagovornikom, čitateljem koji će pored epiteta bačena, moći dopisati i epitet pronađena, koji označava kraj njenog odisejskog putovanja.Međutim, iako je prestala putovati, knjiga nastavlja svoju sarajevsku pustolovinu, uvijek i iznova ukazujući na sadašnjost koja se suočava sa prošlosti u formi jedne kratke ispovijesti. Zbog toga se moram pitati da li sam ja sagovornik kojeg je ova knjiga tražila, da li sam ja našla nju, ili ona mene, gdje je bila prije 1994. godine i kome je sve pripadala, koliko je puta bila pronađena i koliko puta je iznova kretala na putovanje.
Autorka: Zerina Kulović
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤
Dunjalučar 