Izbor iz poezije: Charles Bukowski

Henry Charles Bukowski, prema vlastitim riječima dijete “američkog vojnika i njemačke kurve”, rođen je 16. augusta 1920. u Andernachu u Njemačkoj. Njegov otac, pripadnik američke okupacijske vojske, sin je njemačkih imigranata, premda se Bukowski u svojim pismima katkad sam nazivao Poljakom. U trećoj godini dolazi s roditeljima u Los Angeles, gdje, uz mladenačke prekide (deset godina pijančevanja koje ga je gotovo stajalo života) te skitnju uzduž i poprijeko Sjedinjenih Država, boravi cijeli život, najčešće u zapuštenijim i mračnijim četvrtima, iako je u međuvremenu bio oženjen i milijunašicom iz Teksasa. Iako je Bukowski s pisanjem započeo rano, kasneći kao i uvijek u životu prvu priču objavio je u dvadeset i četvrtoj godini, a poeziju je počeo redovitije pisati kad mu je već bilo trideset i pet godina. Od tada pa do smrti u San Pedru, 9. marta 1994, objavio je više hiljada pjesama, nekoliko velikih zbirki kratkih priča, nekoliko romana, korespondenciju s velikim kanadskim pjesnikom Alom Purdyjem, ukratko, više od četrdeset i pet knjiga. Prema njegovu scenariju snimljen je film Barfly, o isječku njegova života (u glavnim ulogama Mickey Rourke i Faye Dunaway), a svoj trijumfalni posjet Europi, Francuskoj i Njemačkoj potkraj sedamdesetih opisao je u monografiji bizarna naslova Shakespeare Never Did This (Ovo Shakespeare nije nikad učinio).

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Tragedija lišća

Probudio sam se suha grla i vidio da je paprat mrtva
biljke u loncima žute kao kukuruz;
ostavila me žena
i prazne me boce kao iskrvarena tjelesa
okruživahu svojom neupotrebljivošću;
ipak, sunce je još bilo snažno,
i ceduljica moje gazdarice provirivaše ispod vrata
nenametljivim žutilom; sad bi izvrsno došao
kakav dobar komedijaš staroga kova, lakrdijaš
s vicevima o besmislenu bolu, besmislenu
jer je tu, postoji i ništa više;
pomno sam se obrijao starim žiletom
čovjek koji je jednom bio mlad i koga se
smatralo genijem; ali
takva je tragedija lišća,
mrtva paprat, mrtve biljke;
izišao sam u mračni hodnik
gdje je stajala gazdarica
proklinjući odlučno,
šaljući me k vragu,
mašući svojim debelim oznojenim rukama
i vičući
vičući zahtijevala stanarinu
jer nas je svijet izdao
oboje.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Ne podnosim suze

Nekoliko je stotina budala
oko guske koja je slomila nogu
nastojalo odlučiti
1što bi trebalo učiniti
i .kad je čuvar došetao
i izvukao top
i spor je bio završen
osim za ženu
koja je istrčala iz barake
tvrdeći da je on ubio njezino ljubimče
ali je čuvar samo protrljao epolete
i rekao joj
piši me v rit,
tuži se predsjedniku;
ptica je plakala
a ja ne podnosim suze.
savio sam svoje platno
i otišao niže niz željezničku prugu:
nitkovi su uništili
moj krajolik.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Za Marilyn M.

Klizeći žestoko prema radosnom pepelu,
cilju vanilijskih suza
tvoje je sigurno tijelo za mračnih noći
palilo svijeće muškarcima,
a sad je tvoja noć mračnija
od dometa voštanice
i mi ćemo te zaboraviti, pomalo,
i nije lijepo
ali su zbiljska tijela bliža
i dok crvi dašću za tvojim kostima,
tako bih ti volio reći
da se to događa medvjedima i slonovima
tiranima i junacima i mravima
i žabama,
ipak, ti si nam donijela nešto,
neku vrstu male pobjede,
i zbog toga govorim: dobro
i ne žalimo više;
kao osušen i bačen cvijet,
mi zaboravljamo, pamtimo,
čekamo. dijete, dijete, dijete,
podižem svoju čašu kroz cijelu minutu
i smiješim se.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
22 000 dolara u tri mjeseca

Noć je stigla kao nešto što gmiže
uz ogradu stubišta, plazeći vatreni
jezik, i ja pamtim
misionare do koljena u blatu
kako se povlače preko lijepe modre rijeke
i strojničke metke kako odbijaju točke
fontane i Jonesa pijana na obali kako
govori govno govno ti Indijanci
odakle im vatreno oružje?
i ja uđoh da vidim Mariju
i ona reče: misliš li da će napasti,
misliš li da će prijeći rijeku?
strah te umrijeti? upitah je, i ona reče
koga nije?
i ja odoh do medicinskog kabineta
i nalih visoku čašu, i rekoh
napravili smo 22 000 dolara u 3 mjeseca gradeći ceste
za Jonesa i malo moraš umrijeti
da bi to obavio tako brzo… Misliš li da su ovo
započeli komunisti? pitala je ona, misliš li da su komunisti?
i ja rekoh: prestani se ponašati kao neurotična kuja.
ove male zemlje ustaju jer im pune
džepove s obje strane… i ona me
pogleda onom prekrasnom srednjoškolskom
slaboumnošću
i iziđe van, mračilo se, ali sam je pustio da ode,
moraš znati kad ćeš pustiti ženu da ode ako je želiš zadržati,
a ako je ne želiš zadržati opet je pustiš da ode,
tako je to uvijek proces puštanja, na jedan ili drugi način,
tako sam sjedio tamo i ispijao piće i nalio drugo
i mislio: tko je mogao smisliti projektiranje putanje u Staroj Misiji
bi li te odveo tamo gdje se svjetiljke polako njišu
u zelenilu neke daleke noći?
i Jones uđe s rukom oko njezina plavog struka
i ona je također pila, i ja im priđoh i rekoh:
muž i žena? i to ju je razljutilo jer ako te žena ne može
uhvatiti za jaja i stisnuti, ona je gotova,
i ja nalih još jednu visoku čašu, i
rekoh: vas dvoje to možda ne shvaćate
ali mi se odavde nećemo izvući živi.

propili smo ostatak noći.
ako bi se zaista umirio, mogao si čuti
vodu što se spuštala između božanskih stabala,
i ceste koje smo izgradili
mogao si čuti kako ih prelaze životinje
i Indijanci, divlje budale što nose težak križ.
i napokon posljednji pogled u ogledalo
dok su se pijani ljubavnici grlili
i ja iziđoh i skinuh slamku
s krova kolibe
onda škljocnuh upaljač i
promatrah kako plamen gmiže, kao gladni miševi
uz tanke smeđe vlati, bio je spor ali
stvaran, i onda nestvaran, nešto kao opera,
i onda krenuh prema strojničkom štektanju,
ista rijeka, i preko nje me gledao mjesec
i na stazi sam vidio malu zmiju, posve malu,
izgledala je kao čegrtuša, ali nije mogla biti čegrtuša,
i uplašila se videći me, i ja je zgrabih iza vrata
prije nego što se mogla smotati i onda sam je držao
njezino se malo tijelo omotalo oko moga ručnog zgloba
kao prst ljubavi i sva stabla gledahu svojim očima
i ja stavih usta na njezina usta
i ljubav je bila munjevina i komemoracija,
mrtvi komunisti, mrtvi fašisti, mrtvi demokrati, mrtvi bogovi i
tamo otraga u onome što je ostalo od kolibe Jones
sa svojom mrtvom crnom rukom oko njezina mrtva plavog struka.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Svećenik i matador

U tromu meksičkom zraku gledao sam bikovsku smrt
i odrezali su mu uši, a njegova velika glava nije
pokazivala više straha od hridi.
vozeći natrag idućeg dana zaustavili smo se u Misiji
i gledali zlatne crvene i plave cvjetove što se
držahu na vjetru kao tigrovi.
stavite ovo u metrički sustav: bik i Kristova tvrđava:
matador na koljenima, mrtav bik njegovo djetešce;
i svećenik koji zuri s prozora
kao medvjed u kavezu.
vi se možete prepirati na sajmištu i povlačiti svoje
sumnje svilenim koncima: reći ću vam samo
ovo: ja sam živio u oba njihova hrama,
vjerujući sve i ništa -možda će oni sad
umrijeti u mome.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Ljubav & slava & smrt

Sad sjedi s vanjske strane moga prozora
poput starice koja odlazi na tržnicu;
sjedi i gleda me,
živčano se znoji
kroz žicu i maglu i pasji lavež
dok iznenada
ne lupim novinama po mreži
kao da ubijam muhu
i vi ste mogli čuti krik
nad ovim ravnim gradom,
i onda je otišla.
način da se završi pjesma
kao što je ova
jest da se odjednom
umirimo.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala!
 🙂