Poezija: Damir Bešlija

Damir Bešlija
Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Zimski dan

Dok krpe snijega miluju središte grada
Kraj velikog stakla u svom naslonjaču
Dvije sijede glave, ta ljubavna garda
Razdijeljeni lampom sjećanja žvaču

Očale se plaše da ne padnu s nosa
Dok joj čita nježno poeziju davnu
Gledajuć’ u sahat što u kutu jeca
Ona smješkom blagim vraća prošlost sjajnu

Tad naglo se diže pundža sijeda, niska
Te sitnim korakom u kuhinju krenu
On i dalje čita – ta još mu je bliska!
Kad god negdje ode, ostavi mu sjenu

Iz daljine stana, k'o ljubavna graja
Dopire tako poznat ljupkiglas
”Ljubavi, evo nestade nam čaja
Skuhaću sad kahvu, eto me za čas”

”Stari, čuješ li me, čaja više nema
Šta nam fali kahvi, svakako je vakat
Što šutiš, vraže”, odgovora nema
Iz topline sobe hlupa samo sahat

Kako je izašla, hitro se i vrati
Ljuta što šuti i sa njom se šali
Sijedu joj pundžu brzina skrati
Na pragu stade kao vojnik pali

Mjesto odgovora, knjiga je na podu
Očale u krilu i pogled u klatno
Pobijedivši usnu, dvije modre kapi
Umrljale kragnu kao boja platno

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Madona

Nježna svila njegovog života
Smis'o svakog sahata i trena
Cijelu vječnost provedenu skupa
Ona je njemu najljepša žena

Saputnik njegov u svemu i svugdje
Toplom sjenom gaji mu nutrinu
U svom svijetu, a od ljudi drugdje
Svjetlošću smisla osvjetljava tminu

Pokret njenih ruku – spas svakodnevni
Mili dodir glasa – najljepša soneta
Najdublje su oči – blagi pogled sneni
Zbog nje je, u biti, postao poeta

Zanosni Ponos, Pamet mu skupa
Koja znači kosmos i svu tu širinu
Zar sad leži ovdje smrću dotaknuta?
Zar sklada mu ovu prebolnu tišinu?

Cijeli je život u dahu joj nest'o
Svi dodiri, pogledi, osmijesi i želje
Zar njegova Ljubav napusti prijesto?
Neće li ga milovat pogledom s fotelje?

Sahatno klatno zaustavlja sporo
Mahramom njenom ogledlo skriva
Za čovjeka ovog vrijeme je stalo
U svemu se zrcali samo čemer živa

Dok nose ju grube tuđe muške ruke
Iz teško stečenog njihovoga doma
Pod bijelom plahtom, lišena sve muke,
Osmijeh mu šalje njegova Madona

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Bilješka o autoru:

Damir Bešlija
, rođen je u Beogradu 1997. godine. Rano djetinjstvo provodi u Goraždu, a srednju školu i fakultet engleskog jezika i književnosti završava u Sarajevu. Primarno se zanima za jezikoslovne discipline, prevodi sa engleskog i turskog te piše poeziju i književne osvrte.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! 🙂