Izbor iz poezije: Arthur Rimbaud

Arthur Rimbaud, rođen 1854. godine, preteča je francuskog simbolizma i nadrealizma. Ono što je u pjesništvu otpočeo Baudelaire, on je nastavio. Već u svojoj osamnaestoj godini piše Pijani brod, poemu simboličke vizije slobode, da bi nešto kasnije napisao pjesmu u prozi Sezone u paklu, te zadnje i nedovršeno svoje pjesničko djelo Iluminacije. Već u dvadesetoj godini života prestaje s pjesničkim stvaranjem, da bi se posvetio trgovanju i pustolovini. Umro je 1891. godine.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Spavač u dolini

Kroz kotlinu ludo rječina šumori
Vješajuć na zelen srebrenkaste trake.
Užareno sunce već zori na gori,
A u malom dolu ljeskaju se zrake.

Leži mladi ratnik sred kuštravih trava,
Oko gole glave glazba vlati šušti.
Otvorenih usta, blijed isružen spava.
Po njegovu logu svjetlost neba pljušti.

Spava. Obris nogu perunika skriva.
Ko bolesno čedo tu nasmiješen sniva.
O, zagrij ga, zemljo, tako mu je zima!

Čuh nosnice zalud draška mirisima,
On ukočen leži s rukom na grudima
Gdje dvije rujne rane s desne strane ima.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png

Prodaja knjiga, antikviteta, starina, slika, unikatne vintage odjeće

Vokali

A crno, E bijelo, I rujno, U zeleno, O modro,
Vokali, tragom uzrok postanja vam tajnih.
A – crncato ruho s runom muha sjajnih,
Čiji zvuk je smradu do grozote prodro;

Sloju sna; E, sjaju para, šatra jasnih,
Koplja leda, bijeli kralji, zipko štica;
I, purpuru, pjeno krvi, smijeh usnica
Pokajničkim pjanstvom ili mržnjom krasnih.

U, kruzi, božanski vir zelenih mora,
Miru paše, s krdom stada, miru bora
Urezanih mišlju u čela široka;

O, vhrovna tresko čudesnih trompeta,
Šutnjo Svjetova i Anđeoskog leta,
O, Omega, modri zrače Njenog oka.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png
Moja Bohema

Odoh, s rukama u šupljim džepovima;
Moj se kaput bliži pojmu ideala;
Ispod neba, Muzo, evo tvog vazala,
Na tragu za divnim snom o ljubavima.

Kroz jedine hlače koljeno mi viri.
Mali Palčić, sanjar, putem sipam rime,
„K malom medvjedu“ mom svratištu je ime.
S nema mojih zvijezda tih se šapat širi.

Ja ga slušam, pružen uza stazu neku,
Dok u septembarskoj noći čelom teku
Kapi rose ko da vino snage vrca;

Pored fantastičnih sjena rime vežem
I ko žice lire, trošne vrpce stežem
Na cipeli, stegno stegnuvši do srca.

Ова слика има празан alt атрибут; име њене датотеке је kjhkhkkhc48d.png