Žene, društvena pravda i porodica

Spolna razlika spada u jednu od glavnih filozofskih tema, ako ne i glavnu, našeg doba. Prema Heideggeru, svako doba ima jednu temu za promišljanje, i samo jednu. Spolna razlika je vjerovatno tema našeg doba koja bi mogla biti naše spasenje kad bismo o njoj razmislili.

– Luce Irigaray, Etika spolne razlike

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Žene, društvena pravda i porodica

Politički teoretičari različitih orijentacija, ne samo u dalekoj prošlosti već i početkom 20. stoljeća, dijelili su uvjerenje da je u prirodi zasnovano ograničenje žene na porodicu, te pravno i običajno potčinjavanje žena njihovim muževima. Ograničenje žene na privatnu sferu opravdavalo se je njenom partikularističkom i emocionalnom prirodom, za razliku od muškarčeve, koja je univerzalistička i racionalistička. U zapadno – evropskoj filozofijskoj tradiciji ostalo je posebno uticajno Aristotelovo učenje, prema kojem žene nisu sposobne da razviju osjećaj za pravdu, a njihov razum nema onu vrstu autoriteta koju ima muškarčev. Aristotelijanka tradicija političke misli izvršila je uticaj sve do Sigmuna Freuda.

John Stuart Mill u svom eseju Potčinjavanje žena naglašava da su žene sposobne za jednaka postignuća u odnosu na muškarce u svim sferama, te pretpostavlja da je spolna podjela rada unutar porodice najprikladnija podjela rada između dvije osobe. Savremeni teoretičari su napustili historijsku pretpostavku o ženinoj prirodnoj inferiornosti, i prihvati da su žene slobodne slobodna i jednaka bića, sposobna da uđu u sferu javnog i političkog života. Zanemarivanje porodice bilo je prisutno unutar liberalnog feminizma koji je prihvatao podjelu između javne i privatne sfere, i koji je u svojim počecima tražio rodnu jednakost u javnoj sferi.

Vremenom, feministice su utvrdile da za rodnu jednakost odlučujuća su pitanja vrednovanja i podjele rada unutar porodice, te su postavile tezu privatno je političko. John Rawls u Teoriji pravde prekida sa tradicijom političke misli koja porodicu ne promišlja predmetom društvene pravde. Rawlsova teorija pravde čini se obećavajućom, jer se tvrdi da porodica treba da bude ustrojena sa dva principa pravde: 1. princip jednake slobode (za sve ista prava) i 2. princip razlike (raspodjela dobara).

Feminističke teorije dovode u pitanje žene i žensko u patrijarhalnim diskursima, u kojima su zanemarivane, ili im se odricala vrijednost. Žene i žensko se žele načiniti vidljivim pokretanjem ženskih pitanja, te njihovim izjednačavanjem sa muškarcima u društveno – ekonomskim i intelektualnim sferama javnog života. Pokazalo se da nije jednostavno uključiti žene u one teorije iz kojih su prethodne bile isključene, jer je ovo isključivanje predstavljalo fundamentalni princip patrijarhalnh diskursa, društava i država. Potiskivanje ženske spolne razlike naročito je opasan korak jer on prekriva da je univerzalno stanovište prerušeno partikularno stanovište, koje dopušta uključivanje ženskog samo po cijenu njegovo negiranja i izjednačavanja sa muškim standardom.

Susan Okin tvrdi da se Rawlsova hipotetička procedura ugovora može revidirati i da se u nju može ugraditi feminističko zalaganje za pravdu unutar porodice. Ona brani koncepciju prvobitnog položaja, ali zahtjeva da se umjesto glava porodica zamišljaju stvarno rodno neutralni birajući subjekti. U Teoriji pravde se navodi da individue u prvobitnom položaju ne poznaju svoje mjesto u društvu, svoj klasni položaj, svoju snagu, inteligenciju i slično. Rawls ne spominje da li strane poznaju svoj spol,ali naknadno on utvrđuje da je spol jedna od moralno nebitnih slučajnosti koje treba da budu skrivene velom neznanja.

Okin razmatra da li je stvarno moguć rodno neutralni subjekt. U sklopu razmatranja jednakopravnosti žena i muškaraca u liberalnoj feminističkoj teoriji 20. stoljeća, povukla se distinkcija spol / rod, gdje je spol oznaka za biološko razlikovanje između muškarca i žene, a rod oznaka za historijski promjenljiv skup društvenih normi i očekivanja koji propisuju prikladno ponašanje za muškarce i žene. Distinkcija između spola i roda, predstavlja jako oružje feministicama različitih orijentacija. Neke feministice smatraju da priroda nije represivna prema ženama, nego su društveni sistemi ti koji su žensko tijelo postavili inferiornim prema tijelu muškarca. Feminističke teorije imaju za cilj da proizvedu neutralizaciju spolne razlike i spolne politike, te dijele zajedničku pretpostavku o razlici između tijela kao biološkog i prirodnog i uma kao društvenog i ideološkog.

Autor: Senad Arnaut

Upute na tekst:

Luce Irigaray: Etika spolne razlike.
John Stuart Mill: Potčinjavanje žena.
John Rawls: Teorija pravde.

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! 🙂