Fatima al-Fihri, osnivačica prvog svjetskog univerziteta –sveučilišta

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Fatima al-Fihri, osnivačica prvog svjetskog univerziteta –sveučilišta

Prvi moderni koncept univerziteta/sveučilišta sazdan je od seta jednostavnih i provjerenih činjenica  koje se rijetko izučavaju na evropskim univerzitetima danas, od Sarajeva do Londona. Naprosto se svjesno prešućuju. Time iz razuma nestaje poveznica koja treba da odgovori na pitanje kako je srednji tromi religijski višestoljetni period Evrope se trznuo i zakoračio u novo doba. Tako bi se nabujala današnja islamofobija lakše prevazilazila i ljudi kao čovječanstvo lakše sarađivali i u ljepotama života se nastanjivali. Sa Kajrevan univerziteta, u Africi, njegova osnivačica, mlada žena Fatima Al-Fihri,  uspostavila je kurikulume, stupnjeve studiranja, diplome, toge, rese, a za osnivanje ranih evropskih sveučilišta poput  Sorbone,  Bolonje,  Padove otposlala  prve velike količine prevednih knjiga, naučnih otkrića i spoznaja   Tunisa, Maroka, iz Afrike, odnosno, iz goleme biblioteke  Al- Fihrijina sveučilišta, univerziteta Kajrevan. Može li se ova istina ugraditi u kurikulume modernog univerzitetskog znanja?

Tekst o prvom univerzitetu koji je bio preteča današnjih brojnih svjetskih univerziteta nedavno se ponovo pojavio na domaćim i regionalnim portalima. Iz pera autora ove godine, moglo se saznati osnovno – model visokog obrazovanja kakav danas poznajemo zasluga je Fatime al-Fihri, Arapkinje koja je u 9. stoljeću osnovala Sveučilište Kajrevan u Fesu (Maroko). Istu temu na portalima ranije je tretirali su drugi autori, ali jedno im je zajedničko – Guinness World Records i UNESCO ovaj Univerzitet prepoznaju kao najstariju  kontinuirano postojeću obrazovnu ustanovu na svijetu. Ono što je posebno zanimljivo je podatak da je osnivačica Univerziteta bila mlada žena, Fatima Al-Fihri i da je ovaj podatak gotovo nepoznat u velikim enciklopedijama znanja o obrazovanju, tercijarnom stupnju, o sveučilištima ili univerzitetima, čini se  jednako nepoznatu kurikulumima na većini današnjih univerziteta u Evropii u svijetu.Posebno je bitno što jeovo nepoznanica na evropskim univerzitetima koji su faktički nastajali na znanjima, kurikulumima, profesorskim iskustvima, knjigama i svučilišnim  formama Fatiminog univerziteta.

Klasični muslimanski pad nakon klasičnog uspona

Dekadentna faza u koju su odavno zapali muslimanski narodi svijeta, naprosto im ne daje mogućnost i legitimnost da se s ovom činjenicom poistovjećuju iponose,  da na njoj grade kuću obrazovanja, kvalitetne edukacije, prepoznatljivosti i originalnosti koja im prije skoro 13 stoljeća ni najmanje nije nedostajala. Od ozbiljnijih izvora konsultirana je Enciklopedija Britanica, tri Enciklopedije islama, Muslimansko naslijeđe u našem svijetu, Enciklopedija islama, Enciklopedijski svjetski atlas te neke druge historijske knjige. Ova pretposljednja enciklopedija, se izdvaja, to je enciklopedija Muslim Heritage in Our World, (second edition), među rijetkim knjiškim izvorima napominje činjenicu da je muslimansko obrazovanje ponudilo srednjoj Evropi spoznaju da se iz njihova prevodilaštva može mnogo naučiti još mnogo prije 12. vijeka. U petsto pet godina koliko su u razvijenoj i naprednoj muslimanskoj državi na tlu Evorpe, u Španiji, u Andaluziji preveli skoro cio antički opus znanja arapsko-helenski znanstvenici i prevoditelji na arapski, a potom s arapskogna latinski te evropske zemlje to preuzimale na svoje jezike, smještena je inicijalna historijska prolegomena za razvoj znanja i obrazovanja na način koji danas poznajemo. Središte istraživaštva bio je grad Toledo sa posebno snažnom sekcijom prevodilačkog znanja. Dotadašnje je evropsko obrazovanje mahom bilo vezano za proučavanje biblijskih znanja, u okviru crkvenih krugova vezano samo za potrebe crkvene organizacije. Ostala znanja, poput racionalnih, eksperimentalnih i naučnih u tom periodu smatrana su herezom. Stoga je važna činjenica da je upravo arapsko posredovanje između već nestale civilizacije Grčke i Rima, antike općenito i onoga što će se razviti na evropskom tlu kasnije sve do danas, nezamjenjivo važno. Arapsko prevođenje je de facto iznjedrilo racionalnu skolastiku u Evropi, nadolezeće humanizam i renesansu, eksperiment, hirurgiju, mikroskop I znanstveni abecedarij koji je neizostavan temeljni sloj modern kuće znanja. Tu je najvažanije tragalaštvo i naukovanje bilo ono Ibni Sinaa Ibni Rušda, ili kako ih evropski jezici imenuju –Avicene i Averroisa koji će se na kraju duge putanje i širenja znanja na Zapadu smatrati nastavkom Aristotela i Platona te neoplatonizma, najprije u ranim univerzitetima u Parizu, Padovi i Bolonji. Preteča univerziteta u ova tri grada, a potomi u ostalima bit će tzv. katedralske škole, cathedral schools i manastiri formirani do kraja 12. vijeka apsorbirati značajan dio nauka, istraživanja, knjiga koje suim prinijeli arapski istraživači i prevoditelji. U tom smislu poznati povjesničar Filip Hiti u Istoriji Arapa kazat će: Nijedan narod u srednjem vijeku nije toliko doprinio ljudskom napretku kao Arabljani i narodi koji govore arapski.

Nerkez Smailagić u koherentnom i snažnom djelu Klasična kultura islama pojašnjava kako se znanje prebacivalo, kretalo, stapalo, rastapalo, gubilo…podsjeća da je nakon propasti antičkih univerziteta, akademija i školai znanja iz njihovih riznica, nastavke moglo naći na Istoku, u doba vladara Husrefa Prvog, primjerice, koji je volio grčko-rimske znanosti te je u gradu Džundišapuru osnovao školu, kopiju one aleksandrijske, kao sistem obrazovanja. Nositelji tadašnje napredne misli bijahu nestorijanci i monofiziti, Pavao Perzijanac prevodi i tumači Aristotela, sličnu školu osnivaju i u Rajšaharu. U Siriji se Aristotel tumači preko Nikole Damašćanina, gdje će nastati rana muslimanska percepcija antičke filozofije i mišljenja. Ivan Aftonijanski u manastiru u Edesi u VII vijeku tumači grčke znanosti. Nisu to zadugo još zapadni manastiri već upravo srednjeistočni i bliskoistočni manastiri poput Mar Matala, Tur Abdina, Kenesrina gdje cvjetaju  slična središta naukovanja. Potom će u zlatno doba velikog halife abasijskog Harunur-Rešida u Bagadadu stasati prvi sistematičniji prevodilački centri i upoznavanje muslimanskih intelektualaca sa grčko-helenističkim znanjima.

Islam se u Damasku susreo s kršćanskom teologijom; u Bagdadu se susreće sa grčkom filozofijom. U svom Fihristu, Al-Nadim nam donosi kako je Ma’mun (halifa) u snu vidio plemenitog starca – to je bio Aristotel – koji je od njega tražio da na arapski prevede njegova djela. To je bila polazna točka velikog prevodilačkog pokreta koji je u ruke Arapa stavio velika filozofijska djela grčke davnine.

Upravo ova prva moderna preteča sveučilište ili univerzitet Kajrevan iz Fesa je dio tih putanja i tokova kojima je Viša Sila pomjerala znanje, naukovanje, učenost i nudila najbolje sokove mišljenja, učenosti, etike, estetike tamo gdje je to bilo najpotrebnije. Jer sve dok se znanje etički taloži i segmentira, dok moralno podiže pojedince i zajednice ono igra jednu od najmonumentalnijih uloga prosvjetiteljstva, prosvijetljenosti i podignutosti čovjeka i društva. Zaštićeno od arogancije, zaštićeno od ideologije vlasti i gole moći, prosvijetljeno znanje je korelativ i baza društvenih postignuća i sretnog života. U suprotnome, na putu je da na zgarište ljudskih pokleknuća naloži i prigrne sve pogrješke i posrnuća što ih također pripisujemo čovjeku velikog znanja a malog morala. Kako je uostalom oduvijek bilo.

Ove se jednostavne i provjerene činjenice rijetko izučavaju na evropskim univerzitetima danas, od Sarajeva do Londona. Naprosto je nestala poveznica koja treba da odgovori na pitanje kako je srednji tromi religijski višestoljetni period Evrope se trznuo i zakoračio u novo doba. Pri tome nikoga i ništa ne treba potcjenjivati a sebe glorificirati jer naprosto svijet krajnosti nije tačno tumačenje. Tako bi nabujala današnja islamofobija lakše se prevazilazila i ljudi kao čovječanstvo lakše sarađivali i u ljepotama života se nastanjivali. Osim ovoga što će se reći o Fatimi Al-Fihri i njenom univerzitetu, važno je podsjetiti se da je rana Sorbona, i Bolonja i Padova kao prve velike količine prevednih knjiga, naučnih otkrića ispoznaja  dobila preko Tunisa, Maroka, iz Afrike, odnosno, iz goleme biblioteke Al- Fihrijina sveučilišta, univerziteta Kajrevan. Te knjige su bilo živo knjiško blago iz područja  latinskoga, grčkog, medicine, astronomije, retorike, hemije, matematike…Kajrevansko sveučilište, Fatimino sveučilište da ga tako nazovemo već posjeduje biblioteku sa desecima istotinama hiljada knjiga iz svih oblasti naukovanja. Prvi studij muslimanske medicine se već studira u južnoj Francuskoj u gradu Montpellieru 1137. godine. Ne prije, a srednji i bliski Istok uveliko ima reprezentativne bolnice, sanatorijume, lječilišta. Nešto ranije sa knjigama iz istog izvora startala je katedralska škola u Parizu pri crkvi Notre Dame 1170. godine, najprije kao prevodilački studiji a potom  kao središta izučavanja tekstilne nauke i struke, matematike…Tek nakon toga otvara se Oxford 1167. godine kad već Pariz počinje stagnirati.

Žena o kojoj bi svi univerziteti svijeta trebali znati svaki biografski podatak, stavove i postignuća, dugo vremena je pod velom zaborava. Rođena je u 9 vijeku,  841. godine, a oformila kompleks Kajrevan 859 godine. Od smjerova koji su se na njenom univerzitetu izučavali tu su nezaobilazni studiji astronomije, kur’anskih znanosti, teologije, prava, retorike, pisanja, logike, geografije, medicine, aritmetike, geografije, gramatike, povijesti islama i općenito povijesti, hemije, matematike. Fatima Al-Fihri bila je muslimanka iz Tunisa, rođena u trgovačkoj obitelji koja je cijenila žensko obrazovanje. Iako je veći dio podataka o njenom ranom životu izgubljen, poznato je da su Fatima i njezina sestra Merjem bile školovane i predano religiozne.

Jedan drugi izvor, Enciklopedija islama autora Ciryla Glasa na mjestu na kojem opisuje grad Fes kaže da je grad osnovan kao kraljevski grad ili bivša prijestonica Maroka, iz doba Merinijske dinastije 1196.-1549 ili 592-956. po hidžri. Grad je osnovao Mevla Idris II 809. godine ili 193. godine po hidžri, a rastao je sa dolaskom emigranata iz Andaluzije koje je Rekonkvista protjerala u čuvenim križarskim ratovima protiv muslimana Španije, pod kraljicom Izabelom i kraljem Henrikom. Vjerovatno je malo ko mogao  pomisliti da će njihov progon zasijati svjetlom univerziteta i znanja, ali u vrijeme teških stradanja, gotovo niko ne može predmnijevati što će se sve iz toga izroditi. Zato je trajno povijest učiteljica života, mada joj se rijetko obraćamo iskreno.

Dakle, najprije su prognanici iz Kordobe oformiliandaluzijsku četvrt, kvartpod istim imenom Kajrevan. Upravo je tada Fes postao centar kulture, obrazovanja i znanja kada će Al Fihrijeva sagraditi svoj univerzitet. Pored univerziteta tu je izgrađena velika džamija Kajrevan, istog naziva kao i univerzitet. Ova džamija i dalje spada među najveće na svijetu jer može primiti oko 10 hiljada klanjača. Smatra se da je vakuf džamije pripremila i ostavila njena sestra Merjem. Početkom 9. stoljeća, zajedno s mnogim drugim Arapima, tijekom razdoblja teških migracija, obitelj Al-Fihri napustila je Tunis i emigrirala u Fez u potrazi za boljim mogućnostima. Fes se prema tadašnjim standardima smatrao užurbanom, kozmopolitskom metropolom. Nazivan je i muslimanskim zapadom gdje umjetnost i znanost cvjetaju usporedo s religioznom tradicijom. Iako su prve godine u novom gradu bile teške, Fatimin otac Muhammed postaje uspješan trgovac i nakon smrti ostavlja veliko nasljedstvo kćerima.

Uočavajući sve veći nedostatak prostora u džamijama zbog dolaska izbjeglica iz islamske Španjolske, Al- Fihri zajedno sa sestrom odlučuje uložiti naslijeđeni novac u nešto što će biti od koristi njihovoj lokalnoj zajednici. Sestre započinju izgradnju prostora koji će moći prihvatiti sve, kako imigrante tako i domaće stanovnike. Merjem se posvetila izgradnji Andaluzijske džamije, dok FatimaAl-Fihri imau planu još nešto veće.

Osnivanje prvog Sveučilišta/Univerziteta

Uočivši potrebu za dodatnim obrazovanjem, 859. godine nove ere Fatima al-Fihri osniva džamiju i Sveučilište Kajrevan koje dobiva ime po njenom rodnom gradu. Izgrađena zgrada bila je duga 30 metara, imala je unutarnju avliju, dvorište, mesdžid, vrlo prostranu biblioteku i školske prostorije, a Fatima je upravljala svim pojedinostima izgradnje. Tokom dvije godine dok se gradila ova vrsna građevina, u duhu ramazanske tradicije, Al-Fihri je postila sve do završetka projekta i osnivanja obrazovnog centra. Ovo se rijetko može naći u izvorima, ali je sastavni dio iskrenih osobnosti koje smatraju da su njihova postignuća izraz Visoke Volje i da skromnost prema tome mora biti najpreča.

Upravo je koncept sveučilišta kakav danas poznajemo rezultat rada Fatime al-Fihri. Najstarije europske institucije kao što su Sveučilište u Bologni (osnovano 1088.) i Sveučilište u Oxfordu (osnovano oko 1096.), inspirirani su Al-Fihrinom idejom visokog obrazovanja još iz 859. godine. Sveučilište Kajrevan bilo je pionir u izdavanju diploma različitih stupnjeva, nošenja toge, kape i akademske odore, izlaganja usmene odbrane i mnogih drugih praksi vezanih uz visoko obrazovanje.

Na sveučilištu ili univerzitetu su se prvo održavali kursevi vjeronauka i Kur’ana. Neka vrsta posvećenih mekteba. Kasnije se kurikulum proširuje uvođenjem arapske gramatike, matematike, muzike, medicine i astronomije i ubrzo počinje dodjeljivati diplome svojim maturantima i diplomantima.  Tijekom srednjovjekovnih vremena, Sveučilište se smatralo velikim intelektualnim središtem. Kajrevan postaje poznato duhovno i obrazovno središte koje posjećuju intelektualci i znanstvenici iz čitavog svijeta. U tim mozaicima ukrašenim dvoranama izmišljena je rana algebra. Papa Silvester II. tu je prvi put naučio arapske brojeve i donio ih u Europu. Mnogi znanstvenici su znanja usvojena na Kajrevanu distribuirali po zapadnom svijetu, utirući put europskom renesansnom razdoblju. Revolucionarno obrazovanje koje je omogućila mnogima nije htjela propustiti ni sama Al-Fihri, koja je i postala učenica škole i pohađala različita predavanja do kasnih godina. Njezina diploma, uklesana u drvenoj ploči, i danas je izložena u knjižnici Sveučilišta.

Knjižnica u sklopu Sveučilišta predstavlja jednu od najstarijih knjižnica na svijetu i sadrži preko 4000 različitih rukopisa. Među njima nalazi se primjerak Kur’ana iz 9. stoljeća pisan kufkim pismom na koži deve, kao i arapska verzija Jevanđelja iz 12. stoljeća.  Knjižnica je nedavno obnovljena pod vodstvom arhitektice Azize Chaouni.

Nakon Al-Fihrijeve smrti, Sveučilište/Univerzitet je nastavilo s radom. Džamija je postala najveća u Africi s kapacitetom da primi 22 000 ljudi. Univerzitet Kajrevan je formalno uključen u univerzitetskisistem visokog obrazovanja u  Maroku, u najnovije doba,  1963. godine i danas je i dalje snažno. Vrata Univerziteta i dalje su otvorena  za javnost nudeći obrazovanje ženama i muškarcima iz svih dijelova svijeta. Jedna od bivših studentica je Fatima al-Kabbaj, koja je kasnije postala i jedina ženska članica Marokanskog vrhovnog vijeća vjerskog znanja.

Postavila kamen temeljac

Nemoguće je ostati imun na snagu i viziju Fatime Al-Fihri, žene koja je u 9. stoljeću uspjela osnovati prvi svjetskiuniverzitet koji je bio otvoren za sve ljude, svih uzrasta, društvenih slojeva i vjeroispovijesti. Njezina vizija društva i inovativni način razmišljanja o načinima na koje se obrazovanje može transformirati utrli su put svim kasnijim svjetskim sveučilištima. NIšta manje nije vrijedna I njena sestra Merjem. Stoga treba naglasiti da su zajedno bile graditeljice, vizionarke, umne I hrabre žeme. Sestre Fatima i Merjem al-Fihri, bile su tada visokoobrazovane žene iz ugledne trgovačke porodice, koja je iz Qirwana, tj. Kajrevana, današnji Tunis, doselila u Fez. Zbog toga i univerzitet nosi naziv po gradu iz kojega je porodica al-Fihri doselila.

Nakon smrti oca, koji je bio ugledni i bogati trgovac, a zatim supruga i ostale braće, Fatima i Merjem su naslijedile ogromno bogatstvo, pa su htjele da učine nešto čime će postići dobro ovoga i budućega svijeta, nešto čime će na ovome svijetu služiti zajednici, a na budućem steći još veće dobro, što sa sobom nosi vakuf.Univerzitet koji je osnovala Fatima al-Fihri u narednom periodu bio je pod patronatom sultana i raznih dinastija koje su se smjenjivale, a u periodu od XIII do XIV stoljeća, u vrijeme vladavine Marinijske dinastije, univerzitet je posjedovao bogatu kolekciju rukopisa i knjiga, poput Muvette Imama Malika, zapisane na pergamentima od gazeline kože, Sirru Ibn Ishaka, zatim originalan prepis Ibn Haldunovog djela Al-‘Ibara i mnoge druge.

Poznati kartograf iz XII stoljeća Muhammed al-Idrisi živio je u Fesu, pa se pretpostavlja da je bio i jedan od predavača na ovom univerzitetu, a neki od historičara navode da je Gerber od Auvergnea (Overnje, pokrajina u Francuskoj) školovao se na ovom, tada, prestižnom i nadaleko poznatom univerzitetu, kasnije je Gerber od Avuergnea postao papa Silvester II. Također, na univerzitetu se školovao, Nicolas Cleynaerts, flamanski gramatičar iz XVI stoljeća, kao i holandski orijentalista i matematičar Jacob Van Gool iz XVII stoljeća.

Od poznatih muslimanskih znanstvenika, univeritet al-Qarawiyyin je iznjedrio poznata, studentska ili predavačka imena, poput: Ibn Rushayd al-Sabti (u. 1321),  poznati kadija, pisac i učenjak hadiskih znanosti, Muhammed Ibn al-Hajj al-Abdari al-Fasi (u. 1336), učenjak malikijskog mezheba i vrsan teolog, Abu Imran Yaqub al-Fasi (u. 1039), malikijski učenjak sufijske provenijencije, Joannes Leo Africanus (u. 1554), poznati putopisac i geograf, Muhammed al-Idrisi (u. 1240), kartograf, geograf i egiptolog, Abu Bakr ibn al-Arabi (u. 1148), malikijski pravnik, kur’anski i hadiski komentator, Lisan ad-Din ibn al-Khatib (u. 1374), poeta, pisac, historičar, fizičar, političar, a kasnije i upravnik Granade, Nur ad-Din al-Bitruji (u. 1204), svjetski poznati astronom i kadija, Sidi Ali ibn Harzihim (u. 1163), veliki sufijski učenjak i promotr Gazalijevog učenja u tom dijelu muslimanskog svijeta i na kraju, svakako, najmarkantije ime ovog univerziteta, Ibn Khaldun (u. 1406), „otac“ sociologije, historiograf, ekonomista, demograf.

Također, iako je žena osnovala i finansirala ovaj, najstariji univerzitet u svijetu, žene su svoje pravo obrazovanja na univerzitetu Kajrevan stekle tek polovinom XX stoljeća. Da li su žene pravo na obrazovanje u ovoj instituciji imale i u prethodnim stoljećima ili u periodu nakon samog osnivanja univerziteta, trenutna je historijska nepoznanica, koju bi svakako bilo zanimljivo u budućnosti istražiti.

Zanimljivo je da Enciklopedia Britanica u znanstvenim jedinicama o povijesti univerziteta spominje rane antičke univerzitete poput grčkih Sokratovih i Aristotelovih…potom spominje rane indijske univerzitete i prelazi na bolonjski univerzitet kao najstariji. Uz Bolonju je spomenut stari egipatski univerzitet Al Azhar ali svakako nije spomenut ni na koji način ni stvarni najstariji muslimanski univerzitet. Zaredom spominje ove univerzitete kao rane: Oxford 1249., Balliol 1263., Merton 1264., Exeter 1314., Oriel 1326., Quennes 1340. Čak je tu i detalj da Oxford prima samo muške studente sve do 1878. kad ga počinju studirati ižene. Ni spomena Fatime AL Fihri i njenoga pristupa univerzitetu gdje zajedno studiraju i mladići i djevojke, pa i ona sama. Potom su tu istaknuti univerziteti u Beču iz 1365., u Heidelberg iz 1386., u Cologneuiz 1388., u Lejpzigu iz 1409., u Andrewsu u Škotskoj iz 1410, te u Kopenhagenu u Danskoj  iz 1479… Samo ova mala refleksija na skučenost i nepotpunost napisa jedne od najpoznatijih enciklopedija znanja kako je mi moderni ljudi i intelektualci promatramo, potvrđuje arogantnost i nepotpunost naših tako nepotpunih znanja i naukovanja i uloge ideologije i skučnosti koju imamo pri sebi, makar pisali reference u samoj ovakvoj enciklopediji.

Za kraj da se osvrnemo na važnu nit koja je teorijska pozadina svekolikog ovog konkretnog sloja u ovome eseju, znanje je univerzalno, opće, onostrano, spuštano čovjeku razuma i srca da ga dijeli i prepoznaje, da ga širi a ne plagira, i da svoj egoizam smanjuje gdje god može i koliko god to više.

Autorica: Prof. dr. Fahira Fejzić – Čengić

Upute na tekst:

Knjige:

Atlas islamskog svijeta, 2003., Udruženje ilmije BiH, Sarajevo
Encyclopedic World Atlas, Country by country, 1998. Philip’s, The Royal Geographical Society, London
Muslim Heritage in Our World, second edition, strana 318, London 2007. godine, Izdavač Foundation for Science Technology and Civilisation, London
Hiti Filip, 1967. Istorija Arapa, Izdavač ‘Veselin Masleša’,  Sarajevo,
Smailagić Nerkez, Klasična kultura islama, I I II tom, 1973. Zagreb, Lepušićeva Zagreb, Tisak ‘Zrinski’ Čakovec
The World Book Encyklopedia, 1994., World Book International, London, Sydney, Tunbridge Wells, Chicago, Volume U-V 20

Linkovi:

https://www.dialogos.ba/2016/03/08/muslimanka-fatima-al-fihri-osnovala-je-najstariji-univerzitet-na-svijetu/
https://voxfeminae.net/strasne-zene/fatima-al-fihri-osnivacica-prvog-svjetskog-sveucilista/

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autorici:

Fahira Fejzić Čengić je redovna profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, na Odsjeku Komunikologije / žurnalistike. Predaje predmete Teorija informacija, Printano novinarstvo, Istraživačko novinarstvo, Medijska kulturu, Medije I međunarodnu politiku, te Filozofiju medija. Rođena je u Visokom gdje je završila osnovnu školu i klasičnu gimnaziju, dok je  diplomirala, magistrirala I doktorirala na Fakultetu političkih nauka. Tema magistarske radnje Etički diskurs globalnih informacija, a tema doktorske disertacije Medijskakultura u Bosni i Hercegovini I zmeđutradicije i globalizacije.

Objavila je dvanaest knjiga: Medijska globalizacija svijeta (2004), Uvod u teoriju informacija (2008 – univerzitetski udžbenik), Medijska kultura u Bosni I Hercegovini (2009), Putopisi – U susret znakovlju vremena I prostora – 2011), Prilozi za istraživanje sociokulturnog položaja žene u Bosni I Hercegovini  – Izabrana bibliografija 1900-2010 u 2011), Riječ je temelj društvenog života (2012), Stvarnost i mediji (2014 i II izdanje 2016), Balkanski putopisi (2015), Nelagode s medijima (2016) te Kao ribe u vodi – Ka filozofiji medija ili kako opstati s medijima  (2018), te ‘Konowledge Crisis of Modern Time’, LAMBERT Academic Publishing, (2019), International Book Market Service Ltd ISBN:978-620-0-22349-1. Nordestedt, Germany.

Također je objavila veliki broj znanstvenih eseja, istraživanja, radova iz oblasti komunikologije, mediologije, kulturalnih studija I religijskih tema, prikaza, recenzija, uvodnika, kolumni, intervjua, te učestvovala na brojnim domaćim i međunarodnim konferencijama i skupovima.

U profesionalonom novinarstvu radila u štampi, na radiju I televiziji. Bila novinar, urednik I dopisnik u listovima: ‘Oslobođenje’, ‘Naši dani’, ‘Preporod’, ‘Ljiljan’, Muslimanski glas’, ‘Odsjek’,  Radio Sarajevu, TV Sarajevu, te časopisima: ‘Dijalog’, ‘Pregled’, ‘Godišnjak’, ‘N Muallim’, ‘Glasnik’ itd.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima. 
Hvala! 🙂