Proza: Eldar Ćatibušić

Eldar Ćatibušić

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Priča o lavu i hijenama

Promisli dobro, priču o lavu i hijenama.

Kretao se lav noći jedne svojom teritorijom, sam.

Naiđe čopor hijena zavijajući, vrišteći, pored rijeke, te ga primjetiše.

Hijene ko’ hijene, ugledaše priliku da napadnu te počeše kružiti. Lav se ne plaši očito je, ali uviđa da se sam izboriti neće moći. Odbija ih snažno a one navaljuju svaki put sa većim žarom. Već je iscrpljen, sa tijela vise mu komadi mesa, polahko se predaje sudbini..
U tom trenutku iz žbuna iskače drugi lav počinje glasno rikati, hijenama hrabrost polahko iščezava, umorni lav dobiva nadu. Lavovi kreću u napad, ranjeni ih pokušava barem zastrašiti rikom, a drugi snagom odbiti, u čemu uspijevaju. Hijene vide da su nadjačane, bježe na sve strane, zavijajući, vrišteći..
Lav spasilac oblizuje rane prijatelju, odlaze u mrak, svaki trag se ohladi, vrela krv na zemlji još uvijek isparava. Doživjet će lavovi još jedno svitanje, a hijene ko’ hijene, uvijek će pronaći novu žrtvu.

Možda nekoga bez prijatelja.

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Prvi snijeg

Uskoro će pahulje prve, dotaći listove, potoke i rijeke, zemlja se zalediti, a sa njom i neka srca koja samo tu pahulju čekaju, pa da se ugase, snage nestane, i čaša kucajućeg srca prelije.. A šta znaš, dok čvrsto spavaš, možda kristalne pahulje nečije srce i odlede, na prvu besmisleno, a koliko stvari u snu zemaljskom ima smisao?

Prvi snijeg uvijek sjetu vraća, na davno sačuvane uspomene. Bože moj, kao da je drugi život bio, sjećanja se tako daleka čine, jesam li ja baš onaj što se sa djecom grudvao, i sankao, od snijega skokove pravio pa često suze promrzlim obrazima lio, “Gdje ćeš na skok crno dijete, hoćeš vrat da polomiš?” govorila bi mati, kad bi u akšam u toplu kuću ušao, pa sve čekao da se prsti odlede i ruke češao, crvene od hladnoće, čudeći se kako mogu tako oteći kao da me pčela ubode, a uboda nigdje, bola nigdje..

Sjećanja na trenutke velike tuge i radosti, njih najbolje pamtimo, uvijek nam vrate stare osjećaje. Da li se sretni ili tužni momenti mnogo više urežu u srce, a samim tim i u sjećanje, ili je ono što urezujemo u srca i sjećanja stvar izbora? Da li na kraju i sreća i tuga izblijedi? Da li posljednje sjećanje bude ono tužno ili sretno? Ko će ga znati.. Zemaljske godine prolaze, nove zime dolaze. Ono što svaku novu zimu čini starom, i svaku pahulju poznatom nije ništa drugo doli sjećanje.

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Gore pluća svijeta

“Gori amazonska prašuma, nikada u historiji nisu zabilježeni ovoliki požari”,reče svraka zadihana slijećući na granu.

Uplašena ženka kengur prestade gnjaviti svoju mladunčad proguta knedlu i pogledom kao od smrti preplašenim pogleda u svraku. “Za koliko vremena će vatra doprijeti do nas?”, upita.
“Sudeći po toploj klimi i suhom vazduhu, najdalje 5 dana. Kiša nije pala danima”, odgovori svraka. Njihov razgovor sluša koala, žvačući list eukaliptusa uspravi se iz ležećeg položaja, ispljunu ga i ljutito povika: “Za sve su oni ljudi krivi. Nije im dosta tolika površina zemlje za život, i ovdje su došli da krče naše šume. Sijeku drveće i prodaju izvor života za komad papira, a što ne mogu prodati pale i teren prave za ispašu stoci. Nama jadnicima je mrijeti, al osjetiće i oni posljedice postupaka svojih..”
Prekide ga zvuk njišuće lijane. Ljenivac prestravljen prilazi “velikom” brzinom. “Vatra guta sve, gori drveće Perua, za kratko vrijeme doći će i do Kolumbije.” “Strašno, strašno ssssss-sssss” reče anakonda. “Šta nam je činiti? ssss-ssss?” “Ja bježim, ovdje više nema života, samo dim i plamen. U nevjerici sam, onolika stabla gore od korijena do vrha, spasa nema.” Svraka dobaci: “Ukoliko odemo iz svoga staništa za kratko vrijeme glad i klimatske promjene će nas uništiti. Predlažem da se borimo do kraja.”
“Ah moja draga djeca. Bespomoćna ostaju, zaštiti ih ne mogu”, reče ženka kengur lijući gorke suze. Ljenivac dobaci: “Vatra samo što nije stigla ovdje, miris dima već se osjeća, ako ćete se boriti počnite sa pripremom odmah, jedino tako imate šansu.” Nestade iz vidokruga žustro skačući sa jedne lijane na drugu prema sjeveru. “Obavijestite sve životinje neka budu spremne. Brzo, brzo, spasimo našu čeljad”, snažno izusti ženka kengur.

Okupljanje je trajalo dva puna dana. Vatra već je tu. Za bježanje više nema vremena. Milioni životinja istupili su na borbene položaje, među njima su: Šišmiši, miševi, gušteri, žabe, nekoliko vrsta kengura, koale, 30 vrsta zmija, krokodili, ptice, velike i male, čak i nekoliko hiljada mravljih kolonija, u svakoj po 20 miliona mrava. Vatra je tu. “Želiš nam uništiti dom, i djecu našu ubiti, o ti velika, silna kukavice. Ovdje nećeš proći”, reče mravlji general vojske, vođa svih kolonija, podiže list dva puta veći od sebe, i krenu jurišom prema plamenu, a za njim i svi vojnici.
Ptice se poredaše u liniju, počeše snažno mahati krilima, velikom brzinom i silno. Kenguri se uhvatiše pod ruke i ukopaše nogama u zemlju, kao čvrsti bedemi. Veliki plamen visine preko 100 metara proguta ih sve u treptaju oka…

Gorila je vatra istom jačinom više od sedam dana. Nakon toga počela je polahko jenjavati, viktorijanski vatrogasci krenuše je gasiti sa nekoliko vatrogasnih kamiona. Uspješe u tome nakon nekoliko sati neprekidnog gašenja. Vatrogasac priđe jednom od velikih osušenih hrastova, ugleda do kosti sagoreno tijelo kengura. Ruke kengura skupljene prema stomaku. Vatrogasac primaknu glavu, sa suznim očima primjeti dvoje malih kengurova beživotnih tjelesa. Majčina torba izvršila je svoju dužnost posljednji put. Štitila je svoje mlade hrabrošću većom i od plamena vatre..

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autoru:

Eldar Ćatibušić, rođen 1998., godine u Tuzli. Student 4. godine na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. U slobodno vrijeme voli čitati knjige, gledati filmove, te pisati poeziju i prozu. Zaljubljenik u jezike, uči i ima želju usavršiti se u arapskom, turskom i engleskom jeziku. U tišini noći dok ljudi spavaju, a zvijezde iz sna se bude, voli svoje misli i osjećaje na papiru uvesti u postojanje.

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! 🙂