Rječnik simbola: Žena u mitologiji

Rođenje Venere, Sandro Botticelli
Rječnik simbola: Žena u mitologiji

Tko je dostojan od nje pozdrav prima,
a držanje joj ponizno i blago
svakome srcu ispunja vrlinom.
S neba joj sići, mislim, bilo drago
na zemlju, spas da pokloni nam svima:
blažen tko hvali njenom se blizinom.

(Gospoja nosi spas, Dante Alighieri)


U tradicionalnoj antropologiji, Žena simbolizira moć prirode. Ona ima tri osnovna aspekta: prvi se odnosi na sirenu, lamiu, ili biće koje baca čini, skreće muškarce s njihovog puta, drugi aspekt se odnosi na Ženu kao majku, ili Magna mater, koja se povezuje sa principom vode koja poprima sve oblike, tj. sa nesvjesnim, dok se treći aspekt odnosi na neimenovanu voljenu Ženu, što odgovara pojmu anima u jungijanskoj psihologiji.

U svom simbolu transformacije, Jung tvrdi da su naši preci vidjeli Ženu kao Evu, ili Helenu, Sofiju ili Mariju (povezujući je sa impulsivnim, emocionalnim, intelektualnim i moralnim). Jedan od najčišćih i sveobuhvatnih arhetipova Žene kao anime jeste Beatriče u Danteovoj Božanstvenoj komediji. Sve alegorije koje su zasnovane na personifikaciji Žene sa sobom nose jednu od tri gore navedene implikacije. Od velikog su značaja oni simboli u kojima se Žena povezuje sa figurom životinje, npr., Žena-labud u keltskoj i germanskoj mitologiji, što je povezano sa Ženom koja ima kozije papke u latinoameričkom folkloru. U oba slučaja, Žena nestaje onda kada se njena materijalna misija ispuni te, po principuvirgin qua virgin, ona nestaje.

U ikonografiji se mogu pronaći primjeri simbola gdje je žensko tijelo povezano sa figurom lava. Egipatska boginjaSekhmet, koju karakterizira njena destruktivnost, imala je tijelo Žene, a glavu (samim tim i um) lava. Suprotno tome, figura sa lavljim tijelom, a glavom Žene pojavljuje se u Valerijanovim Hijeroglifikama, kao amblem hetere. Spoj ženstvenih, morfoloških elemenata u kompoziciji sa tradicionalnim simbolima, kao što je Sfinga, uvijek upućuje na moć prirode sa naglaskom na cjelokupni kompleks kosmičke intuicije. Zbog toga je Žena simbol velike kompleksnosti, u sebi spaja niz elemenata, pa je tako onaj aspekt koji preovladava zapravo i onaj koji prednjači u simboličkom predstavljanju, npr., naglašeni simboli Žene kao Sofije ili Marije, određuju njenu funkciju kao personifikaciju nauke ili duhovne vrline. Kada se predstavlja kao slika anime, Žena je snažnija od Muškarca jer je ona refleksija najčišćih djelovanja. Kada je predstavljena kao Eva ili Helena, tada su naglašeni instinktivni i emocionalni aspekti, a Žena je tada prikazana kao slabija od Muškarca. Tu se ona pojavljuje i kao vještica koja sve povlači sa sobom, ka dolje, što odgovara i principu promjenjivosti u alhemiji.

Prevela: Zerina Kulović


Upute na tekst:

J. E. Cirlot: Rječnik simbola.

Podržite naš rad čitanjem i dijeljenjem naših tekstova sa vašim prijateljima.
Hvala! 🙂