Dragana Tomašević – Karahasan: Sarajevo – ženska republika

Dragana Tomašević – Karahasan: Sarajevo – ženska republika (žene pišu i čitaju grad)

Knjiga Sve bih zemlje za Saraj'vo dala sa naslovom posuđenim iz narodne pjesme tzv. sarajčice (Sve bih zemlje za Saraj'vo dala, a Saraj'vo za dragoga moga…) je zapravo književna biograija grada ispisana ženskom rukom i predstavljena iz jednog skrivenog ugla – ženskog. Naime, ženska slika nekog grada, dolazila ona od domaće ili od strankinje razlikuje se nekako od muške slike istog tog grada. Vjerujem da je tako uvijek, pa i u ovom našem vremenu ravnopravnosti polova. Naprosto, muškarci i žene različito gledaju i različito doživljavaju stvari. Međutim, u davnim vremenima kada je položaj žene u društvu bio nešto posve drugo od ovoga što mi danas poznajemo i podrazumijevamo, te razlike su sigurno bile još veće. Nesumnjivo je tačna tvrdnja da je bosanskohercegovačko društvo patrijarhalno, a u takvim društvima ženi po logici stvari pripada rubna pozicija. A sa ruba se, kao što znamo mnogo bolje vidi. Boraveći u kući, u stražnjim sobama dućana, prolazeći gradom između kuće i pijace žena je vezana za svoj grad bez mogućnosti da se otisne u pečalbu ili opasnosti da bude mobilizirana i poslana na front. Ona nije bila aktivni sudionik i nije mogla odlučivati u društvu tako da je sve to utjecalo na to da svoj grad vidi i doživi drugačije nego muškarci i drugačije nego strankinje koje su dolazile u Sarajevo. Ta razlika se jasno pokazuje u tekstovima koje sam pronašla. A najvećom vrijednošću sakupljenih tekstova smatram to što mnoge bosanskohercegovačke autorice svojom pismenošću, obrazovanjem i otvorenim načinom razmišljanja ruše davno usvojene i raširene zablude o ženskoj nepismenosti, zaostalosti i pasivnosti u Bosni i Hercegovini, pa i u Sarajevu. Naravno da je bilo mnogo i nepismenih, ali bilo je i onih koje su bile ne samo pismene nego čak i obrazovane. Sjetimo se samo Emine Čelebije, djevojke iz mahale Žabljak koja je u 18. stoljeću prepisala Kur'an i dodala svoje stihove, zatim Stake Skenderove koja je osnovala prvu školu za žensku djecu, sama je finansirala i vodila te bila prva Bosanka sa objavljenom knjigom, zatim Milena Mrazović-Preindlsberger, prva žena novinar i urednim u BiH, prvi ženski član etnografskog društva Habsburške monarhije; Anka Topić, prva žena koja je u BiH objavila knjigu poezije i mnoge druge znane i neznane koje su postavljale temeljeovoj našoj kulturi u kojoj ženama više ne pripada rubna pozicija u društvu. Ova knjiga između ostalog, želi podsjetiti na njih – na prve učiteljice i dobre žene koje su finansirale škole, na prve liječnice, na stotine zaboravljenih žena bez kojih bi naš današnji život bio neusporedivo siromašniji.

Od strankinja koje su nakon kraćeg ili dužeg boravka u Sarajevu svojim opisima grada istovremeno ispisivale žensku čitanku grada tu su npr. Matha Tausk (političarka i poznata aktivistkinja ženskog pokreta i poboljšanja položaja žena u društvu), slavna književnica Rebecca West, Zofka Kveder, Karin Boye, Theodora Krajewska (prva liječnica u BiH), i još mnoge druge.

Ova ženska čitanka grada ispisuje i priču o prijateljstvu, razumijevanju i međusobnom uvažavanju žena koje su nekada živjela u Bosni i Hercegovini i strankinja koje su dolazile. Poštujući razlike one su se dobro razumjele, a ova knjiga podsjeća i na to da možemo razmišljati u okviru naše polne definiranosti, razumijevajući razlike i uspostavljajući dijalog, koji je uvijek najbolji način za upoznavanje.

Svaki od tekstova može se čitati i samostalno i posmatrati kao jedan glas, kao sasvim ličan iskaz njegove autorice. Ali, vjerujem da ti pojedinačni tekstovi ovako složeni grade jednu cjelinu, onako kako pojedini glasovi u muzici grade višeglasnu ili simfonijsku cjelinu ili kao što pojedini kamenovi grade cjelinu jednog mozaika. Žene su ispisale grad ne samo svojom rukom iispisanim tekstovima nego i tekstovima koje govore o njima, u kojima su one glavne junakinje kao što su npr. brojne legende i narodne pjesme.

Možemo slobodno reći da knjiga Sve bih zemlje za Saraj'vo dala nudi jedno novo čitanjebosanskohercegovačke prošlosti pa samim tim i bolje razumijevanje ovog našeg tamnog vilajeta i položaja i uloge žena u njemu. Tekstovi knjige slažu jednu potpuno drugačiju sliku Sarajeva u kojoj se otkrivaju historijska, aktuelna i utopijska mjesta iz ženske historije, kulture i ženskog pokreta. Zapravo, ovi tekstovi uspostavljaju Srajevo kao žensku republiku u kojoj vlada tolerancija i razumijevanje, miješaju se historija i legenda, ali ljubav i život uvijek pobjeđuju. Dakle, upravo onako kako i narodna pjesma kaže: Sve bih zemlje za Saraj'vo dala, a Saraj'vo za dragoga moga.

Princip knjige je hronološki, ali se ne radi o pozitivističkoj hronologiji koja prati i odgovara vremenu rađanja autorica i godini nastanka pojedinih tekstova. Kriterij izbora i raspored tekstova je istorijski – stvarni život grada viđen iz ženskog ugla.

I na kraju još samo jedna napomena: tokom rada na ovoj knjizi puno su mi pomagali prijatelji koji su i ne znajući to, usvojili zakone ženske republike Sarajevo – tragali su za tekstovima koje bih spomenula ili su sami otkrivali ženske priče o Sarajevu, prevodili, kopirali… i sve to bez ikakve naknade, iz prijateljstva i ljubavi prema Sarajevu koje su neki od njih privremeno napustili, dok ga neki nisu nikad ni vidjeli. Naravno, svima im se zahvaljujem i radujem se da ova naša ženska republika nastavlja živjeti i dalje, u svim ženskim i muškim tekstovima o gradu Sarajevu i kroz prijateljstvo i ljubav njenih građana.