Leibnizove monade

Gottfried Wilhelm Leibniz (1646. – 1716.)

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png
Leibnizove monade

Damir Barbarić u knjizi Živo ogledalo bezkonačnog, kazuje da je Leibnizova Monadologija jedan od napoznatijih, najviše čitanih i najčešće prevođenih tekstova cjelokupne povijesti filozofije. Monadologoija je spis posvećen princu Eugenu Savojskom u kome Leibniz sažeto iznosi svoj filozofski sistem. U svrhu lakšeg razumijevanja Leibnizove filozofije, od koristi može da bude shema Damira Barbarića koja daje pregled sadržaja pojedinih paragrafa Leibnizove Monadologije:

– O monadama (1. – 30. paragraf),
– O istini i samosvijesti (31. – 46. paragraf),
– Bog i sveopći predodređeni sklad (47. – 81. paragraf),
– Carstvo milosti (82. – 90. paragraf).


Središnji problem i osnovno pitanje filozofije XVII stoljeća jeste pojam supstancije. Leibniz s tim u vezi kazuje: Pojam supstancije je ključ dublje filozofije. Leibniz počinje sa jednostavnom individualnom supstancijom kao osnovom, a koju on naziva monadom (monos = jedan). U prvom paragrafu svoga spisa Leibniz definira monadu kao jednostavnu supstanciju, a pod jednostavnim on razumije da su monade bez dijelova. Njihovu egzistenciju izvodi iz postojanja složenih supstancija, jer složenost nije ništa drugo nego određene skup jednostavnog. Monada je prema riječima Leibniza aktivni, samodjelatni atom koji nije materijalan i protežan. Monada je nedjeljiva i individualna, a iz tog slijedi da je ona nužno nezavisna, odvojena i različita od svih ostalih monada, a to znači da jedna monada ne može djelovati na drugu. Leibniz to kazuje u paragrafu br. 7: Monade nemaju prozora kroz koji bi nešto u njih moglo ući ili iz njih izaći.

Iz toga slijedi da sve ono što se dešava u monadi mora biti proizvedeno u njoj samoj. To znači da je monada samodjelatna, sama sebi dovoljna,i po sebi samoj aktivna individualna supstancija. Monade treba da posjeduju određene kvalitete jer u suprotnom ne bi bila bića. Na osnovu tih kvaliteta i svojstava monade se razlikuju jedna od druge. U paragrafu broj 9 Leibniz to jasno kazuje: Svaka monada, dakle mora biti nužno različita od druge. Jer ne postoji nikad u prirodi dva bića koja bi bila potpuno jednaka. Monada kao jednostavna supstancija bez dijelova ne kreće se mehančkim načinom, a ona svoj izvorni poticaj za gibanje ne može dobiti izvana, njene promjene dolaze od unutarnjeg načela. Leibniz to naglašava u 11. paragrafu svoje Monadologije: Sve prirodne promjene monada dolaze od nekog unutarnjeg principa.


Shodno tome može se zaključiti da je sama monada unutarnje načelo svojih promjena. U monadi osim načela promjene mora biti i neke posebnosti koja se mijenja, i da ona kao jednostavna supstancija bez dijelova sadrži mnoštvo, ali ne mnoštvo dijelova, nego, kako to Leibniz u 13. paragrafu kaže: U jednostavnoj supstanciji mora postojati mnoštvo pokreta i odnosa, iako u njoj nikako nema dijelova. Iskonsko određenje monade, koja je uvijek i nužno promjenljiva, je opažaj, a opažaj je takvo stanje koje uvijek može biti samo privremeno i prolazno. Leibniz opažaj definira kao prolazno stanje koje obuhvaća i prikazuje mnoštvo u jedinstvu. U naravi opažaja je to da mora preći u drugi opažaj i djelovanje tog principa koji stvara promjenu od jednog opažaja ka drugom Leibniz naziva žudnjom. Monada svojom žudnjom nikada ne stiže do cijelog opažaja, već u opažaj dobija samo nešto djelimično, i ona uvijek teži ka novom opažaju.

U kontinuiranoj ljestvici bića, niža bića – monade,imaju samo opažaj i njih Leibniz naziva jednostavnim ili golim monadama. Svaka jednostavna monada se odlikuje slabim stupmnjem opažanja, i on čini svu narav te monade. Leibniz ih u 18. paragrafu Monadologije naziva entelehijama, odnosno takvim bićima, koja svoju svrhu, svoj cilj i svoju najvišu odredbu nemaju nigdje izvan sebe, već u sebi samima. Svaka monada je entelehija, svaka je sama sebi dovoljna. Postupnim, stupnjevitim uspinjanjem izdrađuje se cjelina sve viših monada, i te više monade Leibniz naziva dušama, i one se odlikuju apercepcijom (samosviješću). Takva viša monada je ljudska duša. Svakoj svjesnoj monadi mora biti pridodato jedno organsko tijelo. Tako je njeno organsko tijelo besmrtno, kao i ona sama. To znači da je ne samo duša životinje i čovjeka besmrtna, već je i njihovo tijelo besmrtno. Nad dušama stoji jedino beskonačna i u svakom pogledu savršena monada, sam Bog. U redu monada, Bog je najviša monada čije su predstave apsolutne jasne, koja je apsolutno nematerijalna, i potpuno nezavisna od drugih monada.

Shodno tome, cijeli opažaj bi bio potpuni i savršeni opažaj beskonačnog svega, takav opažaj u kojem bi sve što je bilo gdje i bilo kada moglo biti monadi prisutno u jasnom, potpunom i savršenom izrazu i prikazu. U takvom opažaju, i kao takav savršeni opažaj živi najviša jedina nestvorena monada – Bog. Sve monade osim Boga dostižu uvijek samo neki djelimični opažaj. U tome se i sastoji bit njihove konačnosti. Na taj način, svijet monada sačinjava jednu apsolutno harmoničnu zgradu, svaka monada ima svoje određeno mjesto u toj zgradi. Leibniz utvrđuje beskonačnu životnost i aktivnost najsitnijih djelića prirode i organizama, te shodno tome u 66. paragrafu kazuje: Odatle se vidi da i u najmanjem djeliću materije postoji jedan svijet stvorenja, živih bića, životinja, entelehija i duša. Tako za Leibniza ni najniža tjelesna bića nisu samo tjelesni automati, niti doslovno mrtve stvari, već svako od njih posjeduje određeni stupanj savršenosti do u beskonačnost.

Na toj osnovi Leibniz je došao do zaključka da su monade neuništive, one prirodnim putem ne mogu ni propasti ni nestati, a ono što obično nazivamo smrću ili nestajanjem, samo je preobražavanje, prijelaz iz jednog stanja u drugo. Leibniz stoji na stanovištu prema kojem je nastajanje ili rađanje, samo proces razvoja, a takozvana smrt je samo prelaženje u drugo biće.


Autor: Senad Arnaut

Upute na tekst:

Gottfried Wilhelm Leibniz: Monadologija.
Damir Barbarić: Živo ogledalo beskonačnog.
Branislav Petronijević: Istorija novije filozofije.
Milan Kangrga: Racionalistička filozofija.

This image has an empty alt attribute; its file name is kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! ❤